Mjesto za sve maketarske teme i dileme    FAQ   Traži   Lista članova   Grupe korisnika   Registracija   Profil   Prijava  Prijavi se za provjeru privatnih poruka    Partrizanski DO-17E ex ZNDH 0313 i pogibija Ive Lole Ribara Idi na stranicu 1, 2  Naprijed          Otvoreni maketarski forum Forum Indeks -> - od 1941. do 1945. Vidi prethodnu temu :: Vidi sljedeću temu   Autor Poruka Grunf Administrator Član od: 24 Lis 2005 Poruke: 7768 Mjesto: Zagreb Upisano: Uto Stu 27, 2007 11:06 am    Naslov poruke: Partrizanski DO-17E ex ZNDH 0313 i pogibija Ive Lole Ribara Pronašao sam staru monografiju o zasijedanju AVNOJ-a u Jajcu i u njoj nekoliko povijesno vrlo zanimljivih fotografija događaja koji su se dogodili neposredno prije...Evo ih kronološkim redom. 13.11.1943., pilot poručnik Džemil Bukovac sa posadom bježi Partizanima. Sletio je sa Dornierom DO-17E Br. 0313 na uzletište Livno. Oznake NDH su prebojane i ucrtane crvene petokrake zvijezde, a DO-17E prikladno maskiran. Kao takav je poslužio kao pozadina za fotografiranje polaznicima pilotske škole NOV i POJ. Znatiželjno su ga i obišli vijećnici AVNOJ-a na putu za Jajce. Na današnji dan, prije 64 godine, 27.11.1943. partizanski DO-17 slijeće na snijegom pokriveno Glamočko polje, na uzletište Suhopolje. Avion je trebao poslužiti kao VIP transport za članove britanske vojne misije i partizanske dužnosnike. Među ostalim putnicima DO-a su bili istaknuti partizanski dužnosnik Ivo Lola Ribar (sasvim desno na sl.) i šef britanske vojne misije Bill Dickin (sasvim lijevo na sl.). Ivo lola Ribar je imenovan za šefa partizanske vojne misije u Kairu. Avion se spremao na dugi let, prvo u Bari u Italiji, a zatim u Kairo. Ivo Lola Ribar je bio obrazovan, vrlo omiljen među partizanima i visoko pozicioniran u KPJ. Bio je sekretar CK SKOJ-a, član CK KPJ i član Vrhovnog štaba NOV i POJ. Tijekom ukrcaja u avion, u 9.30 h, nad uzletište je doletio njemački Heinkel He-46 i prvo mitraljirao avion i putnike, a zatim ih zasuo sa malim bombama. Dornier je uništen, a poginulo je 7 osoba među kojima i Ivo Lola Ribar i Bill Dickin. Njemačka obavještajna služba je imala svoje ljude među Partizanima i sve o letu i važnim putnicima je dojavljivano putem radio stanice. Tako je i napad mogao biti tako dobro tempiran i uspješan. Crni dim gorućeg aviona se dizao visoko u zrak, a po uzletištu Suhopolje su ostali rasuti komadi uništenog Dorniera... Pogibija Ive Lole je bila i obiteljska tragedija. Njegov otac Dr. Ivan Ribar (i sam visoko pozicioniran u KPJ), doznao je za pogibiju svog mlađeg sina iz pisma koje mu je stariji sin Ivo Lola napisao neposredno prije planiranog puta i pogibije. Osim toga, Dr. Ribar je u ratu ostao i bez supruge. Ivo Lola Ribar je nakon pogibije postao komunistička ikona i ostao simbol pozitivnih ideja antifašističke borbe. _________________ Group build - Metal finish battle Natrag na vrh Mario Raguž Član od: 09 Stu 2005 Poruke: 1284 Mjesto: Dubrovnik Upisano: Uto Stu 27, 2007 11:15 am    Naslov poruke: Citat: Heinkel He-46 Naravno, mislio si na Hs 126 iz 2./NSGr.7 _________________ Svi smo mi Marko Babić Natrag na vrh Grunf Administrator Član od: 24 Lis 2005 Poruke: 7768 Mjesto: Zagreb Upisano: Uto Stu 27, 2007 11:27 am    Naslov poruke: Mario Raguz Napisao/la: Citat: Heinkel He-46 Naravno, mislio si na Hs 126 iz 2./NSGr.7 D.Frka u svojoj knjizi navodi He-46. Nisam siguran da je NSGr.7 imao u svom sastavu Hs 126? Znam za He-46 i CR.42. Hs 126 je obično služio za izviđanje. _________________ Group build - Metal finish battle Natrag na vrh Mario Raguž Član od: 09 Stu 2005 Poruke: 1284 Mjesto: Dubrovnik Upisano: Uto Stu 27, 2007 11:42 am    Naslov poruke: Ciglić u svojoj knjizi navodi drugačije i kaže da je riječ o Hs-u, a kako je njegova knjiga "svježija" i rađna baš na temi Do 17 u ex. nam državi, on mi je meritorniji. Također događaj je detaljnije opisan, nego kod Frke. _________________ Svi smo mi Marko Babić Natrag na vrh Alaska Član od: 08 Svi 2007 Poruke: 450 Mjesto: Njemacka Upisano: Uto Stu 27, 2007 6:31 pm    Naslov poruke: Postavlja se i pitanje kome je Ivo Lola Ribar kao tako omiljen smetao... _________________ Sve sto plovi moje! Natrag na vrh AleksandarMorozov Član od: 03 Stu 2006 Poruke: 1791 Mjesto: Petrova rupa Upisano: Uto Stu 27, 2007 7:12 pm    Naslov poruke: Poštovani kolega Alaska...ideš u off topic...ali...zar se to uopće treba pitati? Kome je jedino on mogao konkurirati u popularnosti? Slavonac protiv Zagorca...rezultat znamo...1:0 za Zagorca. Idemo dalje o Do-17. Natrag na vrh Mario Raguž Član od: 09 Stu 2005 Poruke: 1284 Mjesto: Dubrovnik Upisano: Uto Stu 27, 2007 9:22 pm    Naslov poruke: Inače ovu letjelicu je iz Livna na Glamočko polje preletio pilot Savoie JKRZ-a Krešimir Boras. On je bio i svjedok uništenja ovog Dorniera. _________________ Svi smo mi Marko Babić Mario Raguž: poruka promijenjena dana: Sri Stu 28, 2007 11:01 am; prepravljeno ukupno 1 puta Natrag na vrh prelude Član od: 23 Stu 2005 Poruke: 1886 Mjesto: Zagreb Upisano: Sri Stu 28, 2007 12:58 am    Naslov poruke: Grunf Napisao/la: Mario Raguz Napisao/la: Citat: Heinkel He-46 Naravno, mislio si na Hs 126 iz 2./NSGr.7 D.Frka u svojoj knjizi navodi He-46. Nisam siguran da je NSGr.7 imao u svom sastavu Hs 126? Znam za He-46 i CR.42. Hs 126 je obično služio za izviđanje. Primarno je bio izvidnik, no u okviru "intruderskih" zadaća "NSGr." postrojbi vrlo vjerojatno je bio dopunjen i s po pet bombi od 10 kg u dva odvojena spremnika (ukupno 10 takvih bombica) koja su se nalazila u donjem dijelu trupa iza pozicije izvidnika u zrakoplovu. Alternativno je mogao ponijeti i dvije bombe od po 50 kg na vanjskim nosačima (na trupu i na nosaču ispod krila - ovo drugo još nisam vidio na fotkama), ali mislim da je u konkretnom slučaju ipak izvjesnija konfiguracija spomenutih malih bombi u spremniku u trupu. Btw. šteta što nam nije moguće rekonstrurati tog Henschela kao onog Fw-58 koji je uništio Kluzov Potez 1942. godine. Nigdje nikakav podatak o pilotu, evid. ozn. i sl., a o fotki da ne govorimo. Natrag na vrh Grunf Administrator Član od: 24 Lis 2005 Poruke: 7768 Mjesto: Zagreb Upisano: Sri Stu 28, 2007 10:20 am    Naslov poruke: AleksandarMorozov Napisao/la: Poštovani kolega Alaska...ideš u off topic...ali...zar se to uopće treba pitati? Kome je jedino on mogao konkurirati u popularnosti? Slavonac protiv Zagorca...rezultat znamo...1:0 za Zagorca. Idemo dalje o Do-17. Htio sam izbjeći politiziranje kad sam pisao post i navesti gole činjenice, ali i ja mislim isto...Ako nastavim, još ću sam sebe izbacivat sa foruma.. Hvala kolegama na ispravkama podatka o avionu kojim je izvršen napad. Moram napokon kupit Ciglićevu knjigu.. _________________ Group build - Metal finish battle Natrag na vrh bosanac Član od: 16 Lis 2005 Poruke: 253 Upisano: Sub Pro 01, 2007 5:18 pm    Naslov poruke: Dakle kad sam napisao o mojim dvojbama oko cigliceve interpretacije pogibije Lole Ribara onda je nastala pometnja. Mogu samo ponoviti da je Cigliceva interpretacija potpuno nategnuta i ne odgovara istini. O Lolinoj pogibiji od izravnih svjedoka imamo tekst Vladimira Velebita te prepricavanje Vladimira Dedijera koji je u to vrijeme bio u Italiji. Nadalje ima u knjizi Zvonka Ivankovica Vonte originalna depesa upucena glavnom stabu od strane Andrije Hebranga u kojoj on upucuje na bracu Rikveni. Tako da Cigliceve tvrdnje o krivnji Andrije Hebranga koje on crpi iz dvojbenih izvora treba uzeti sa krajnjim nepovjerenjem. Ovo je iz knjige Secanja od Vladimira Velebita: Citat: Prema dogovoru sa savezničkom misijom izabrano je Glamočko polje, koje je u to vreme bilo čvrsto u našim rukama, kao najprikladnije za spuštanje savezničkog transportnog aviona koji je trebao da dovede Mekleina i da misiju prebaci preko Italije u Egipat. Pored članova misije određen je još zastavnik Tone Sotlar kao šifrant i jedan drugi zastavnik, čije sam ime zaboravio, kao radio-telegrafista. Misiju su pratili major Dikin i Vederlej (Vetherlev). Misija i njihovi britanski pratioci smestili su se u Livnu, jer je gradić Glamoč bio potpuno razoren i spaljen, pa nije bilo mogućnosti da se u njemu smesti poveća grupa. Dikin je poveo još jednog oficira stručnjaka za radio-službu sa telegrafistom i radio-stanicom da bi održavao stalnu vezu sa Kairom. Vreme se, krajem novembra, znatno pogoršalo, tako da su planinski vrhovi bili pokriveni gustim oblacima koji su onemogućavali vidljivost. Zbog toga se dan polaska nije mogao tačno utvrditi. Meteorološke službe nije bilo da bi predskazivala periode razvedravanja, što bi dozvolilo dolazak aviona. Ostalo je samo da se oslonimo na slučaj, u očekivanju da če saveznički avion uspeti da se probije kroz zavesu oblaka. Misija i britanski oficiri putovali su skoro svakodnevno u jednom starom kamionu iz Livna na Glamočko polje i tamo čekali nekoliko sati u nadi da če se kojim slučajem otvoriti prozor u oblacima baš u vreme Rada se avion pojavi nad poljem. Međutim vremenske prilike su se i dalje pogoršavale, oblaci su bivali sve gušći nad dinarskim planinama. Nismo raspolagali radio-goniometrijskim uređajima kojima bi¬smo mogli voditi avion i pomoći mu da se probije kroz oblake. Oblaci su se stalno nalazili na visini od 800 do 1000 metara, tako da je ispod tog zastora bila vidljivost odlična, ali nije bilo moguće spustiti se do te visine, jer su mnogi vrhovi okolnih planina bili viši od 1500 metara. Ateriranje na Glamočko polje je složen zadatak i traži veštinu pilota i kad je vreme vedro i vidljivost dobra. Danas, u mirnodopskim uslovima, potpuno je razumljiva i opravdana oprez¬nost pilota koji nisu hteli da se naslepo probiju kroz oblake kako bi stigli do Glamočkog polja. U ono doba činila nam se ta opreznost preterana, pa smo čak pomišljali da se radi o nekoj vrsti izbegavanja primljene obaveze od saveznika. Sama pojava takvih misli svedoči o tome koliko je duboko bilo nepoverenje prema zapadnim saveznicima. Čekanje na dolazak aviona produžilo se skoro na ćelu nedelju. Naše je nestrpljenje raslo, pa smo počeli razmišljati o tome kako bismo našli neki drugi put za prebacivanje vojne misije u blisku Italiju. Dok smo u Livnu čekali, na Livanjsko polje se iznenada spustio laki bombarder »dornije« (dornier) koji je pripadao hrvatskom domobranstvu. U njemu je doletela grupa vazdu-hoplovnih oficira koji su želeli da se priključe narodnooslobodilačkoj borbi. Na predlog Lole Ribara napravljen je plan da se misija tim avionom preveze u Italiju. Zamolili smo Dikina da o tome obavesti svoju komandu i da nam pošalju znakove raspoznavanja za nesmetano spuštanje aviona. Nismo hteli da se izložimo opasnosti da nas napadne protiavionska artiljerija ili saveznički lovački avioni. Lola je tražio od Tita telefonom odobrenje za taj pothvat, pa je tako sve bilo pripremljeno za polazak. Na određeni dan, 25. novembra, opet je krenula čitava grupa kamionom iz Livna na Glamočko polje, To se učinilo radi toga što je komandant aviona smatrao da njegov avion, koji je trebao da ponese znatno veće opterećenje, ne bi mogao uzleteti sa Livanjskog polja, jer je teren bio raskvašen, a delimično čak i pod vodom. Bilo je dogovoreno da će avion sa svega dva člana posade doleteti do Glamočkog polja gde će preuzeti misiju. Glamočko polje je kamenito i tvrdo i moglo je poslužiti kao dobro uzletište. »Dornije« je laki bombarder i nije građen za smeštaj putnika, pa se prema tome morala revidirati lista osoba koje će poći njime. U prvom redu moralo se naći mesta za tri člana misije i za jednog britanskog oficira, pratioca. Otpali su odmah šifrant i radio-telegrafista misije, kao i major Vederlej, koji je isto bio predviđen za povratak u Kairo. Pored pomenute četvorice još se moralo naći mesta za Milentija Popovića. Bio je vrlo bolestan i trebala mu je posebna lekarska pomoć koju u zemlji nije mogao da dobije. Pre skretanja prema polju naredio sam našim zastavnicima da ostanu na kraju grada gde će sačekati kamion za povratak u Livno posle polaska aviona. To sam učinio zato da sprečim suvišno gomilanje ljudi na otvorenom polju i to im je omogućilo da posmatraju ceo tok daljih događaja iz sigurne daljine. Avion je trebao da dođe oko sedam sati, odmah posle svanuća. Na polju smo zatekli kapetana Kerekovića koji je vršio dužnost komandanta uzletišta. Za obezbeđenje imao je jednu desetinu vojnika i isto toliko italijanskih zaroblje¬nika koji su korišćeni da ispravljaju neravnine i vrše ostale manje popravke. Kerekovića sam dobro poznavao, jer je bio ranije u pratećoj četi vrhovnog komandanta. Bio je učitelj iz zapadne Srbije, prošao je ceo težak borbeni put sa Vrhovnim štabom, vrlo pouzdan i dobar borac i omiljen među poznanicima i drugovima. Dogovoreno vreme već je davno bilo prošlo, a naš se avion nije pojavlji¬vao. Tek dva sata posle ugovorenog vremena čuo se zvuk motora i odmah zatim u vrlo niskom letu pokazao se avion koji smo čekali i spustio se blizu nas. Nastalo je opšte oduševljenje kada smo na krilima i na trupu aviona ugledali novonaslikanu partizansku zvezdu. Vojnici iz desetine dotrčali su da iz blizine vide »naš« avion. Dogodilo se baš ono što sam želeo da sprečim kada sam naše mlade oficire ostavio van polja. Skupila se poveća grupa koja je zaboravila svoje dužnosti i dečački se radovala dolasku aviona. Pilot nije ugasio motore kako bi što brže mogao opet da se podigne, pa se od zaglušujuće buke motora nije moglo ništa čuti. Razdragani čuvari uzletišta zaboravili su da vrše svoju glavnu dužnost da osmatraju nebo kako bi pravovremeno mogli da upozore na dolazak neprijateljskog aviona. Taj propust imao je katastrofalne posledice. Dok su se svi prisutni sjatili oko aviona i gledali kako se u njega penju Lola Ribar i Milentije Popović, neprimetno se približio mali neprijateljski avion tipa »henšl«. Ni ja ga nisam primetio, jer sam se već bio zavukao u rep aviona. Prema pričanju očevica, današnjeg pukovnika Sotlara koji je sa udaljenosti od jednog kilometra posmatrao ceo događaj, on je ugledao neprijateljski avion kada su već putnici počeli da ulaze u naš »dornije«. Avion je dolazio iz pravca Banje Luke i leteo je u pravcu Splita. Odjednom je promenio pravac letenja, sigurno, čim je primetio avion na zemlji, i ustremio se na njega. U prvom naletu izbacio je nekoliko bombi. Iz grupe onih koji su bili u avionu ili pokraj njega prvi je primetio neprijateljski avion komandant i pilot našeg aviona pukovnik Džemil Bukovac koji se već popeo na svoje sedište. Znao je odmah da će naš avion biti cilj neprijateljskog napada, pa je upozorio Lolu da iskoči iz aviona. Lola ga je poslušao, ali u zao čas. Neprijateljske bombe nisu udarile u naš avion, već ispred njega, na strani na kojoj su se nalazili okupljeni vojnici i na koju je stranu Lola izašao. Od tih bombi poginuli su Lola, kapetan Kereković i jedan naš borac, a od Britanaca major Vederlej i kapetan Najt (Knight). Lakše je ranjeno nekoliko italijanskih zarobljenika i potpukovnik Milojević koji se baš spremao da uđe u avion. Kada je neprijateljski avion video da je svojim bombama promašio avion, napravio je još nekoliko krugova i otvorio mitraljesku vatru. Mehaničar--strelac »dornije«, Petar Hercigonja, koji je tek stigao na oslobođenu terito¬riju, vratio se u avion što su ga već svi bili napustili i počeo da gađa neprijateljski avion mitraljezom ugrađenim u kupoli aviona. Paljbu nije prekidao sve dok napadaču nije uspelo da jednim rafalom zapali naš avion. Tada je jedno zrno zahvatilo i njega i usmrtilo ga pored svog aviona koji je tako hrabro branio. Dugo vremena je kružila priča, koja se još i sada katkad čuje, da je tragedija na Glamočkom polju bila posledica izdaje. Govorilo se da je neprijatelj bio obavešten o mestu i vremenu polaska aviona. Po mom mišljenju ta je teza netačna. Ne isključujem mogućnost da je neprijatelj bio obavešten o tome da je domobranski avion doleteo na Livanjsko polje. Avion je pre nesreće na Glamoču nekoliko dana bio u blizini Livna te ga je svako ko je prolazio mogao videti. Sigurno je da je u samom Livnu i mnogim okolnim selima bilo dosta neprijatelja NOP-a. Prema tome je lako moguće da je bilo i neprijateljskih agenata koji su našli put i način da saopšte svoja zapažanja neprijatelju. Sve je to moguće, pa čak i verovatno. Međutim, kako je neprija¬telj mogao znati da je odlučeno da se avionom preveze u Italiju vojna misija, kad je to bilo poznato samo članovima naše i savezničke misije? Kako se moglo javiti vreme poletanja kad je avion trebalo da stigne na Glamočko polje već oko 7 sati, a došao je tek dva sata kasnije. Pretpostavimo da je neprijatelj¬ski agent uz radio-stanicu posmatrao poletanje aviona i tu vest odmah javio u Banja Luku. »Dornije« je trebao jedva deset minuta do Glamočkog polja dok »henšl« leti iz Banje Luke do Glamoča skoro ceo sat. Najvažniji argument je međutim ovaj: »henšl« je malen i spor avion, slabo naoružan i nesposoban za vođenje vazdušne borbe. Mogao je da savlada »dornije« samo dok je ovaj bio nemoćan na zemlji. Zadržavanje »dornije« na zemlji na Glamočkom polju bilo je predviđeno samo za onoliko vremena koliko bi trebalo da se u njega ukrcaju oni koji su bili određeni da pređu u Italiju. To se vreme može proceniti na deset do petnaest minuta. Prema tome bi dolazak »henšla« iznad Glamoč¬kog polja za tih deset minuta, za koje se vreme »dornije« nalazio na zemlji, zahtevao izvanredno tačno dogovaranje. Ovako preciznu, zaista hronometrij-sku tačnost ne možemo očekivati ni od Nemaca. Osim toga, kako se moglo predvideti da »dornije« neće ugasiti svoje motore? Da je to uradio, čuo bi se dolazak neprijateljskog aviona već iz velike daljine. Buka njegovog motora upozorila bi grupu koja se nalazila na Glamočkom polju, pa bi se ona mogla skloniti i raspršiti. Da je neprijatelj bio upozoren o letu »dornijea«, poslao bi u poteru patrolu lovačkih aviona ili u pomanjkanju više mašina barem jednog lovca. Lovački avion jedini ima veću brzinu, manevarsku sposobnost i odgo¬varajuće naoružanje da uništi laki bombarder tipa »dornije« bilo na zemlji, bilo u vazduhu. Nema vazduhoplovnog oficira koji bi bio tako neodgovoran ili lakomislen da bi slao jedan kurirski »henšl« na zadatak da uhvati »dorni-jea«. Najsigurniji odgovor na pitanje da li je neprijatelj bio unapred obavešten o polasku »dornijea« morao bi se naći u službenim dokumentima vojnog aerodroma u Banjoj Luci. Svaki let aviona upisan je u posebnu knjigu, kao i zadatak koji je pilot dobio pred poletanje. Ali još je važnije da se posle povratka sa izvršenog zadatka mora obavezno podneti izveštaj. Nije mi poznato da li je sačuvana ratna arhiva banjalučkog aerodroma. Ako je negde sačuvana, bilo bi potrebno potražiti zapise iz novembra 1943. godine, gde bi se moralo naći objašnjenje za taj događaj. Nadalje Vladimir Dedijer: Citat: Naši vazduhoplovni stručnjaci dali su mišljenje da je neprijatelj s planom izvršio napad na našu delegaciju. Odmah posle nesreće, 28 novembra, štab naše Prve vazduhoplovne baze u svom izveštaju Vrhovnom štabu veli: »Prvo, potpuno je isključeno da se kod napadača neprijateljskog1 aviona radi 0 slučajnom neprijateljskom izviđanju. Iz samog načina letenja neprijateljskog aviona može se zaključiti da je ovaj točno bio obavješten o stanju stvari na, aerodromu u Glamoču. • Drugo, s obzirom na udaljenost neprijateljskog aerodroma Banja Luka sa kojeg je došao neprijateljski avion i s obzirom na trajanje preleta D. 17 od Livna do Gla¬moča morao je istodobno sa startom D. 17 iz Livna uslediti start neprijateljskog aviona sa aerodroma Banja Luka. Treće, iz gornjega proizlazi da je: a) neprijatelj bio upućen o prethodnim akcijama našeg preleta i da mu je bio poznat dan preleta te je za taj slučaj držao avion u pripravnosti, b) Neprijatelj izgleda da je bio na dan preleta tačno obavješten u koliko sati je D. 17 krenuo iz Livna, tako da je istodobno uputio akciju pomoću za to pripravljenog aviona (obaveštenja neprijatelja mogla su uslediti samo radio-grafskim putem. Tačni čas preleta iz Livna nije mogao unapred biti utvrđen iz tehničkih razloga). Za gornje navode govore sledeće činjenice: 1) Od dana kada je D. 17 pobjegao iz Mostara u Livno nije izvršena nijedna izviđačka akcija od strane neprijatelja na našim aerodromima, iako je u tom 15-dnevnom trajanju bilo povoljnih dana za ovakve akcije. 2) Neprijateljski avion »Henšel« nije opazio D. 17 na aerodromu Glamoč na temelju prethodnog izviđačkog leta u krugovima i visini kako bi se to očekivalo nego je direktno iza brda uputio svoj smer prema mjestu gde se nalazio D. 17. 3) Posle izvršenog napada pa do danas neprijatelj nije vršio više nikakvih akcija izviđanja ili bombardovanja našeg aerodroma. U interesu same istrage slobodan sam navesti i nekoje pobude u kojem još smeru može da se povede istraga s mjerodavne strane. I. Da se ispita mogućnost da li je neprijatelj sa našeg teritorija radiografskj obavješten o kretanju D. 17. II. Da se ispita sa kojeg mjesta, u kojem obliku i kojim tekstom je obaveštena mjerodavna radiostanica kod mjerodavnih savezničkih krugova u Italiji. Po dolasku aviona D. 17 na aerodrom Glamoč pričao mi je jedan od prisutnih drugova da su saveznički mjerodavni krugovi upućeni o dolasku našeg aviona. Ne znam da li je ovo obaveštenje uslijedilo neposredno prije uzleta iz Ovna ili u kojem drugom mo¬ mentu sa drugoga mjesta. III. Da se povjerljivo ispita da li je ovo obavještenje bilo možda upućeno neposredno ili posredno u Kairo gde se nalazi jugoslovenska izbeglička vlada ili krugovi blizu toj vladi, a koji nemaju interesa na tome da naša delegacija NOV 1 POJ prispije u Italiju.« Istraga je kasnije uspela jedino da utvrdi da je meteorolog Rekvenji u Komandi mesta u Glamoču radio već dugi niz godina za Gestapo. On je bio u leto 1944 godine uhapšen na ostrvu Visu zajedno sa svojim bratom. Međutim, jedne noći, usled nebudnosti stražara u zatvoru, jedan brat Rekvenji zaklao je drugog brata nožem, a zatim i sam izvršio samoubistvo na isti način. I na kraju radiogram od Hebranga: Citat: Tako je radiogramom od 22.12.1943 javio VS: Pripazite na ing. Gigi Rekvenija, avijaticara. Sef Gestapoa za Primorje spominje ga u jednom pismu. Andrija. Za mjesec dana Dusko Brkic javlja Hebrangu rezultat, takodjer radiogramom: Za druga Andriju. Stab mornarice javlja: braca Rekveni izvrsili samoubistvo. Priznali svoj gestapovski rad. Po njihovom priznanju avionsku katastrofu u Glamocu navodno prouzrokovao jedan od cetvorice koji nisu dobrovoljno prebjegli k nama. Na avionu bila radiostanica. Navodno da je radiotelegrafista javio polazak aviona. 23.01.44. Dusko. Natrag na vrh Cigla Član od: 07 Svi 2006 Poruke: 63 Mjesto: Karađorđija Upisano: Ned Pro 02, 2007 1:54 pm    Naslov poruke: OK Boske, pobedio si. Priznajem grešku, kajem se. Od danas pa sledećih mesec dana ću svako jutro i veče da odrecitujem po deset očenaša za dušu Andrije i Olge. Ako nije dovoljno mogu i po petnaest. A Vasilija Mitrohina ću da tužim zbog širenja laži i dezinformacija, ako on ne tuži mene. Natrag na vrh bosanac Član od: 16 Lis 2005 Poruke: 253 Upisano: Ned Pro 02, 2007 2:26 pm    Naslov poruke: Bez ikakvih prepucavanja i pitanja pobjednika. stvar je samo u interpretaciji izvora i vjerodostojnosti tih izvora. Umjesto da se stave drugi izvori koji bi demantirali gore napisano a vjerojatno je Velebit dovoljno validan iz nekoliko razloga za Dedijera nije bas najvjerodostojnije no radiogram i odgovor Brkicev na radiogram mogu smatrati puno vjerodostojnijim nego spletkarenje Cencica na koje si se ti pozivao. Ako nemas nesto konkretno napisati onda nemoj niti podbadati. U knjizi o Do 17 iznio si tezu koju nisi potkrijepio niti s jednim izvorom tako da se ta teza jednostavno ne moze provjeriti. Natrag na vrh Cigla Član od: 07 Svi 2006 Poruke: 63 Mjesto: Karađorđija Upisano: Ned Pro 02, 2007 2:40 pm    Naslov poruke: Pročitaj "Mitrokhin Papers" i biće ti sve jasnije. Velebit teško da može da se smatra "validnim". I aj' više da ne spamujemo temu. Ovo nam je već treći put. Natrag na vrh bosanac Član od: 16 Lis 2005 Poruke: 253 Upisano: Ned Pro 02, 2007 3:05 pm    Naslov poruke: Dakle opet je to bjezanje od teme i sirenje na drugu stranu. Ja sam iznio ono sto znam o pogibiji Lole ribara i ulozi andrije Hebranga u rasvjetljavanju uloge Rikvenija i njegovog brata takodjer. Kako sam vidio iz radiograma njihova smrt je datirana na pocetak 1944 dok je kod Dedijera datirana na sredinu 1944. Sklon sam povjerovati vremenu iz radiograma nego li mutnom sjecanju Dedijera iz Italije. Dakle ako mozes potkrijepiti svoje tvrdnje necim cvrscim od svoje rijeci bio bih ti zahvalan ako ne mozes onda pusti druge da pisu o tome. Natrag na vrh Cigla Član od: 07 Svi 2006 Poruke: 63 Mjesto: Karađorđija Upisano: Ned Pro 02, 2007 3:46 pm    Naslov poruke: Mnogo znaš, čudi me da nisi već primljen u AZUBIH. Dosta mi je više tvojih pametovanja, tirada i zajebancija. Nisi mog'o više da truješ na ABG-u pa sad nastavljaš ovde. Što ne pokreneš blog kad si toliko dokon. Pa lepo piši šta hoćeš i širi znanje kroz široke mase virtuelnog auditorijuma. Natrag na vrh Pokaži ranije poruke: Sve poruke1 dan7 dana2 tjedna1 mjesec3 mjeseca6 mjeseci1 godina Prvo starijePrvo novije         Otvoreni maketarski forum Forum Indeks -> - od 1941. do 1945. Vremenska zona: EET (Europa) Idi na stranicu 1, 2  Naprijed Stranica 1/2   Idi na: Izaberi raspravu Pravila, obavijesti, savjeti i predstavljanje novih članova----------------Pravila OMF foruma, obavijesti, napomene i ostale informacijeMala škola maketarstvaTko je tko na forumu? Galerija radova Ivice Aranze----------------Radovi Ivice Aranze Maketarski forumi (pitanja, savjeti, rasprave)----------------Zrakoplovno maketarstvoTenkovi, topništvo, oklopna i ostala vojna vozilaBrodoviDrveno brodomaketarstvoAutomobili, motori i kamioniFigure, diorameOstalo Projekti u radu----------------Zrakoplovi, helikopteriTenkovi, topništvo, oklopna i ostala vojna vozilaBrodovi i plovilaDrveni brodovi i plovilaAutomobili, motori, kamioniFigure, diorameOstalo Galerije - dovršene makete----------------Zrakoplovi, helikopteri,...Tenkovi, topništvo, oklopna i ostala vojna vozilaBrodovi i plovilaDrveni brodovi i plovilaAutomobili, motori, kamioni,...Figure, diorameOstalo Group build, build-off,...----------------Zrakoplovi, helikopteri,...Tenkovi, topništvo, oklopna i ostala vojna vozilaBrodovi i plovilaAutomobili, motori, kamioni,... Walkaround galerije----------------Zrakoplovi, helikopteri,...Tenkovi, topništvo, oklopna i ostala vojna vozilaBrodovi i plovilaDrveni brodovi i plovilaAutomobili, motori, kamioni,...OstaloA što je ovo na fotki?!? "Inbox" recenzije----------------Zrakoplovi, helikopteri,...Tenkovi, topništvo, oklopna i ostala vojna vozilaBrodovi i plovilaFigureOstalo Ostale recenzije----------------"Full build" recenzijeRecenzije knjigaRecenzije aftermarket dodatakaRecenzije dodataka za diorame Hrvatska vojna povijest----------------- od početaka do 1918.- od 1918. do 1941.- od 1941. do 1945.- od 1945. do 1991.- od 1991. na dalje Svjetska vojna povijest----------------Svjetska vojna povijest Ostale maketarske teme i informacije----------------Radionica, savjeti, pitanja itd...Airbrush - zračni kistInternet linkoviTrgovine, on-line shopoviKlubovi, natjecanja, najave, izložbeMali oglasi  Ne možete slati svoje poruke u ovom forumu Ne možete odgovoriti na teme ili poruke u ovom forumu Ne možete izmijeniti vlastite poruke Ne možete obrisati vlastite poruke u ovom forumu Ne možete glasati u anketama foruma Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group Prerada na hrvatski jezik. Igloo Theme Version 1.0 :: Created By: Andrew Charron