Revell 1/144 Njemačka podmornica Type XXI

Grunf · Administrator

Proizvođač: Revell, Njemačka
Mjerilo: 1:144
Kataloški broj: 05004
Cijena: 100 Kn ( Turbo Limach)
Broj dijelova: 50
Oznake: 5 njemačkih podmornica: U 2514, U 2502, U 2540, U 3501 i U 3504

Povijesni prikaz podmornice i opis makete je već naveden u rubrici In-Box recenzija pod istim nazivom teme, pa tko je zainteresiran može u tom mom članku dobiti sve potrebne informacije. Ovdje slijedi opis sastavljanja makete...

Maketu sam dobio kao uskršnji poklon od svoje supruge, i iako pomorska tematika nije područje mog interesa u maketarstvu, jako mi se svidjela i gotovo odmah sam se prihvatio izrade. Odlučio sam je napraviti izravno iz kutije, bez dodataka ili resinskih i jetkanih dijelova, iako se kasnije nisam sasvim držao te odluke, pa sam ponešto skrečao...
Prvo sam krenuo u potragu za literaturom i podacima. Na internetu sam pronašao dosta informacija, uključujući i odlične fotografije jedine do danas sačuvane podmornice ovog tipa U 2540 – «Wilhelm Bauer». Što se tiče literature, najviše mi je pomogao kolega i prijatelj maketar sa ovog foruma Essex. Ovim putem mu se još jednom zahvaljujem. Nakon što sam pregledao fotografije i knjige, bio sam spreman baciti se na posao.
Prema svojoj navici, nisam se držao redosljeda sastavljanja iz sastavnice. Prvo sam slijepio polovice kormila i horizontalnih upravljačkih površina, a zatim i stalak. Pažljivo sam slijepio i dijelove zapovijednog tornja. Kao što sam već pri pregledu makete predpostavio dio lijeve strane tornja ( br. 2 Cool

nije baš savršeno legao unatoč mom trudu. Nakon što su se ovi dijelovi osušili i nakon obrade brusnim papirom i kitanja uleknuća na vrhovima horizontalnih stabilizatora krenuo sam na spajanje trupa. Umetnuo sam kormilo u predviđene utore i zalijepio polovice trupa. Nažalost nisu idealno nalegle, posebno u donjem dijelu kobilice, tako da je uslijedilo obilno kitanje. Sljedeće je bilo spajanje prednjih uvlačivih stabilizatora koji su predviđeni kao pokretni. Malo sam se požurio sa spajanjem trupa, jer sam prvo trebao ubaciti te stabilizatore, ali uz malo trimanja i primjene «fizičke sile» sve je leglo na svoje mjesto. Istini za volju sistem uvlačenja i izvlačenja i nije baš najbolje projektiran, pa sam i kod sastavljanja i poslije imao sa njim problema. Uslijedila je montaža poklopaca torpednih cijevi. Odlučio sam ih staviti u otvoreni položaj, jer mi je tako izgledalo zanimljivije, iako nema sustava za ispaljivanje torpeda koji bi mogao biti vidljiv-još jedna zabava za one koji žele superdetaljirati maketu. Nakon obrade kitanih područja na dnu trupa podmornice i ponovnog urezivanja izgubljenih panela, zalijepio sam stražnji dio palube. Kraj tog dijela palube prema krmi nije baš najbolje nalegao po širini, pa sam opet posegnuo za kitom. Kad sam provjerio kako naliježe prednji dio palube, dočekalo me novo neugodno iznenađenje- procijep od 1 mm između prednjeg i stražnjeg dijela palube. To sam riješio ubacivanjem komada stirena odgovarajuće debljine, ali sam kasnije morao i namiještati položaj zapovijednog tornja.
Grrr, projekt koji je izgledao jednostavan pretvorio se u vježbe kitanja i brušenja, što je uvelike usporilo brzinu izrade.
Kad sam počeo kitati i brusiti toranj zapele su mi u oko nerealne četvrtaste stepenice na bočnim stranama, a i smetale su kod uređivanja spoja na lijevoj strani. Tada je pala odluka da ih uklonim i izradim nove. Sve zajedno ih je 14 četvrtastog «U» profila i po 2 kružne na vrhovima stranica tornja. Prvo sam plastične nerealne stepenice uklonio skalpelom i brusnim papirom, pa tehničkom olovkom uz pomoć šublera ucrtao položaj za nove. Stepenice sam izradio od tanke žice, a zatim tankim svrdlom izbušio rupice za njihovu montažu. Sreća da sam ih napravio viška jer sam ih skrivio i pogubio nekoliko prilikom montaže. Uz malo strpljenja, pincetu i cijanokrilatno ljepilo ( super glue ) stepenice su legle na svoje mjesto.

Na vrhu tornja u otvore sam dodao još par detalja od stirena i montirao kupole sa protuzračnim topovima, koje su isto pokretne. Otvore usta cijevi sam izbušio skalpelom i svrdlom da izgledaju realnije. Tada je uslijedila montaža tornja i ostalih dijelova vezanih za trup podmornice, osim propelera, antena i Schnorkell-a.
Dvoumio sam se još koju bi od ponuđenih opcija bojenja i označavanja radio, jer su mi se kao zanimljive činile U 2502 sa bijelim tornjem i U 2514 sa naslikanim žapcem ( lik iz bajke o začaranom princu žapcu ) na bokovima tornja. Međutim, za te dvije opcije sam se još morao gnjaviti sa preuređivanjem mnoštva otvora na tornju, za što nisam više imao volje ( dozlogrdilo mi je kitanje ). Preostale su mi opcije U 2540 ili U 3504. Odlučio sam se za U 3504, zbog zanimljivijih oznaka. Na tornju su žute taktičke trake, koje znače da je podmornica u fazi proba i vježbanja posade. Na prednjem dijelu tornja su naslikani olimpijski krugovi, a malo iznad bijeli broj 3504. Ovi olimpijski krugovi znače da kapetan podmornice pripada klasi pomorske akademije 1936 god.

Prije bojenja gornje boje, zabojao sam sa žutom bojom mjesta taktičkih oznaka i nakon sušenja ih maskirao Tamiya trakom. Žuta boja loše pokriva površinu, pa sam tako htio izbjeći gomilanje slojeva boje.
Tada je napokon došlo vrijeme za bojenje...
Revellove boje mi se baš ne sviđaju ni po kvaliteti, ni po tonovima, a nisam imao volje naručivati izvana i čekati Model Master ili WEM Kriegsmarine boje. Zato sam potražio odgovarajuće RAL ekvivalente među svojom povećom zalihom Humbrol enamela. Pregledom usporedne tabele boja ( koju sam tko zna kad nabavio ) pronašao sam da sivoj RAL 7000 približno odgovara Humbrol 87, a tamno sivoj RAL 7016 približno Humbrol 79. Za žute trake sam upotrijebio Model Master Gelb RLM 04, koja mi se učinila kao najlogičniji izbor, jer je ta boja bila u upotrebi u Luftwaffe za taktičke oznake..
Prvo sam obojao gornje površine sa Humbrol 87, uz dodatak malo bijele boje zbog efekta mjerila. Boja je izvrsno legla i prekrila površinu već nakon nanošenja prvog sloja. Ostatak boje sam sačuvao u bočici za naknadne korekcije ( kojih uvijek ima!). Dok sam čekao da se boja dobro osuši očistio sam sve sitne dijelove ( propeleri, antene, radar, prstenastu radio antenu, Schnorkell ) od ostataka od lijevanja kojih je bilo malo i zatim ih obojao. Sive dijelove sam bojao sa HB 87, crne sa Model Master Black-Grey, a one boje metala sa Model Master Aluminium Metalizerom. Svi su ti uređaji na vrhu tornja uvlačivi, a odlučio sam ih staviti u izvučeni položaj jer mi je tako podmornica djelovala zanimljivije. Propelere sam obojao mješavinom Revell srebrne 90 i mesinga 92 . Topovske cijevi sam obojao polusjajnom crnom (Model Master), a zatim tehnikom suhog kista mjestimično nanio boju čelika. Nakon sušenja boje ponovno sam Tamiya trakom maskirao žute trake na tornju ( ovaj puta naokolo) i preprskao ih MM RLM 04.
Sutradan je došlo vrijeme za bojanje donjih površina. Prvo sam izmjerio i označio tehničkom olovkom liniju razdvajanja boja. Zatim sam zalijepio Tamiya traku i onda komadima pik trake i papirom prekrio ostatak podmornice. Nije bilo jednostavno fiksirati maketu prije prskanja, ali uz pomoć čaša od jogurta i pik trake sve je riješeno. Nakon nanošenja HB 79 (sa malo bijele) skinuo sam trake i papire, ali sam uspio slučajno odlomiti jedan prednji uvlačivi stabilizator! Nakon psovanja sam ga montirao natrag u izvučenom položaju, ali je stabilizatore sada najbolje ne dirati i ne pokušavati uvlačiti – shit happens!
Na moje iznenađenje ova tamno siva boja nije dobro prekrila površinu, pa sam sutra ponovio prskanje - i naravno, opet polomio stabilizator! Ovaj puta sam tanki spoj izbušio tankim svrdlom i ubacio čeličnu žičicu uz pomoć dvokomponentnog epoxy ljepila. Nakon malo brušenja i retuširanja bojom ( koju sam srećom spremio) opet sve izgleda kao novo...

U međuvremenu sam napravio Kriegsmarine zastavu. Pronašao sam među svojom zalihom oznaka male svastike ( simboli pobjeda sa savezničkog zrakoplova! ) i zalijepio ih sa kapljicom mat akrilnog laka na polovice zastave. Šublerom sam izmjerio zastavu i od tanke folije izrezao pravokutnik sasvim malo manji od oznaka. Upotrijebio sam foliju sa Kinder-jaja jer je vrlo tanka ( a moja mala kćer ih stalno dobiva). Izrezao sam i oblikovao tanku žićicu koja treba služiti kao konop na kojemu je zastava. Zatim sam foliju zalijepio super-ljepilom za žićicu i onda sa svake strane postavio oznake zastave. Cijeli je ovaj proces bio vrlo pipkav. Prvo sam zastavicu premazao sa Micro-solom, a nakon sušenja je pomoću čačkalice formirao da izgleda kao da vijori. Sve zajedno sam još ponegdje dotaknuo bojom i montirao na jednu od antena, pa fiksirao sa mat akrilnim MM lakom.
Došlo je i vrijeme za prvi sloj laka. MM polusjajni akrilni lak je poslužio kao podloga za oznake, wash i weathering.
Na mjesta gdje trebaju doći oznake sam naknadno nanio sjajni MM akrilni lak. Olimpijski krugovi i brojevi su uz pomoć malo Micro-sola savršeno legli. Skale gaza nikako nisu htjele leći kako treba. Čak i nakon Micro-sola još je bilo silveringa. Bilo je vrijeme za upotrebu najjačih kemijskih «metoda prisile»! Premazao sam ih Mr. Mark Softerom. Poprilično su se naborale, ali su nakon sušenja i lakiranja MM mat akrilnim lakom napokon legle kako treba!
Otvore i panele na podmornici sam zabojao sa MM Black Grey razrijeđenom sa običnim uljnim razređivačem. Nakon toga sam viškove pobrisao sa krpicom navlaženom uljnim razređivačem. Svugdje na fotografijama tipa XXI je vidljivo prljanje/curenje hrđe po površini. To sam simulirao sa suhim pastelom. Odgovarajuće smeđe-hrđave pastele sam malo nastrugao u plastičnu posudicu i razrijedio ih vodom. Zatim sam kistom uz dodatnu pomoć mokre krpice i prsta zaprljao sva mjesta gdje je takvo prljanje logično.

Sve sam fiksirao sa mješavinom MM akrilnog polusjajnog i mat laka - sobno ne volim koristiti isključivo mat lak, osim na tenkovima i vozilima, jer maketa inače izgleda nekako «mrtvo».
Nakon sušenja laka sam montirao sve sitne dijelove i propelere.

Radarsku antenu sam isto malo doradio. Mrežu na četvrtastom okviru sam napravio od komadića tila ( vrsta mrežaste tkanine ), kad sam se već zarekao da neću upotrijebiti foto jetkane dijelove...
Odustao sam od izrade ograde koju preporuča Revell, jer je nisam vidio na niti jednoj fotografiji podmornice tipa XXI u upotrebi. Sajle koje idu od tornja prema provi i krmi sam napravio od stirenske niti. Nit sam dobio uobičajenim postupkom grijanja dijelova stabla makete na svijeći, pa razvlačenjem u niti. Obojao sam ih bojom čelika i malo zaprljao svojom mješavinom suhog pastela. I podmornica je gotova!

Jedino mi se nikako nije sviđao Revellov stalak, pa sam odlučio napraviti ljepši. Za to su mi poslužile drvene letvice, lazurna smeđa boja, sjajni lak za parkete i malo stirena. Dva dijela koji drže maketu na stalku su napravljeni od dijelova stabla makete, obojani MM Aluminium Metalizerom, pa ispolirani krpicom. Natpis sa imenom podmornice je napravljen od,u zlatnu boju, obojane pločice stirena i Revellove oznake. Na kobilici podmornice sam izbušio dvije
rupice i zalijepio je na novi stalak. To je napokon bilo «ono pravo»!

Nadam se da će vam ovaj poduži opis rada pomoći ako se odlučite nabaviti i napraviti podmornicu tipa XXI. Ja sam se dobro zabavljao 10-tak dana i ova maketa baš dobro izgleda u vitrini. Neke sam tehnike i redosljed detaljnije opisao, jer se nadam da će to biti pomoć početnicima, a što je i jedna od uloga Otvorenog maketarskog foruma.

* Pogledajte i in-box recenziju, kao i još fotografija u galeriji dovršenih maketa.
_________________

Group build - Metal finish battle