Operacija vukovarska golubica

Tomislav23 · Član od: 06 Jul 2007

Nakon završetka oslobodilačkih vojnih operacija HV-a u Hrvatskoj i BiH, u ljeto 1995., državni i vojni vrh Hrvatske počeo je pripreme za novu, veliku vojnu operaciju oslobađanja preostalog okupiranog dijela Podunavlja. Operacija je dobila kodno ime "Vukovarska golubica", a ime je dao predsjednik Tuđman. Osnovani su združeni stožeri u koje su pozvani časnici koji su se najviše dokazali u Bljesku i Oluji. Počele su dobro skrivene pripreme i simulacije bitaka, a računalo se da će u akciju krenuti između 30 i 50 tisuća vrhunskih vojnika iz pet gardijskih brigada. Istodobno su u Daytonu, na marginama traženja rješenja za BiH, počeli dogovori o mirnoj reintegraciji Podunavlja. Međunarodna zajednica bila je, naime, zabrinuta znajući da će Hrvati brzo krenuti u vojnu operaciju oslobađanja, što bi rezultiralo novom izbjegličkom krizom i poljuljalo režim Slobodana Miloševića. Počeli su višemjesečni pregovori hrvatske vlasti i vlasti pobunjenih Srba, a rezultat toga bilo je potpisivanje Erdutskog sporazuma 12. studenoga 1995. Uime RH potpisao ga je Hrvoje Šarinić, uime pobunjenih Srba Milan Milanović. Vijeće sigurnosti UN-a osnovalo je prijelaznu upravu na čelo koje dolazi vješti Jacques Paul Klein. Sporazumom je dogovorena mirna reintegracija Vukovara i Baranje, dovršena 15. siječnja 1998.
S obje strane bilo je dosta otpora mirnom rješenju. Hrvati su bili raspoloženi vojnički osloboditi simbol Domovinskog rata, Vukovar, a uznemireni Srbi predlagali su čak i kolektivno iseljavanje. Predsjednik Tuđman poslije je, u lipnju 1997., pri polasku vlaka u Vukovar, objasnio zašto se Hrvatska opredijelila za miroljubivo rješenje: "ne zbog preporuke europskih i svjetskih sila, nego i zbog hrvatskih nacionalnih interesa, da nemamo više žrtava i razaranja, da dokažemo svijetu... da nam nije do toga da svi Srbi napuste Hrvatsku, već da u Hrvatskoj ostanu oni koji žele priznati je kao svoju domovinu...".

Da pobunjeni Srbi nisu pristali na mir, "povijesna pobjeda" bila bi okrunjena "najblistavijom vojnom akcijom hrvatske vojske u povijesti", kako Večernjaku sada objašnjava jedan od časnika koji su pripremali planove završne operacije. Mjesecima su do potankosti slagani planovi. Hrvatske bespilotne letjelice u međuvremenu su snimale svaki metar Baranje i Podunavlja, uključujući i teritorij Vojvodine i Srijema, gdje su bile raspoređene snage novosadskog korpusa JA. Snage pobunjenih Srba bile su dobro ukopane, zaštićene minskim poljima. Stožer HV-a pripremao je veliko iznenađenje neprijatelju napad su trebali odlučiti u kratkom vremenu prekaljeni hrvatski ratnici. Nova taktika nazvana je "vatreni kanali", a potom preimenovana u "vatrene kočije" u čast Slavoncima. Naziv simbolizira sliku koju bi stvorila masovna uporaba topništva i raketnih jedinica koje bi postupno spaljivale pomno određene kanale u koje bi se onda slijevale oklopne jedinice i gardisti iz pet brigada.
"Cilj i zapovijed bili su munjevito do Dunava, vatrenim kočijama zauzeti kompletan prostor Dunava", kaže naš sugovornik. "Golubica" je trebala rezultirati prodorom kroz obranu neprijatelja, kroz Baranju bi tekla tri "vatrena kanala", a kroz vukovarsko područje četiri. Tim klinovima pobunjeničke snage bile bi raskoljene, uz istodobno uništavanje zapovjednih centara i fortifikacija naletima borbenih Mi-24 helikoptera. Helikopterskim desantima dostavljala bi se logistika jedinicama koje bi izbile na Dunav. "Neprijatelju bi preostala samo predaja", kaže taj visoki časnik HV-a. "Vukovarska golubica" trebala je trajati maksimalno tri dana.
U pričuvi je bilo raspoređeno još oko 100.000 vojnika, za slučaj aktiviranja vojske Jugoslavije. Procjene govore da u tako planiranoj i munjevitoj akciji ne bi bilo velikih gubitaka. Posebno su uvježbavani načini borbe u naseljenom mjestu. Operacija "Vukovarska golubica" ("Feniks", "Grom" i sl. bili su nazivi dijelova operacije) zamišljena je kao munjevita stoga što je cilj bio sačuvati barem ono što je ostalo od Vukovara. "S vojničke strane, jer gotovo 200.000 motiviranih hrvatskih vojnika nitko ne bi mogao zaustaviti, bilo nam je žao što je akcija završila u arhivi zato što bismo tako utišali našu vojničku savjest zbog Vukovara, a neprijateljima pokazali da pobjede u Bljesku i Oluji nisu bile slučajne...", završava naš sugovornik

AleksandarMorozov · Upisano: Uto Sij 29, 2008 10:33 am Naslov poruke:

Zna li netko nešto više o "Vukovarskoj golubici"? A o "Vatrenim kočijama"? Što se zna o planovima i reakciji VJ u slučaju "Vukovarske golubice"? Znaju li nešto kolege iz Srbije o tim planovima? Što bi se dogodilo u slučaju ulaska HV u srpski dio Srijema? Da li bi 200.000 naših visokomotiviranih momaka i djevojaka itko mogao zaustaviti prije Zemuna? A što bi se onda dogodilo? Da li bi se rasplamsao gadan otvoreni rat s tadašnjom SRJ ili bi rezultat bio pad Miloševića još 95. ili 96. i povlačenje HV na legalnu državnu granicu?
Ne fantaziram. Jako dobro znam što je motivacija i kako je to kad te srce nosi...na svom vlastitom iskustvu...i ozbiljno pitam.

Btw, jeste li primjetili kako se tada VJ poštovala kao respektabilan (ali nikako i nepobjediv) protivnik...za razliku od VSAO Krajine i/ili VRS?
Iskreno, u slučaju ničijeg nemiješanja iz vana, 95. ili 96. me bilo pomalo strah samo premoći u zraku tadačnjeg JRZ-a nad HRZ-om (iako je i to bilo relativno jer je premoć bila samo brojčana). Osobno mislim da bi, u slučaju "izmicanja kontrole" nad "Vukovarskom gloubicom" HV u tom trenutku nanijela odlučan udar VJ u vrlo kratkom vremenu razbijanjem velikih dijelova, a možda čak i cijelog Novosadskog korpusa koji bi se našao prvi na udaru...ali da bi bilo gadno i krvavo...bilo bi.

chemical_ali · Gost

ova operacija mi predstavlja jednu jako intrigantnu neostvarenu akciju.naime kako kaže drug morozov postavlja se pitanje dal bi motivacija naših vojnika pobijedila neprijatelja ako bi se miloševićeva VJ uključila u taj konflikt.ne zaboravimo da je miloševićeva VJ bila tada barem deseterostruko opremljenija tehnikom i naoružanjem od HV-a.također treba uzeti u obzir da je područje istočne slavonije ravnica,a to može biti dvosjekli mač-naime koliko god bi naši momci brzo napredovali,nepostojanje zaklona za tenkove u proboju bi moglo biti jako pogibeljno.sjetite se samo kako su prošli tenkovi JNA na trpinjskoj cesti 1991 od naših ZNG-ovaca koji su bili skromno naoružani,a srbi bi u toj akciji imali na n-tu potenciju veću brojku protuoklopnih sredstava kojim bi mogli dočekati naše tenkove.treba uzeti u obzir i činjenicu da su ostaci ostataka SVK ili ti ga "srpske vojske krajine",ako se to uopće može zvati vojskom bili potpuno demoralizirani i logistički osakaćeni nakon "oluje".dakle ako bi se sam HV suprotstavio SVK mislim da nije dvojbeno da bi ih zbrisao s lica zemlje u dan-dva.

međutim ako bi milošević aktivirao VJ mislim da naši ne bi baš tako dobro prošli.treba uzeti u obzir i činjenicu da su vojni vrh VJ sačinjavali sve oficiri bivše JNA,sa završenom vojnom akademijom.ako se sad netko hvata za glavu,sjetite se petra stipetića,junaka koji je oslobodio petrinju i zarobio čitav 21. kordunski korpus u "oluji",čovjek koji je stekao vojnu naobrazbu u JNA.a prije njega za zapovjednika akcije oslobađanja petrinje je postavljen čovjek koji je doduše umro prošle godine,pokoj mu duši,ali koji je nestručnim rukovođenjem akcijom doveo do toga da su "gromovi" izgubili oko 5 tenkova i imali pobijenih oko 130 vojnika pri ulasku u petrinju,a to samo od jedne srpske zasjede i od jednog BST-a postavljenog uz cestu.mislim da bi iskusnost i naobrazba vojnih zapovjednika s naše strane imala jako važnu ulogu,i da bi za uspješnost akcije,da je do nje došlo,bilo od presudne važnosti hoće li njom s naše strane zapovijedati vojno izučeni i profesionalni kadar ili bilo tko s činom generala kakvih smo nažalost imali preko stotinu u našoj vojsci.na primjeru petra stipetića i njegovog uspjeha u petrinji to je očigledno,pa ako hoćete može i primjer krstičevića i gotovine,prvi obrazovan u JNA a drugi u legiji stranaca.a VJ je u to vrijeme bila izrazito opasna vojna sila,i tehnološki modernije opremljena od HV-a.ako tome dodate i fanatičnu odanost miloševiću,što se vidjelo na primjeru rata na kosovu,onda bi ulazak VJ u rat za naše momke značio pravi pakao.na žalost mislim da u tom slučaju ne bismo imali šanse.

ali sad ću razmišljati pragmatično,sa političkog gledišta-milošević je dogovorio da se neće uključiti u rat kad započne "oluja",te su srbi bili informirani o tome i izvukli svu moderniju i bolju tehniku iz "krajine" prije samog početka "oluje".tko ne vjeruje,nek se sjeti da HV je u oluji zaplijenio jedva 20 tenkova,od toga sve same prastare T-55ice i T-34ke,niti jednu jedinu M-84ku.one su bile davno prije izvučene na teritorij bosanskih srba.a u dokumentarcu "the death of yugoslavia" lijepo vidite dokaze,izjave diplomata i snimke koje kazuju kako su naši pripremili oluju i kako se prethodno moralo s miloševićem dogovoriti da se on ne uključi u rat.također milošević nije reagirao ni u slučaju "bljeska".njemu je bila oduvijek bitna vlast,i stoga mislim da se milošević ne bi sa svojom VJ uključio u rat kad bi započela "golubica" jer je znao da se ne valja šaliti s amerima.vidio je na što su ga prisilili u bosni i u "oluji".stoga bi on držao VJ pod kontrolom i mislim da nema šanse da bi se oni uključili u rat.

puno je veća opasnost prijetila kad su se snage HV-a i ARMIJE BIH opasno približile banja luci nakon oluje.amerika je diplomatski dala jasno do znanja našima i muslimanima-"prekinite odmah i povucite se!"što su i napravili..a zašto?zato jer bi nestanak RS definitivno naveo miloševića da se uključi u rat sa svojom VJ a onda bi tek započeo gadan sukob.činjenica je da je VJ trenirala,vojno opremala obje "vojske",tj SVK i VRS ali je uvijek stajala po strani u vojnim sukobima nakon 1991.sna kraju bih zaključio s ovom rečenicom-mislim da bi VJ ostala po strani i da bi HV raskomadao i zadnje ostatke SVK i oslobodio zemlju do kraja.a što se bespilotnih letjelica tiče-he he onaj tko nam je s njima snimao srbe,ako bi nam i ovaj put pomogao,"golubica" ne bi bila upitna kao briljantna vojna akcija oslobađanja!

Cigla · Upisano: Uto Sij 29, 2008 4:20 pm Naslov poruke:

Grunf · Administrator

Hm, što bi bilo kad bi bilo. Confused

Ajmo mi lijepo prekinut ovu temu koja odlazi u neželjenom smjeru. Ciglina ironija i idealistički pristup drugih članova nema smisla i vodi u svađu.
_________________

Group build - Metal finish battle