

Mjesto za sve maketarske teme i dileme
|
| Vidi prethodnu temu :: Vidi sljedeću temu |
| Autor |
Poruka |
| Leo - zd
 | | Član od: 16 Pro 2008 | | Poruke: 2530 | | Mjesto: Zadar |
|
Upisano: Ned Lip 13, 2010 10:03 am Naslov poruke: naoružanje letjelica u WWII |
|
|
O ovome sam razmišljao u više navrata a povod za temu dao mi je vulkanizerov angie tj njegovo naoružanje.
Zanima me kako to da ameri nisu razvijali (ili jesu ali nisu koristili) teže naoružanje na svojim letjelicama.
Vidim da su na njemaćkim zrakoplovima prisutni svi manji kalibri od 7,62 do 30mm a ponegdje i veći (he-129 i sl), čini mi se da su i britanci koristili topove dok na američkim letjelicama isključivo cal. .50 (istina nešto malo cal .30 na manjim letjelicama)
Razumijem da im je unificirano naoružanje pojednostavljivalo život ali s druge strane u određenim namjenama zar ne bi veći kalibar zrna dao puno bolje rezultate (puno veća masa, razorna energija, eksplozivno zrno....) |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| AleksandarMorozov
 | | Član od: 03 Stu 2006 | | Poruke: 1791 | | Mjesto: Petrova rupa |
|
Upisano: Ned Lip 13, 2010 11:24 am Naslov poruke: |
|
|
Najčešći način mjerenja snage streljačkog i topovskog naoružanja na zrakoplovima je masa zrna ispaljenih u jedinici vremena. Drugi izuzetno važan faktor je vrijeme potrebno da se ispali svo streljivo koje zrakoplov nosi...odnosno, vremenska dužina kontinuiranog rafala. Treći važan faktor u cijeloj priči je vrsta mogućih ciljeva za koje se predviđa da će dotični zrakoplov na njih naletjeti u borbi...odnosno, taktika primjene određenog tipa zrakoplova iliti njegova namjena.
Uzimajući u obzir sva ova tri faktora, 6 do 8 strojnica koje koriste metak kalibra 12,7x99 mm su se pokazale kao kombinacija i više nego dorasla zadatku. Ni jedan protivnički zrakoplov koji bi se našao u ciljniku nekog američkog lovca sa 6 do 8 takvih strojnica nije mogao izdržati rafal od jedne sekunde i ostati na nebu upravo zahvaljujući omjeru mase ispaljenih zrna u jedinici vremena i brzini (gustini) vatre.
Zahvaljujući popriličnoj nosivosti, američki se lovci, pri napadima na ciljeve na zemlji, nisu morali oslanjati SAMO na svoje streljačko oružje koje im nije bilo prijeko potrebno čak ni pri napadima na tenkove.
Rusi su, obzirom na svoju taktiku, koristili lakše lovce koji su mogli ponijeti manju ukupnu masu bombi i raketa od američkih znatno težih lovaca pa im je manji broj strojnica ali pokoji top od 23 ili čak 37 mm više odgovarao jer je pri napadima na ciljeve na zemlji veća šansa da će neki mekši cilj (kakvih je u ratu preko 85%) biti izbačen iz stroja jednim zrnom od 23 ili 37 mm nego s 5 ili 6 od 12,7 mm. Rusi su, na osnovu svojih iskustava, više davali značaj masi zrna u jedinici vremena nego brzini (gustini) vatre.
Ta se razlika u pristupu zadržala skroz do Koreje gdje su ruski lovci bili naoružani s 2 strojnice u kalibru 12,7x108 mm i jednim topom od 23 mm, a američki sa 6 strojnica u kalibru 12,7x99 mm. Amerikanci su poprilično respektirali MiG-ov top koji je s jednim dobrim pogotkom mogao oboriti Sabrea...dok su Rusi (Kinezi) naučili cijeniti Sabreovu gustinu (brzinu) vatre pomoću koje se MiG-u moglo odsjeći čitavo krilo kao pilom. Kompromis je nastao kasnijim razvojem takvog naoružanja, a rezultat su današnji zrakoplovni brzometni topovi kalibra 20 ili 30 mm...s time da ne smijemo zaboraviti da su današnji zrakoplovi puno veći od nekadašnjih i da u njima ima mjesta za dovoljno streljiva topovskog kalibra.
Švabe su bili u situaciji u kojoj veliki postotak ciljeva čine veliki četveromotorni bombarderi (i samo su oni i Japanci bili u takvoj situaciji i nitko drugi) koji, osim što imaju jaku lovačku pratnju, imaju i vlastitu snažnu obranu. Zato se, s jedne strane, u blizini velikog broja takvih ciljeva nije baš uputno predugo zadržavati. S druge strane, veliki četveromotorni avion nije baš lako izbaciti iz stroja. Treba ga poprilično "pumpati" užarenim čelikom da bi pao. U tom je slučaju riješenje u jednom do maksimalno tri dobra pogotka zrnima većeg kalibra za što je moguće kraće vrijeme da bi se moglo uzmaći pred udarcima obrane i pripremiti se za novi napad. U takvoj je situaciji masa zrna u jedinici vremena višestruko značajnija od brzine (gustine) vatre. _________________ Uprava Državne Bezbjednosti, radnik na određenim poslovima |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| Leo - zd
 | | Član od: 16 Pro 2008 | | Poruke: 2530 | | Mjesto: Zadar |
|
Upisano: Ned Lip 13, 2010 6:13 pm Naslov poruke: |
|
|
| Zanimljivo , thk, nisam do sada razmišljao o svim aspektima |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
| AleksandarMorozov
 | | Član od: 03 Stu 2006 | | Poruke: 1791 | | Mjesto: Petrova rupa |
|
Upisano: Ned Lip 13, 2010 11:29 pm Naslov poruke: |
|
|
U početku se lutalo. Britanci su se, na primjer, oslanjali isključivo na strahovitu gustinu vatre male mase...no, pokazalo se da joj moraju povećati masu u jedinici vremena. Naime, prosječno vrijeme trajanja kontinuiranog rafala jednog Spitfajera je ispod 5 sekundi, a prosječno trajanje jednog rafala u zračnoj borbi je oko pola sekunde. To znači da Spitfajer naoružan s 8 strojnica kalibra 7,7 mm ima streljiva za oko 10 rafala. Unatoč strahovitoj gustini vatre, zbog male mase zrna ispaljenih u jedinici vremena, jednim rafalom od pola sekunde se ne može oboriti Meseršmit, a kamoli Hajnkel (osim ako se dogodi kakav sretan pogodak u neki sitan ali vitalan dio ili u pilota). No, rafalom manje gustine ali veće mase ispaljenih zrna može. Zato su Sptifajeri vrlo brzo dobili i topove uz strojnice.
Švabe su od početka vjerovali u superiornost mase u odnosu na gustinu...no, ni oni se nisu odrekli stronica. Bilo je prijedloga kako Meseršmit 109 F treba imati samo jedan jedini top...čime bi se smanjila masa aviona i time povećala brzina i pokretljivost. To je, naravno, odbačeno jer je prosječni pilot Meseršmita ujedno i prosječan strijelac.
U vrijeme kada su se Ameri uključili u rat, lutanja više nije bilo i njima su bila na raspolaganju bogata iskustva drugih. Istovremeno, snaga njihove industrijske baze je omogućavala proizvodnju velikog broja velikih, teških i skupih aviona koji su se mogli nakrcati velikom količinom streljiva. Vezano za to, oni su zaključili da je, obzirom na konstrukciju i namjenu njihovih aviona, veći broj strojnica...ali strojnica TEŠKOG kalibra...riješenje koje im odgovara.
12,7 mm jeste manji kalibar od 20 ili 30 mm...ali je teži od 7,7 ili 7,9 mm. Istovremeno, američki su avioni dovoljno veliki da ponesu 6 ili 8 strojnica tog kalibra...i prije svega, dovoljnu količinu streljiva za njih...bez gubitaka na brzini i okretnosti zbog mase i samog oružja i streljiva.
Uvijek postoji taj problem mase oružja i streljiva za to oružje. To je također značajan faktor na koji se gleda kada se bira između streljačkog i topovskog naoružanja aviona. _________________ Uprava Državne Bezbjednosti, radnik na određenim poslovima |
|
| Natrag na vrh |
|
 |
|
|
Ne možete slati svoje poruke u ovom forumu Ne možete odgovoriti na teme ili poruke u ovom forumu Ne možete izmijeniti vlastite poruke Ne možete obrisati vlastite poruke u ovom forumu Ne možete glasati u anketama foruma
|
Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group Prerada na hrvatski jezik.
Igloo Theme Version 1.0 :: Created By: Andrew Charron
|