Iron Shipwrights 1/350 HMS Campbeltown

Essex · Gost

Proizvođač: Commanders/Iron Shipwright (SAD)
Mjerilo: 1/350
Kataloški broj: 4-090
Cijena: - (discontinued)
Broj dijelova:

- 105 resinskih
- 1 fret jetkovine

H. M. S. CAMPBELTOWN (I42)

Battle Honours

ATLANTIC 1941-42 - ST NAZAIRE 1942

26. ožujka 1942., u 14 sati, 600 ljudi isplovilo je iz engleske luke Falmouth u izvršenje vjerojatno najodvažnije misije u II. svj. ratu. Operacija je dobila naziv "Chariot", a za nju je sudionicima kasnije dodjeljeno ukupno 5 Viktorijinih križeva, najviše ikad za jednu akciju. Nakon 800 prijeđenih kilometara, dva dana kasnije, u 11.35 sati, francuski lučki grad St. Nazaire se zatresao od strahovite eksplozije starog razarača zaglavljenog u južni keson doka Normandija. Tako je slavno završila karijera razarača HMS Campbeltown...
HMS Campbeltown bio je jedan od 50 starih američkih razarača ("The Famous Fifty") ustupljenih Britancima u rujnu 1940. u sklopu čuvenog Lend-Lease zakona. Ovaj razarač klase Wickes porinut je još 1919. kao USS Buchanan (DD-131) i gotovo čitav svoj operativni vijek proveo je u pričuvi.

Da Velika Britanija na početku II. svj. rata nije očajnički trebala razarače za zaštitu svojih konvoja, sigurno bi zbog starosti i istrošenosti bio izrezan i za njega se vjerojatno nikad više ne bi čulo. Ovako je "a weary old dog" (kako mu je posada tepala) igrom sudbine dobio još jednu priliku za posljednji juriš u vječnu slavu...

POVIJEST

St. Nazaire bio je jedina luka na atlantskoj obali okupirane Europe čija su postrojenja bila dovoljno velika da preuzmu održavanje i popravke njemačkog bojnog broda Tirpitz ukoliko bi isplovio na Atlantik. Bio je tu veliki suhi dok, Francuzima poznat kao Forme Ecluse Louis Jobert, a Britancima kao "dok Normandija" jer je bio posebno konstruiran za izgradnju velikog francuskog transatlantika Normandie. Ovaj kapitalni objekt, pravo remek-djelo tadašnje brodogradnje, građen između 1928. i 1932., mogao je primiti brodove skoro dvaput veće nego Tirpitz, dakle do 85.000 tona, što ga je činilo najvećim suhim dokom na svijetu.

Normandie, ljepotica tvrtke Compagnie Générale Transatlantique i ponos francuske putničke flote 30-tih godina XX. stoljeća, snimljena u doku St. Nazaire prije II. svj. rata

Normandija je kao suhi dok služila za popravak i opremanje brodova, ali i kao brana otvorenoj vodi iz ušća rijeke Loire i bazena Penhouet iznad ušća. Dok je bio više od 350 m dug i 53 m širok. U funkciji brane, omogućavao je brodovima većim od 10.000 tona prilaz bazenu Penhouet, najsjevernijem postrojenju luke St. Nazaire. Kao i kod svih brana, na krajevima su bila dvoja pokretna vrata, ali u ovoj izvanrednoj konstrukciji doka, zbog enormno snažnog pritiska vodene mase, bila su nužna specijalna rješenja. Umjesto uobičajenih vrata, svaka su zapravo bila golemi klizajući keson koji se pokretao na valjkastim ležajima sa zapadne na istočnu stranu. Svaki je keson mjerio 53 m dužine i 18 m u visinu, a bio je ni manje ni više nego 10 m debeo. Kesoni su bili složene čelične konstrukcije i sastojali su se od nepropusnih pregrada koje su se mogle puniti, ako bi zatrebalo, da bi se neutralizirao različit nivo pritiska vodene mase izazvan punjenjem i pražnjenjem brane. Na zapadnoj strani kesona bio je smješten mehanizam za pokretanje, dvije izbočine u koje kesoni kliznu kad se otvaraju i objekti u kojima su bili instalirani snažni motori što su pokretali kesone. Uz južni keson bila je i crpna stanica sa strojem koji je pokretao masivne crpke, 13 m ispod površine, radi punjenja i pražnjenja brane - postupak za koji je bilo potrebno čitavih 14 sati!
Zbog svega navedenog razumljiva je bila odluka Britanaca da unište ili barem onesposobe dok Normandiju, upravo zato što bez tog doka Tirpitz nema što tražiti na Atlantiku. Nigdje drugdje na obali Atlantika za njega nije bilo povoljnijeg rješenja. Gotovo je sigurno da je baš u St. Nazaire plovio njegov blizanac Bismarck kad su ga Britanci presreli i potopili. Opsjednutost Britanaca Tirpitzom (zbog velikih napora koje je Royal Navy uložila kako bi potopila Bismarcka) graničila je s paranojom; 25. siječnja 1942. Churchill je pisao načelnicima stožera kako se "nijedan drugi cilj ne može usporediti s ovim", odnosno kako "čitava strategija rata ovisi ovog trenutka o tom brodu..." Ljudi koji su trebali uništiti dok Normandiju bili su preuzeli tešku odgovornost pred nacijom kojoj su služili.
Od početka je bilo jasno kako nema te konvencionalne snage koja bi bila kadra prodrijeti u područje dokova kroz nakostriješeno obrambeno naoružanje kakvo su Nijemci bili postavili (klasično zračno "zaprašivanje" je odmah odbačeno jer ne bi dalo rezultate zbog malih i osjetljivih ciljeva). Kompromis je izgledao nemoguć sve dok šef pomorskih planera u stožeru Kombiniranih operacija, kapetan J. Hughes-Hallett, nije došao na hrabru ali zaprepaštujuću ideju da se brod nakrcan eksplozivom zabije u južni keson, da se s njega iskrcaju ljudi koji će obaviti druge zadatke razaranja, a brod da se ostavi da eksplodira nakon što se napadači povuku. Međutim, takav žrtvovani brod je morao biti dovoljno mali da uspije prijeći preko muljevitih sprudova i plićina na ušću Loire, a opet dovoljno velik da ponese jedinice sposobne da izvrše zadatke i dovoljno snažan da uspije izdržati vatru obrambenih baterija i probiti se kroz vrlo snažno branjen Charpentierov kanal koji je vodio do samog doka.

Posljednja izviđačka fotografija snimljena iz zraka neposredno prije početka operacije "Chariot", na kojoj se vide njemački brodovi u bazenu Penhouet, kao i dva tankera u doku Normandija. Fotografija također pokazuje kako je dok suh i južni keson zatvoren; dva uvjeta koja su morala biti ispunjena kumulativno kako bi napad uopće uspio

Brod je nakon silnih muka napokon pronađen i osiguran (Admiralitet je kronično trebao sve raspoložive brodove i nije uopće imao namjeru ustupiti brod za samoubilačku akciju, pogotovo bilo koji od dragocjenih razarača). Bio je to HMS Campbeltown, razarač klase Town, bivši američki USS Buchanan. 10. ožujka brod je stigao u Devonport Dockyard, Portsmouth, di je trebalo izvršit sve potrebne preinake. Nakon suludog 9-dnevnog remonta (radnici su doslovno shvatili naredbu "as soon as possible") rezultati su bili jasno vidljivi. Najvažniji zadatak bio je da se reducira gaz broda s 4,7 na 3 m kako se brod ne bi nasukao na estuariju Loire. Razarač je drastično ogoljen: maknuto je svo topničko naoružanje, torpedne cijevi, dubinske bombe, municijske komore...

Radovi na Campbeltownu u brodogradilištu Devonport

Nadgrađe je potpuno izmjenjeno: zadnja dva dimnjaka je odstranjena, a preostala dva su skraćena i odrezana u koso. Da bi se dodatno smanjila težina, oklop je stanjen na samo 6 mm, što je bilo dovoljno da odoli vatri jedino 20 mm topova. Na brod je za samoobranu instalirano 8 20 mm Oerlikona, a na prednju palubu je dovučen veliki i potpuno automatizirani 12-funtaš. Kad je sve bilo završeno, Campbeltown je svojim obrisima zapanjujuće podsjećao na njemačke torpedne brodove klase Möwe koji su u to doba operirali iz biskajskih luka.

Eksploziv je smješten u trupu broda, neposredno iza čeličnih nosača koji su podupirali pramčanu topovsku kulu. Teret su sačinjavale 24 moćne Mark VII dubinske bombe kakve se koriste u lovu na podmornice, a sadržavale su fantastičnih 4,5 tone eksploziva! Bile su složene u specijalno konstruiranim čeličnim tankovima postavljenim iznad spremnika za gorivo, a zatim je sve to "uokvireno" betonom. Da bi se osiguralo da se sva 24 paketa aktiviraju u isti mah, bili su opasani opasačem cordtexa. Aktiviranje bi se izvelo novim i usavršenim štapin-olovkama s usporenim paljenjem koje bi se aktivirale u trenutku udara u keson, a do eksplozije bi došlo 8 sati kasnije (time se dalo dovoljno vrimena napadačima da obave sve zadatke i da se povuku, a istodobno bi se postiglo i to da dok bude neko vrime blokiran, ukoliko do detonacije ne bi došlo).
Pored Campbeltowna u operaciji je sudjelovalo još i 18 motornih brodova i topovnjača koji su prevozili komandose. Ishod akcije je poznat: nakon spektakularnog noćnog prodora kroz 10 km dugački kanal Charpentier, osvjetljen bezbrojnim snopovima reflektora koji su šarali površinom rijeke i pod pravom tučom granata s obje obale, izrešetani Campbeltown je 28.ožujka 1942., u 01.34. ujutro, brzinom od 20 čv udario u južni keson doka Normandija. Od siline udarca razarač je ostao zaglavljen, a 12 metara njegove pramčane palube je prodrlo u dok.

Campbeltown zabijen u južni keson doka Normandija. Vide se "ožiljci" od borbe s njemačkim obalnim bitnicama i pokidana čelična protutorpedna mreža, tek jedna u nizu prepreka koju je razarač savladao na putu do svog cilja

Ova fotografija pokazuje kako je brod prodro u dok točno koliko je trebalo da se eksploziv nađe naslonjen uz "zid" kesona - ne bi ga bolje ni rukom stavili! Za ovakvo vješto upravljanje brodom, kapetan Stephen Halden Beattie odlikovan je Viktorijim križem:

"The KING has been graciously pleased to approve the award of the VICTORIA CROSS for daring and valour in the attack on the German Naval Base at St. Nazaire, to:

Lieutenant-Commander Stephen Halden Beattie, Royal Navy, H.M.S. Campbeltown.

For great gallantry and determination in the attack on St. Nazaire in command of H.M.S. Campbeltown. Under intense fire directed at the bridge from point blank range of about 100 yards, and in the face of the blinding glare of many searchlights, he steamed her into the lock-gates and beached and scuttled her in the correct position. This Victoria Cross is awarded to Lieutenant-Commander Beattie in recognition not only of his own valour but also of that of the unnamed officers and men of a very gallant ship's company, many of whom have not returned."

Campbeltown snimljen iz samog doka neposredno prije eksplozije. Livo je jedan od dva tankera koji su se u trenutku napada nalazili u doku. Kad je Campbeltown eksplodirao, oba tankera je bujica razbila o zidove doka te su potonili

Čim su ujutro svladali sve napadače, Nijemci su pokazali izuzetnu odsutnost opreza. Kao jedinu mjeru predostrožnosti postavili su samo kordon vojnika oko Campbeltowna, a nekoliko stotina njemačkih civila stajalo je oko broda (neki i sa ženama!), čavrljajući i fotografirajući radoznalo brod, kao da se radi o nekom izvanrednom događaju. Na samom brodu je bila skupina časnika i tehničkih stručnjaka koji su ispitivali mogućnost izvlačenja razarača. Pretraga broda nije otkrila skriveni eksploziv. Kad je Campbeltown odletio u zrak, radnici iz dokova danima su još pijeskom čistili te ljudske ostatke. Računa se da je tada poginulo između 250-400 njemačkih vojnika i civila.
Od ukupno 611 ljudi koji su sudjelovali u napadu, 169 ih je poginulo, 214 zarobljeno, a samo ih je 227 preživjelo (222 se uspjelo brodovima vratit nazad u Britaniju nakon napada, a 5 ih se uspjelo probit preko južne Francuske i Španjolske do Gibraltara). Međutim, usprkos ovim teškim gubicima napad je u potpunosti uspio: dok Normandija je potpuno uništen i nije popravljen sve do kraja rata.

Zračna snimka doka Normandija nekoliko mjeseci nakon napada. Vidljivo je kako su njemački inžinjerci, gomilajući riječni mulj i pijesak, uspili "zapečatiti" uništeni južni keson. U sredini doka je krmena polovica olupine Campbeltowna, pramčana je raznesena eksplozijom

Konačni učinak napada, i možda najdalekosežniji od svih, bio je psihološki udarac na moral Britanaca u trenutku kada su njihove snage redale samo poraze u Sjevernoj Africi, Burmi, Malaji, na Atlantiku... Pokazalo se da tok rata koji se dotada kretao nemilosrdno u korist sila Osovine može biti zaustavljen i da u budućnosti može promijeniti pravac.
A gradonačelnik St. Nazairea preživjelim je napadačima, kad su 1947. posjetili poprište svog podviga, rekao: "Vi ste bili prvi koji ste nam ulili nadu."

Jedini danas sačuvani predmet s Campbeltowna je ova cijev pramčanog 12-funtaša, koja se nalazi u St. Nazaireu u sklopu memorijala posvećenog napadu

TAKTIČKO-TEHNIČKI PODACI

Brodogradilište: Bath Iron Works, Maine, SAD
Kobilica: 29.6.1918.
Porinut: 2.1.1919.
U službi: 20.1.1919.
Konstrukcijska istisnina: 1060 tona
Maksimalna istisnina: 1154 tona
Duljina (preko svega): 95,6 m
Širina: 9,3 m
Gaz: 2,3 m
Pogonska skupina: 2 Parsons turbine, 4 Normand kotla, 24.200 KS (max), 2 osovine, 2 vijka
Brzina: 35 čv
Doplov: 3400 Nm / 20 čv
Naoružanje (RN, 1942): 1-12pdr/12cwt HA/LA (1x1), 8-20 mm Mk 1 (8x1), 2-0.50 MG (2x1)
Posada: 103

MAKETA

Maketa dolazi u kutiji od tvrdog kartona, tipičnom pakovanju za resinske makete brodova. Trenutno se više ne proizvodi, mada je moguće da Commanders ima još nekoliko primjeraka na skladištu (bila su 3 kad sam ja posljednji put provjerio, prije otprilike pola godine). Kako sam bio prilično tanak s referencama za ovaj vrlo zanimljiv brod, odlučio sam odmah s kupnjom makete nabaviti i to. Na eBayu je kupljena Anatomija (15 funti), daleko najbolja i najpotpunija referentna literatura za ovaj brod (s preko 250 različitih nacrta), dok je u jednom splitskom antikvarijatu za tričavih 60 kn nabavljena knjiga Davida Masona "Prodor u St. Nazaire", također nakrcana zanimljivim fotografijama i podacima o samom brodu.

Maketa nema puno dijelova (tako da ću preskočiti onu moju klasičnu podjelu) jer se proizvođač potrudio da što je moguće više toga inkorporira u sami trup, koji dominira kad se otvori kutija. Razmjerno velik broj dijelova koji se dobiju s maketom (100-tinjak) odnosi se prvenstveno na višestruke primjerke pojedinih dijelova. Neki dijelovi nisu najbolje ispali (neki su i oštećeni prilikom vađenja iz kalupa) pa je njihovim "gomilanjem" data mogućnost izbora onih najboljih. Sve u svemu, dobrodošao višak će naći svoje mjesto u mom spare boxu. Što se tiče same kvalitete odljeva, vidljiv je veliki napredak Commandersa po tom pitanju jer je ovaj resin generalno gledajući bolji od njihovog Seydlitza kojeg također imam.

Što se tiče konturne točnosti, usporedba s pouzdanim nacrtom (provjereno!) u mjerilu koji se dobije s maketom ne pokazuje odstupanja. Jedino mi se čini da je sama V-forma trupa mogla biti malo izraženija ali to je već cjepidlačenje.

Resinski dijelovi

Ovdje bi ipak bilo dobro 20 mm Oerlikone zamijenit L´Arsenalovim. Ne zato što su Commandersovi loši, već zbog toga što su L´Arsenalovi ipak bolji.

PE SET

Tom´s Modelworks se pobrinuo za ovaj set. S obzirom na samu maketu set je zaista opsežan i nudi apsolutno sve od jetkovine za dodatno detaljiranje makete.

SASTAVNICA

Kao i kod gotovo svih resinskih maketa štura i praktički neupotrebljiva. Pomoći će jedino kod stavljanja jetkovine. Preporuka: svakako nabaviti Anatomiju.

Što se tiče bojanja, Campbeltown je tijekom napada bio obojan u Mountbatten Pink (sve vertikalne površine), odnosno Admiralty AP 507A Dark Grey (horizontalne površine). Podvodni dio trupa je išao u WWII RN Anti-fouling Red. Sve navedene boje dostupne su u WEM-ovoj paleti mornaričkih boja.

ZAKLJUČAK

Zanimljiv subjekt i jednako takva maketa, njegova daleko najbolja izvedenica u umanjenom mjerilu (1/700 B-Resina, 1/600 Airfix, 1/240 Revell su ipak mnogo lošije makete). Zbog malog broja dijelova pogodna je kao odmor od zahtijevnih projekata. Šteta što je discontinued (ja sam svoj primjerak nabavio na njihovoj Discontinued Close-Out Sale rasprodaji, sniženog na ca. 40 USD), valjda će ga jednom ponovno stavit u proizvodnju i prodaju. Jer koliko engleskih brodova možete napravit s njemačkim oznakama? Ili još bolje - koliko brodova možete obojat u ružičasto? Very Happy

Osobno sam vrlo zadovoljan s ovom maketom, jer se radi o brodu koji je viteškim samoubojstvom našao svoje mjesto u "brodskoj" Galeriji slavnih.

"Mi vas otpisujemo. Ja vjerujem da vi možete i da ćete izvršiti taj zadatak. Ali, ne treba da se suviše nadamo da ćete se vratiti. No, čak i ako vas sve izgubimo, rezultat operacije bit će vrijedan tog gubitka."

(poruka koju je lord Louis Mountbatten, zapovjednik Kombiniranih operacija, uputio sudionicima operacije prije isplovljavanja)

Nijedan nije odstupio.

REFERENCE

Al Ross, Anatomy of the Ship - The Destroyer Campbeltown, Conway Maritime Press, London, 2004.
David Mason, Prodor u St. Nazaire, Alfa, Zagreb, 1974.
St. Nazaire 1942 - The Great Commando Raid (Osprey - Campaign #92)
NavSource USS Buchanan/HMS Campbeltown Page
The St. Nazaire Society