D´Annunzio u Rijeci

Alaska · Upisano: Sub Jul 05, 2008 4:26 pm Naslov poruke: D´Annunzio u Rijeci

Evo me konacno i s obecanim tekstom o D´Annunzijevim legionarima u Rijeci 1919-1921 i mornarickim zbivanjima uz to vezanim. Ugodno citanje!

Talijani u Rijeci 1919-1921

Kako je sigurno većini poznato, Rijeka je poslije I. svjetskog rata dobila status samostalnog grada (posljedica činjenice, da je i u Austro-Ugarskoj bila «Corpus separatum», tj. odijeljeno tijelo pod upravom ugarske krune), čime Talijani nisu bili zadovoljni, tvrdeći da im je Rijeka obećana Londonskim sporazumom, da su uskraćeni za plodove pobjede itd. Zato su – kad su morali prepustiti grad savezničkim «okupatorima» (tijekom nadzora «savezničkih mirotvornih trupa» nad Rijekom) talijanski grenadiri (Granatieri) organizirali «pobunu», kako bi se pridužili Riječkoj Legiji (Legione Fiumana), a vodstvo su ponudili Gabriele-u D'Annunziju, koji je to naravno oduševljeno prihvatio. Skupili su se u mjestu Ronchi kod Trsta (i danas se još zove «Ronchi dei Legionari) 11.9.1919., a umarširali u Rijeku dan kasnije, gdje su im se pridužile i druge postrojbe, koje su ih de facto trebale zaustaviti. Talijanska vlada je ta zbivanja više ignorirala nego tolerirala («što ne vidim, baš me briga, i tako je u mom interesu»), ali «legionari» u Rijeci nisu priznavali ni Rapallski sporazum iz 1920. o proglašenju Rijeke slobodnim gradom-državom (kao Danzig/Gdanjsk na sjeveru, što isto nije dobro svršilo, ali se dulje držalo). Tako je generalu Caviglia naređeno da napadne «pobunjenike» u Rijeci 24.12.1920., što je poslije nazvano «Krvavim Božićem». D'Annunzio se morao povući, a poslije je riječko područje podijeljeno između Italije i Jugoslavije (Sušak).
Mornarička zbivanja: oklopnjača Emanuele Filiberto (tal.) je napustila Rijeku 12.9.1919., što je izazvalo «strah i nemire» talijanskog pučanstva, jer su morali isploviti i bojni brod Dante Alighieri, te razarač Nullo. U luku je stigao veliki razarač (izvidnica) Mirabello iz Pule, dok su na vezu bile francuska oklopnjača Condorcet klase Danton, dvije britanske krstarice klase Cardiff, američki razarač Pillsbury i još neki brodovi. Gomila je navela mornare s razarača Nullo da pogase vatre pod kotlovima, te nije isplovio. Isto tako ni Alighieri nije isplovio, a s razarače Mirabello se iskrcao veći dio posade i priključlo demonstrantima, koje je od 17 sati vodio upravo pristigli D'Annunzio.
13.9. u Rijeku je stigla i talijanska torpiljarka 1PN s admiralom Nunesom, kojeg je poslalo zapovjedništvo Sjevernog Jadrana da izvidi stanje. Odlučeno je da Dante još ostane u luci, a posada se uglavnom vratila na svoje brodove. 14.9. su američki i britanski brodovi napustili Rijeku, da ne dođe do sukoba s Talijanima, Francuzi su još ostali. Popodne je u Rijeku stigao i razarač Stocco s admiralom Casanuovom, kako bi preslušao zapovjednike svih tal. brodova. Stocco nije ušao u luku, nego se usidrio izvan lukobrana, da «pobunjenici» ne «zaraze» posadu. D'Annunzio je održao «vatreni govor» pomorcima, a u Rijeku su nastavili stizati i drugi vojnici, mornari i pustolovi, da mu se priključe.
15.9. je odlučeno spriječiti pod svaku cijenu isplovljavanje bojnog broda D. Aloighieri, 20.9. je u Rijeku došao i Luigi Rizzo, potopitelj b.b. Wien i Szent Istvan, 22.9. je adm. Nunes dignuo svoju zastavu na b.b. D. Alighieri, a adm. Casanuova se vratio u Veneciju, ali kopnenim putem. U Rijeku je stigao transportni brod Cortellazzo, bivši stari krstaš Marco Polo, preinačen u transporter za vojsku, te su priključuje D' Annunziju. 2.10. je Condorcet napustio Rijeku, a u grad je stigao i parobrod Persia s oružjem «prokrijumčarenim» iz La Spezije. Talijanski tisak naziva D'Annunzijeve «rodoljube» «Uskocima» i «Gusarima». 25.10. u Rijeku dolazi i torpiljarka 66PN, čija se posada pobunila i uhitila zapovjednika. 30.10. je D'Annunzio po prvi put na Danteu, gdje posjećuje admirala Nunesa i informira ga o političkoj situaciji (tko im vjeruje...). 13/14.11. razarač Nullo, torpiljarka 66PN i transporter Cortellazzo s nekoliko MAS-ova i 600 legionara plove u Zadar, da nagovore i tamošnje vojnike na pobunu. U Zadru ih uvjeravaju da nisu potrebni, jer će Zadar sigurno pripasti Italiji, te se ovi vraćaju u Rijeku. 17.11. je u Rijeci održana spomen-komemoracija prigodom godišnjice talijanskog «oslobođenja» iste, a 7.12. se pobunjenicima pridružuje i razarač Bertani iz Trsta, gdje su ga zarobili neki od legionara (njih sedam). Veći dio posade prelazi na Dantea.
14.3. 1920. admiral Nunes skida svoju zastavu s Dantea i vraća se u Italiju. 13. srpnja dolazi do nemira u Splitu, u kojima pogiba i zapovjednik tal. krstarice Puglia. U nekoliko «uskočkih» pothvata legionari dopremaju u Rijeku namirnice i druga tvariva namijenjena durgim gradovima na hrvatskoj obali.
5.11.1920. zapovjednik Dantea traži da ga se otpusti s položaja i želi natrag u Italiju. «Kriza» između Italije i D'Annunzijeve Rijeke je u porastu, prijeti otvoreni ratni sukob. Dne 11.11. ministar mornarice prihvaća otkaz zapovjednika Dantea i šalje novog zapovjednika, kapetana b.b. Antonija Foschinija, koji će biti zapovjednik i pomorskih snaga u Rijeci.
17.11. se na Jadranu skuplja pomorski odred koji treba podupirati talijanski napad na Rijeku i slom «pobunjenika». Zapovjednik je admiral Simonetti na bojnom brodu Andrea Doria.
30.11./1.12. talijanske snage generala Caviglie blokiraju Rijeku. Pobunjenički brodovi mogu isploviti, ali nema dovoljno posada za manevre. Veliki razarači Riboty i Falco s torpiljarkom Calipso javljaju pobunjenim brodovima neka isplove u redoslijedu 1PN, Abba, Mirabello, Dante. Ako ne mogu sami, nek se posluže remorkerima. No pobunjeni «legionari» su već zauzeli tegljače i to nije moguće. Na izlazu iz luke su poprijeko privezali i transportni brod Cortellazzo. Talijanski «intervencijski» brodovi se konačno udaljavaju neobavljena posla.
6.12. u luku stiže i razarač Bronzeti, kao i torpiljarka 68 PN, koja je pobjegla iz Opatije.
9.12. razarač Espero slijedi Bronzettija.
20.12. talijanska vlada šalje ultimatum D'Annunziju, a 21.12. objavljuje «ratno stanje». Posade brodova u Rijeci razoružavaju svoje jedinice, da ne bi trebali gađati svoju braću kad ih napadnu. 24.12. eskadra koja blokira luku prijeti da će potopiti svaki brod koji pokuša isploviti. 26.12. razarač Espero prelazi u luku Barros kroz unutarnji kanal, a kad se ne želi vratiti u glavni lučki bazen, b.b. Doria ga gađa lakim topovima, rezultat su jedan poginuli član posade i nekoliko ranjenih. U 17 sati popodne Doria gađa gradsko zapovjedništvo, a pogađa i D'Annunzijevu rezidenciju, te ranjava samog «poglavara». S Dantea šalju poruku da se prekine paljba, a zatim dolazi do pregovora o predaji. Primirje je sklopljeno 28.12.
Od 2. do 4. siječnja 1921. razne jedinice napuštaju Rijeku, a prati ih razarač Abba. 6.1. je u Rijeci još samo Dante s raz. Mirabello. Dva su MAS-a izgubljena nasukavanjem (259 i 261), a Dante kreće iz Rijeke u Taranto.
12.6. D'Annunzio napušta Rijeku i odlazi na Lago di Garda. Mirabello isplovljava tek 29.8.
Tako završava «pobuna» i gušenje iste. Zbog sramote, pobune i gađanja vlastitih brodova neki brodovi mijenjaju imena: torpiljarke 66PN i 68PN postaju 70 i 71PN, razarači Nullo, Bertani, Bronzetti i Espero dobivaju imena Fratelli Cairoli, Cosenz, Dezza i Turbine, MAS 88, 109, 112 i 310 dobivaju nove brojeve MAS 89, 104, 246 i 296, a stari Cortellazzo (ex-M. Polo), u međuvremenu nazvan Europa, dobiva još jedno ime, Volta.
_________________
Sve sto plovi moje!

Tomica · Upisano: Sub Jul 05, 2008 10:23 pm Naslov poruke:

Da dodam par detalja i pitanja.
Ja sam rodom iz Zadra, a kao dijete živio sam na Boriku (Puntamika). U vrijeme moje dječačke dobi (60-te) ispred naselja Diklo, nedaleko Borika, nalazila se nasukana olupina jednog talijanskog ratnog broda. Na brodu su još tad postojale nekakve cijevi (topovi ili mitraljeza, ja to tad nisam razlikovao). Mi smo se u to vrijeme zabavljali izranjajući oko broda granate i mitraljeska zrna kojih je bilo mnoštvo. Skakali smo s broda i igrali se na njemu makar su nam to roditelji branili jer se moglo lako porezati na dijelovima olupine. Onda ga jedne godine više nije bilo. Pričali su kako je vlada darovala brod Talijanima jer da je to navodno bio brod Gabriela D'Annunzija. Navodno je to bio neki MAS kog je D'Annunzije kasnije pretvorio u svoju jahtu. Navodno je taj brod imao nekakvo učešće u događajima oko Rijeke 1920. godine. Navodno je taj brod obnovljen i sad je u nekom muzeju.
Nedavno sam na sajmu antikviteta čak vidio fotografiju te olupine ispred Dikla koju su 60-tih snimili fotografi braća Brkan iz Zadra. Sad mi je neizmjerno žao što ju nisam kupio.
Alaska, što je od ove priče točno, a što je nadodano?

Alaska · Upisano: Sub Jul 05, 2008 11:36 pm Naslov poruke:

Cini mi se daje rijec o dva razna broda, a da je ovaj kod Borika bila bivsa jahta Elettra, koju su Talijani stvarno dobili na poklon od bivse Juge, te se sad pramac nalazi u Trstu. ELETTRA je bila Marconijeva jahta, na kojoj je izvodio prve pokuse s radiotelegrafijom, ali su je Nijemci 1943. zaplijenili i rabili kao pomocni eskortni brod, a kao takva je i potopljena. Onaj MAS na jezeru Garda je iz ranijeg razdoblja, mali drveni brod, dok je krstarica PUGLIA jos odavno bila izrezana (drugi relikt i dio D´Annunzijeve vile na Lago di Garda). Jos cu provjeriti, aha, stima, Tito je 1962. poklonio olupinu Talijanima zbog povijesne vrijednosti, trebala je postati brod-muzej, sto ipak nije ucinjeno (troskovi), te su sacuvani samo dijelovi. Jahta je inace prvo bila austrougarska i zvala se ROVENSKA. Ipak ste ronili na povijesno bitnom brodu, ali sumnjam da bi Tito poklonio nesto D´Annunzijevog Talijanima, doticni (D`Ann.) je bio veci fasist od Mussolinija i to jos prije njega, dok fazizam jos nije bio ni izumljen.
_________________
Sve sto plovi moje!

pozarart · Upisano: Ned Jul 06, 2008 12:54 am Naslov poruke:

Super zanimljiva storija o mom gradu, puno hvala. To bi svakako trebalo malo potkrijepiti tiskanim izdanjem i pokojom fotkom!!!!!

Essex · Gost

Alaska · Upisano: Ned Jul 06, 2008 11:50 am Naslov poruke:

Ako se tako spominje u DANFS-u, onda je sigurno tocno. Inace su Talijani u Dalmaciji stalno provocirali tucnjave i cudili se kad su dobili batina Wink

Nista protiv Talijana, imam jako dobre kontakte s njihovim povjesnicarima, ali istinu treba priznati. Ne cudi me da je bilo nemira u Trogiru, ali Talijani najcesce spominju ova zbivanja u srpnju 1920., kad je zaglavio i zapovjednik stare krstarice PUGLIA, koji je posmrtno dobio i Medagliu d´Oro al Valor Militare. No Split ipak nije postao njihov (i to samo privremeno) do 1941.
Inace je izgled OLYMPIJE u to doba (sto pretpostavljam da je poznata cinjenica, ali spominjem za one koji se time nisu bavili) bio malo drugaciji nego na pocetku, a danas je ponovno restaurirana u izgled iz doba Spanjolsko-americkog rata, ali su topovi obicne limene cijevi, kule vjerojatno isto samo "pleh".
I ja se nadam da cemo jednog dana vidjeti nesto o ovim zbivanjima u nasem tisku, oliti knjigama, ali je uvijek "provokantne teme" lakse objaviti u internetu...
Jos malo o ELETTRI: jahta ROVENSKA gradjena pripadala je nadvojvodi Karlu Stephanu (koji je bio i vlasnik OSSERA/DALMATA/ISTRANKE), poslije nadvojvotkinji Mariji Terezi, 1918. postala je engleski plijen, zatim ju je kupio Marconi, 1937. postala je brod-muzej Talijanske poste u Trstu, gdje su je 1943. zaplijenili Nijemci i dali joj oznaku G 107 (Geleitboot ili -Schiff, znaci prateci brod). Nasukala se kod Zadra, pokusaj odsukavanja nije uspio, te su je potopili saveznicki avioni. Tito ju je poklonio Italiji 1962.
_________________
Sve sto plovi moje!

Essex · Gost

Talijani i danas kad dođu za Feragosto provociraju, s istim ishodom! Jednog sam prošle godine vozio u bolnicu na snimanje slomljenih rebara Very Happy

Dalmatinske gradove i dalje ovdje uporno nazivaju Zara, Sebenico, Trau, Spalato, Ragusa..., a retorika koja prevladava na okupljanjima njihovih esula pokazuje da još uvik polažu pravo na mnogo ljepšu istočnu obalu Jadrana.
Što se tiče Olympije, na fotografiji je prikazana s uniformiranom bitnicom od deset 5"/51 topova, dok su originalne 8" topovske kule na pramcu i krmi uklonjene. Meni je osobno ipak mnogo ljepša u tom svom prvotnom izgledu u kakvom je danas i sačuvana, u kolonijalnim bojama s prijelaza stoljeća i s "imperijalističkim" raskošno ukrašenim pramcem!
U svakom slučaju hvala

Very Happy

Alaska · Upisano: Ned Jul 06, 2008 2:39 pm Naslov poruke:

E da, ali su zato talijanske jahte bizale s Visa 1996, kad je uplovila flotila s reenactorima na proslavu godisnjice viskog boja. Jedinu jahtu koja nije na vrijeme isplovila zarobili su Cesi (grenadiri?) i pustili je tek kad je na brodu nestalo vina...
_________________
Sve sto plovi moje!

Essex · Gost

Ludnica!

frka · Upisano: Pon Jul 07, 2008 8:43 am Naslov poruke:

Tomica, imam sliku olupine ELETTRE kako je tegle nakon odsukavanja sa mjesta gdje je bila potopljena. Samo da je potrazim pa je stavljam tu.

Tomica · Upisano: Pon Jul 07, 2008 6:42 pm Naslov poruke:

Danijel, zasta bih Vam bio zahvalan ju vidim.

exluppis · Upisano: Uto Jul 08, 2008 12:54 am Naslov poruke:

Evo kako je brod izgledao nekad

a kako je prova izgledala 2002 godine

_________________
Igor Petrovic

Mario Raguž · Upisano: Uto Jul 08, 2008 11:13 am Naslov poruke:

Hvala momci, na zanimljivim tekstovima i fotografijama...
_________________
Svi smo mi Marko Babić

Alaska · Upisano: Uto Jul 08, 2008 6:50 pm Naslov poruke:

Uj, super, sad ne moram ja skenirati ROVENSKU...
_________________
Sve sto plovi moje!

frka · Upisano: Uto Jul 08, 2008 10:28 pm Naslov poruke:

A evo i olupine ELETTRE, za vrijeme tegljenja nakon što je trup zabrtvljen, podignut sa dna i ispražnjen. Fotka bi mogla biti snimljena prigodom konačnog tegljenja za Italiju.