Revell 1/144 German submarine Type XXI

Grunf · Administrator

Proizvođač: Revell, Njemačka
Mjerilo: 1:144
Kataloški broj: 05004
Cijena: 100 Kn ( Turbo Limach)
Broj dijelova: 50
Oznake: 5 njemačkih podmornica: U 2514, U 2502, U 2540, U 3501 i U 3504

Povijest:
Njemačka U-Boot Type XXI predstavlja najnapredniji dizajn podmornice u 2. sv. ratu. Revolucionarna konstrukcija trupa, napredna oprema i pogon omogućavali su ovoj podmornici kontinuirano ronjenje i borbu bez potrebe za izronjavanjem. Elektronički sustavi su omogućavali pronalaženje i identificiranje višestrukih ciljeva do 50 NM, kao i napad dok je uronjena. Sustav Schnorkell je omogućavao dopremanje svježeg zraka u podmornicu bez potrebe za izlaskom na površinu, a ostali «luksuz» je uključivao frižidere, svježu hranu i vodu, kao i kvarc lampe i udobne krevete za posadu ( za razliku od ostalih izuzetno neudobnih podmornica 2. sv. Rata ).
Prva podmornica je porinuta u ožujku 1945. Do kraja rata ih je porinuto još 121,a u fazi izgradnje ih je bilo 1500. Ove su podmornice mogle dramatično preokrenuti tijek pomorskog rata na Atlantiku, ali su do završetka 2. sv. rata samo dvije bile potpuno spremne za borbena djelovanja- premalo i prekasno za ikakav učinak na ishod rata.
Učinkovitost Tipa XXI je potvrđena na jedinom borbenom zadatku U 2511. Kapetan Schnee je dobio zapovijed da isplovi 30. 04. 1945. u akciju prema Karibima. Putem nije smio borbeno djelovati, ali kad je naišao na HMS Norfolk sa jakom zaštitom izveo je fingirani napad.
U 2511 je potpuno neopaženo prišla britanskom brodu i neprimjetno napustila područje, a da je niti jedan brod niti zrakoplov opremljen za protupodmorničku zaštitu HMS Norfolka nije detektirao. Kad je britanski admiralitet nakon kraja rata doznao za cijeli događaj formirali su komisiju koja se svim silama trudila dokazati da je opisani napad bio neizvediv, ali po svemu sudeći da je kapetan Schnee zapovjedio ispaljivanje torpeda, brod bi bio uništen.
Sve pobjedničke sile su zarobile veći broj ovih podmornica nakon završetka rata, iako ih je velik broj potopljen od strane vlastitih posada nakon kapitulacije ili krajem rata uništen akcijama savezničkog zrakoplovstva u lukama, brodogradilištima i obalnim vodama. Zarobljene podmornice su intenzivno ispitivane, a zatim sve uništene i potopljene. Najduže su se zadržale u sastavu sovjetske flote.
Posljeratni razvoj podmornica se temeljio na tipu XXI i kao konstrukcija konvencionalne podmornice nije tehnički nikad nadmašena, a uvelike je utjecala i na konstrukciju atomskih podmornica.
Jedna je podmornica tipa XXI ipak preživjela do današnjih dana. U 2540 je 04.05.1945. oštećena napadom iz zraka, a zatim potopljena od strane posade u plitkom moru. 1958 je izvađena sa dna, obnovljena i modernizirana.Ušla je u sastav Bundesmarine u okviru NATO-a. Dobila je ime «Wilhelm Bauer» i služila za razna ispitivanja i pokuse sve do 1984 od kada je u stalnom postavu Tehničkog muzeja u Bremerhaven-u.

Tehničke karakteristike:

Dimenzije: dužina:76,70 m, širina: 6,62 m, visina: 8,00 m
Istisnina: 1621 t na površini, 1819 t zaronjena
Pogon: površinski: 2 x MAN četverotaktna dizela snage svaki po 2000 KS, zaronjena: 2 x SSW primarni električni motori svaki po 2500 KS, 2 SSW električna motora za tihi pogon snage svaki po 113 KS
Maksimalna brzina: na površini: 15,5 čvorova, zaronjena: 17,5 čvorova ( 3,5 čvorova tihi pogon)
Akcioni radijus: do 15 700 NM na površini, 120 NM pri brzini od 8 čvorova zaronjena.
Borbena dubina zarona: 220 m
Maksimalna dubina do destrukcije trupa: 330 m
Naoružanje: dvije kupole sa dvostrukim Flak 20 mm protuzrakoplovnim topovima, 6 torpednih cijevi sa 20 torpeda 53,3 cm ( ili 14 torpeda i 12-18 mina)-sa sustavom koji je omogućavao ispaljivanje 18 torpeda u vremenu od 20 min.
Posada: 58 podmorničara
Elektronički sustavi: radar, kratkovalni sustav za aktivno navođenje i mjerenje daljine Nibelung, GHG prislušni uređaj.

Maketa:

Na tipičnoj Revellovoj kutiji koja se otvara sa strane je umjetnički prikaz podmornice u plovidbi na površini usred žestoke borbe. Slika nije bog zna kakva, a i ne dočarava pravu prirodu Tipa XXI u njenom elementu - tamnim dubinama. Na bočnoj strani kutije je nekoliko malih fotografija dovršene makete, pa možemo vidjeti što kupujemo. Revell bi jedino trebao pronaći nekog talentiranijeg maketara, jer ovom koji je sklopio podmornicu sa fotografija baš i ne ide ili se uopće nije trudio.

U kutiji je vrećica sa dva stabla sa dijelovima. Na jednom su dvije velike polovice trupa, a na drugom svi ostali dijelovi. Van vrećice u kutiji su sastavnica i dekali. Revell bi po mom mišljenju trebao i dekale pakirati u vrećici, jer se ovako lako mogu izgubiti. Tu je još i niz zastavica štampanih na arak običnog papira, koje su neupotrebljive.. Maketa je fine izrade sa kombinacijom lagano ugraviranih i izbočenih panela i detalja.

Dijelova je samo 50 u što se ubraja i ne baš najljepši stalak koji se sastoji od 3 dijela. Postoje i unutarnje strukture podmornice, ali su prošarane kružnim otiscima od lijevanja. Ova maketa je prije izdavana sa cijelom unutrašnjošću, pa se i zapovjedni toranj sastoji od 3 dijela, od čega je jedan sa lijeve strane predviđen za opciju otvorene unutrašnjosti. To predstavlja određeni problem, jer implicira kitanje spojeva i ponovno urezivanje panela. Ima ponegdje ostataka od lijevanja, ali ništa zabrinjavajuće. Po polovicama trupa ima poneka greška na površini plastike, što je lako ukloniti brušenjem. Na vrhovima horizontalnih stabilizatora postoje utonuća na plastici koje treba pokitati. Panelizacija je većim dijelom ugravirana, što djeluje lijepo, a uz malo wash-a se može i lako istaknuti. U realnosti su ovi paneli zapravo varovi, koji bi u ovom mjerilu bili gotovo nevidljivi, pa su gravirane linije na maketi iako nerealne vizualno prihvatljive.

Kormilo i horizontalne upravljačke površine mogu se sastaviti tako da budu pomične. Središnji otvori torpednih cijevi se mogu napraviti u otvorenom ili zatvorenom položaju. Antene su tanke i detaljne koliko je to izvedivo tehnologijom brizganja plastike, pa bi oni skloni superdetaljiranju mogli pribjeći aftermarket dodacima. Zbog ograničenja kalupa su i stepenice na zapovjednom tornju izvedene kao izbočene četvrtaste pločice, što je i najlošije izvedeni detalj na maketi. U stvarnosti su ove stepenice izrađene od kružnih čeličnih «U» profila. Ovaj bi detalj svakako trebalo ispraviti, a i dodati još dvije polukružne stepenice koje nedostaju. Revell preporuča i izradu ogradice, koju bi maketar sam trebao napraviti od stirena i konca prema mjerama koje su dane u sastavnici. Isto tako bi i sajle koje se pružaju od tornja prema provi i krmi trebalo napraviti od konca. Moje je mišljenje da je daleko bolje u tom slučaju napraviti niti od stirena, jer je konac predebeo. Isto tako, za one kojima se konstrukcija ograde čini teška-mogu je i izbjeći. Pregledom fotografija nisam uspio ni na jednoj operativnoj podmornici vidjeti ogradu, a često nedostaju i spomenute sajle. Sastavnica preporuča lijepljenje pogonskih propelera već u samom početku sklapanja, što u praksi dovodi do gotovo neizvedivog bojanja istih. Moja je preporuka da propelere obojate posebno i zatim ih zalijepite na maketu tek kad je cijela obojana.
Oznake i šeme bojenja daju opciju 5 podmornica, koje se po bojenju gotovo uopće ne razlikuju, jer samo U 2502 ima bijeli zapovjedni toranj. Sve su podmornice tipa XXI bojene istom kombinacijom boja – sivom RAL 7000 odozgo i tamno sivom RAL 7016 odozdo. Boje su u sastavnici, naravno, dane isključivo u brojevima od Revella, a sa kojima se može dosta točno obojati maketu. Oni koji teže apsolutnoj točnosti tonova, imaju opcije Kriegsmarine boja od Testors Model Mastera ili WEM-a.
Preporučam oprez u izboru oznaka. Naime, otvori na zapovjednom tornju tipa XXI su varirali brojem, oblikom i položajem i ovi na maketi odgovaraju samo za dvije ponuđene opcije – U 2540 i U 3504. Za ostale podmornice je potrebno izvršiti preinake na tornju. Revell daje u oznakama i taktičke žute trake, kao i crno-zlatne natpise sa nazivima podmornica koji su predviđeni za lijepljenje na stalak. Na žutim taktičkim trakama su i otisnuti otvori kao crne točke, što je dobro za maketare početnike, ali onim naprednijim ostavlja jedino opciju bojenja ovih žutih traka. Tu je i oznaka zastava Kriegsmarine, koja se sastoji od dva dijela, ali po uobičajenoj Revellovoj praksi na njoj nema svastike. I skala dubine gaza je dana kao oznaka. Ove tanke crte i brojevi su u stvarnosti izrađeni od navarene debele žice, ali u ovom mjerilu bi bili gotovo nevidljivi pa je skala gaza kao oznaka sasvim prihvatljiva. Jedino ostaje pitanje nalijeganja ove 4 oznake sa velikim područjem prozirnog filma koji je dušu dao za silvering.
Što se tiče dimenzija u odnosu na mjerilo, maketa je točna. Sastavljena maketa je dugačka 53, 1 cm.

Zaključak:

Prednosti: Podmornica Typ XXI predstavlja zanimljivu temu za izradu makete. Maketa ima malo dijelova i jednostavna je za sklapanje, pa nebi trebala predstavljati problem za početnike. Dimenzijski je točna.

Mane: Neki su detalji, kao stepenice na zapovijednom tornju, pregrubi. Potrebno je preuređivati zapovijedni toranj za sve osim dvije opcije označavanja. Na zastavi Kriegsmarine nema svastike, pa ju treba dodati zbog autentičnosti. Sastavnica je jasna, ali npr.kod montaže propelera treba razmišljati svojom glavom i promijeniti slijed montaže.

Literatura:

Fritz Köhl: Vom Original zum Modell: Uboot typ XXI, Bernard & Graefe verlag 1992.

Sigfried Breyer: German U-Boat Type XXI, Schiffer Military 1999.

* Pogledajte i full-build recenziju, kao i fotografije u galeriji dovršenih maketa.
_________________

Group build - Metal finish battle