Otvoreni maketarski forum Forum Indeks


Mjesto za sve maketarske teme i dileme
 
 FAQFAQ   TražiTraži   Lista članovaLista članova   Grupe korisnikaGrupe korisnika   RegistracijaRegistracija   ProfilProfil   PrijavaPrijava 

Prijavi se za provjeru privatnih porukaPrijavi se za provjeru privatnih poruka   

Ćetnici na Lošinju

 
Započni novu temu   Odgovori na temu    Otvoreni maketarski forum Forum Indeks -> - od 1941. do 1945.
Vidi prethodnu temu :: Vidi sljedeću temu  
Autor Poruka
milan

Član od: 22 Svi 2008
Poruke: 410
Mjesto: Svicarska
PorukaUpisano: Čet Svi 04, 2017 2:36 pm    Naslov poruke: Ćetnici na Lošinju Citiraj ovaj komentar

https://www.youtube.com/watch?v=hL4_z3kWa3s

Od kuda cetnici na Losinju.
Cetnici su se uglavnom drzali prostora gdje su zivjeli Srbi koji su ih podrzavali.Ovak av duzi boravak, mjesecima na Losinju dio je propalog plana o iskrcavanju saveznika kao je Churchill rekao u "Meki trbuh Evrope."pored Italije razmatrala se mogucnost o iskrcavanju na Jadranu, tocnije Kvarner-Istra.T o je bio dio plana Churchilla da sprijeci prisustvom saveznickih snaga pobjedu Tita I komunista nakon rata.On je malo imao problem /kompleks iz WWI pomorskim desantom na Dardanele/Tursk a ,kojom je neuspjelom operacijom zapovijedao kao minister mornarice.Roosv elt je bio protiv jer se nije znalo kako ce se postaviti partizani tako velikom prisustvu saveznickih snaga.Staljin je bio protiv jer je vec gubio uticaj u Grckoj gdje su uz pomoc Britanaca jacali rojalisti.
Iz tih teskih ali i slavnih dana borbe za otok Losinj pokusat cemo reci nesto vise o igri oko tog otoka i nastojanje da se putem cetnika osigura izlaz iz dilema oko saveznickog iskrcavanja na Balkan.
Poznato je da su Churchillovi prijedlozi u vezi s istocnom obalom Jadrana bili najvjerojatnije izraz njegove politike, tzv. guranja noge u odskrinuta vrata, odnosno nastojanje da se makar i simbolickom prisutnoscu vlastitih vojnih snaga osigura i slijedeci korak: intervencija!
Pretpostavka o takvom iskrcavanju bila je jos jedan od poticajnih faktora rukovodstva NOP-a da sto odlucnije izgradjuje oruzane snage i sistem narodne vlasti,da onemoguci svaki predah izdajnicima naroda da se ukljuce u trgovinu s nacionalnim teritorijem za racun stranih sila.U tom kontekstu sprijecen je i pokusaj cetnika da se prikupe i ucvrste na Losinju.
Naime u jesen 1943.Churchill je nastojao da vojne snage saveznika budu na istocnoj obali Jadrana(Dalmaci ja).Takvoj se upotrebi snaga protive SAD.Konsolidaci jom saveznicke fronte u Italiji sve je prisutnija ideja i teznja za intervencijom na sjevernom Jadranu(Istra, Slovensko primorje).
Ona ima visestruko strategisko znacenjerosirit i utjecaj saveznika sto dalje prema Istoku.
Istra je zauzimala znacajno mjesto u razmjeni misljenja Tita i Churchilla u Italiji u kolovozu 1944.Tada je Churchill ukazao da ce saveznicke snage izvrsiti desant na Istru i krenuti dalje na sjever.Iznoseci tu ideju,zatrazio je da to ostane strogo povjerljivo saopcenje.Na sebe je preuzeo obavezu da ce o tome obavijestiti Roosvelta i Staljina.Ta svoja dva partnera informirao je o sastanku s Titom, ali nista nije spomenuo o saveznickom iskrcavanju u Istri...Na kraju 1944. razradjuju se planovi za prodor 5.americke armije k Istri.(Vojimir Kljakovic:Pitan je saveznickog iskrcavanja na Balkan 1939-1945,Vojno istoriski glasnik 3/1978.)

Britanska povjesnicarka Eizabeta Barker u svojoj knizi( Britanska politika na Balkanu u II svjetskom ratu,Globus, Zagreb 1977.)svjedoci o strategiskoj dilemi Velike Britanije kako krupnim vojnim napadom kroz Ljubljanski prolaz upasti u Podunavlje prije Crvene armije.U tom kontekstu posebno znacenje ima s jedne strane Zadar, a sa druge Losinj sa Cresom kao oslonac za operacisku bazu vojnopomorskih snaga.Ona pise:
"Iz perspektive 1974. godine tesko je odgovoriti na pitanje da li su dvije politike koje je britanska vlada prihvatila i primijenila prema Jugoslaviji odnosno Grckoj,odluka o njima bila je prakticki donijeta prije kraja 1943 godine,bile korisne za britanske interese.Tesko je zamisliti kako bi nam uspijelo da dovedemo Mihailovica na vlast a da je on kojim slucajem dosao na vlast, doslo bi do nove runde srpsko-hrvatski h masakara, koji bi po svojoj prilici bili jednako krvavi kao i oni sto su se dogodili 1941. i 1942. godine-i Jugoslavija bi se tada naprosto raspala." Kraj citata Barker.
Povijesne cinjenice,dakle ,ukazuju na ulogu cetnika u saveznickim kombinacijama oko Losinja 1943.godine.Nap omenimo neke najvaznije podatke.Raspolo zenju i odlucnosti cetnika da na Losinju docekaju saveznike narocito je pridonio potpukovnik Mladen Zujovic(Bio je clan Centralno nacionalnog komiteta Draze Mihailovica.Pos lije smrti Bircanina,svibn ja 1943,Draza Mihailovic ga je odredio za komandanta cetnika u Dalmaciji i Lici.Poslije kapitulacije Italije prebacio se iz Splita u Rijeku.)On je bio glavna veza cetnika sa stabom 2.talijanske armije.Kada je 8.rujna Italija kapitulirala,Ml aden Zujovic je pozvan u Stab 2.talijanske armije gdje mu je saopcena kapitulacija.Ta da mu je receno da je odsjecen od cetnika u Gorskom kotaru i Lici i da su cetnici iz Selca i Senja prebaceni na Losinj.U tom armijskom stabu Zujovic je,kako sam kaze."primljen kao saveznik i obavijesten o naredjenjima iz britanskog staba u kojima se govorilo da Italija organizira obranu jadranske obale."
Tom prilikom mu je omoguceno da se preko radio-stanice javi Drazi Mihailovicu i da se i sa njime savjetuje.Posli je toga Zujovic je napisao proglas u kome obavjestava da ce cetnici sacekati saveznike na obali i otocima Jadrana.Proglas su trebali siriti talijanski avioni,medjutim ,do toga nije doslo.Cetnici kao da teze realizirati proijekat iz 1941.(Radi se o Projektu S.Moljevica, od 30.VI.1941. o vanjskoj politici Velike Srbije poslije II svjetskog rata,Zbornik V.I.I.,tom XIV,knj.1,Beogr ad 1981).
U aranzmanu talijanskog obavjestajnog oficira fasista pukovnika Grinjola,10.ruj na poslije podne,Zujovic napusta motornim camcem Rijeku i otplovljava za Losinj.Osnovni mu je cilj da preduzme sve kako otok Losinj ne bi zaposjele snage NOVJ,vec da saceka sa cetnicima saveznicke pomorske snage i osigura njihov prihvat.Da bi postigao taj cilj,zalaze se za organiziranje obrane Losinja.Prvi je ,vec 11.rujna,napust io otok Losinj,kako ne bi pao pod udar oruzja NOVJ.Uputio se motornim camcem preko Visa,Sveti Andrija, i stigao u Brindizi,nakon 6 dana plovidbe,a zatim u Kairo gdje je djelovao kao suradnik Bozidara Purica,predsjed nika izbjeglicke vlade.(Branko Latas,potpukovn ik:"Cetnici iz Like u sluzbi Nemaca na podrucju Hrvatskog primorja i u Italiji 1943-1944. godine"Vojnoist oriski glasnik br.1/1979,Beogr ad)
Koliko su tada bile ralne namjere cetnika da na otoku Losinju docekaju saveznicke snage u vrijeme dok su se one borile tek na prilazima Jadranu u Juznoj Italiji?! Medjutim,kako je rat dalje odmicao i napredovala saveznicka fronta u Italiji,to su saveznicke( britanske) pomorske snage bile sve prisutnije na Jadranu, ali u to doba njima nije preostajalo drugo nego da se bore protiv njemackih snaga na Jadranu i da se na tom dijelu evropskog ratista oslanjaju na NOVJ i njenu mornaricu.
Na osnovi podataka, dobijenih od cetnika,savezni cki Ured za specijalne operacije razmatrao je mogucnost posjedanja otoka Losinja.Da bi provjerio stvarno stanje, uputio je u to podrucje obavjestajnu grupu ukrcanu na jednu kocu.Nju je na Losinju umjesto cetnika prihvatila Komanda luke Losinj.Sef grupe,kao oficir saveznicke armije,upucen je u Glavni stab NOV-a i PO Hrvatske.Time je njegov boravak u Jugoslaviji legariziran.On se vratio na Losinj i tamo je,nakon iskrcavanja Nijemaca, zajedno sa cijelom grupom zarobljen(13.XI 1943.)
Dalje,poznato je da je u razgovorima u Beogradu 7.XI 1944. Macklean-a i marsala Tita i 20.III 1945.godine izmedju saveznickog vrhovnog komandanta na Sredozemlju feldmarsala Alexandera i vrhovnog komandanta NOV-a i PO Jugoslavije marsala Tita bilo govora o Zadru i o Losinju.Tom je prilikom feldmarsal Alexander izjavio da planira operaciju zauzimanja otoka Losinja kao podrsku saveznickim snagama i njihovom napredaovanju prema sjevernoj Italiji.Marsal Tito je vjesto otklonio takve namjere saveznika i u zavrsnim operacijama,got ovo bez njihove pomoci,snagama 9.divizije i Pomorske komande sjevernog Jadrana oslobodio otoke Cres i Losinj(poginulo 495,zarobljeno 685 njemackih vojnika).Put prema Puli i Trstu bio je slobodan.(Brank o Mamula,admiral, "NOB na moru izvor iskustava suvremene opcenarodne obrane",Mornari cki glasnik br.5/1978,Beogr ad).
Prisutnost snaga NOVJ i Mornarice na obali i otocima,dakle ucinili su izlisnim svako angaziranje saveznickih snaga preko jugoslavenskog teritorija i mogucnost da bez dozvole Vrhovnog staba NOVJ borave i djeluju na jadranskom pomorskom vojistu.Time je jasno stavljeno do znanja da Jugoslavija, kao ravnopravan partner saveznicke koalicije,oslon jena prije svega na vlastite snage,ne dopusta nikome da ugrozi politicke ciljeve njene borbe izvojevane pod rukovodstvom Josipa Broza Tita.(Andjelko Kalpic:"Dostign uca Jugoslavije na Jadranu-djelo Titove epohe",Vojnoist oriski glasnik br.2/1977.Beogr a).U tom kontekstu likvidacija cetnika na Losinju(rujna 1943) od NOVJ ima osobito znacenje.
U velikim prekretnicama drugog svjetskog rata,kao sto je to jesen 1943.godine na Sredozemlju i proljece 1945.godine na evropskom ratistu, Losinj je imao istaknuto mjesto za pobjedonosan ishod narodno-oslobod ilackog rata i socijalisticke revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije.U jesen 1943,onemogucen je pokusaj cetnika da budu oslonac za otvaranje "odskrinutih" vrata na tlu nove Jugoslavije za tudje interese.
Natrag na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji e-mail
milan

Član od: 22 Svi 2008
Poruke: 410
Mjesto: Svicarska
PorukaUpisano: Čet Svi 04, 2017 2:37 pm    Naslov poruke: Zločin partizana na Lošinju Citiraj ovaj komentar

Tek prije par godina su otvoreni dosijei u Beogradu iz Jugoslavenskih vojnih arhiva, agospodin Stefano Fabei je naveo to u svojoj knjizi "Lettere da zabodarski".
Ima na internetu nekoliko linkova na tu temu a ja citiram samo jedan od njih:

Zločin partizana u Malom Lošinju

Jedan od najvećih zločina koji su počinili partizani dogodio se na ostrvu Lošinju u mestu Mali Lošinj, nad zarobljenim četnicima Gacke zone i njihovim porodicama. O ovim zločinima u zemlji je pisano u dva maha. Najpre ih je 1990. godine pomenuo Pavle Jakšić, komandant partizanske 7. divizije, a potom 8. korpusa, u svojim memoarima (“Nad uspomenama”, prvi tom, strana 528). Jakšić piše da je u njegovom prisustvu Andrija Hebrang, jedan od vodećih hrvatskih komunista, kada se pročulo da more izbacuje unakažene leševe,pitao Veljka Kovačevića: ” Šta si radio tamo, vojvodo”? Komandanta 13. divizije Veljka Kovačevića, rođaka Save Kovačevića, Jakšić naziva “vinovnikom” ovog obračuna sa “petom kolonom”.

Najpotpuniji opis zločina u Malom Lošinju dao je pukovnik mr Velimir Ivetić, arhivski savetnik Vojnoistorijsko g instituta u Beogradu, u časopisu ove ustanove “Vojnoistorijsk i glasnik”. Članak pukovnika Ivetića objavljen je u broju 1-2 za 2004. godinu, pod naslovom “Slučaj partizanskih zločina u logoru u Malom lošinju 1943. godine” (strana 137-159). Kako piše autor, ovo je prvi članak o zločinima “Narodnooslbodi lačke vojske Jugoslavije” ikade objavljen u ovom časopisu. Takođe, i u bilo kom drugom vojnom glasilu.

Pukovnik Ivetić najpre konstatuje da su pripadnike Jugoslovenske vojske u Otadžbini u to vreme zemlje antihitlerove koalicije smatrale savezničkom vojskom. Zatim podseća na “opšte uslove u kojima su izvođeni partizanski zločini”. Njih je bilo tokom čitavog rata. Ubijani su “pročetnički elementi”, kao i oni pripadnici komunističkog pokreta koji su smatrali da je važnije braniti narod od ustaša, nego provocirati Italijane. U streljanju potonjih isticao se narodni heroj Petar Grubar, obaveštajni oficir Glavnog Štaba Hrvatske. Primera radi, on je 11, jula 1942, u selu Škare organizovao javno streljanje devet mladića iz partizanskog batanjona “Božidar Adžija”. Potom je za desetak dana uhapsio 150 osoba, od kojih su 23 streljane po kratkom postupku.

Zločini partizana učestali su 1943, jer se te godine “pripremao desant Zapadnih saveznika na jadransku obalu”.

Kako je Jugoslovenksa vojska u Otadžbini u septembru 1943. izvodila uspešne operacije za stvaranje mostobrana za iskrcavanje saveznika, postojanje uporišta JVuO na ostrvu Lošinj smatrani je u Vrhovnom štabu NOVJ ozbiljnom opasnošću, te je 22. septembra vrhovna komanda NOVJ naredio glavnom štabu NOV Hrvatske: “Četničko uporište na Lošinju likvidirajte”.

Glavni štab Hrvatske izdao je 16. septembra sledeće naređenje:

Zbog opasnosti od četnika u ovoj fazi borbe, nisu nam potrebni njihovi zarobnjenici. Sve zarobljenike odmah likvidirajte. To činiti i ubuduće.

Naređenje su potpisali komandant i politički komesar Glavnog štaba Hrvatske, Ivan Gošnjak i Vladimir Bakarić. Na ovaj način je u Gorskom Kotoru i gornjoj Lici sepetembra i oktobra 1943. godine ubijeno 600 četnika.

Na Lošinju po kapitulaciji Italije, prema pukovniku Ivetiću, našlo oko 500 četnika i oko 200 članova njihovih porodica. Oni su uspostavili radio vezu sa Jugoslovenskom vladom i Saveznicima, tako da je već 11. septembra ovde pristala jedna britanska podmornica. Četnici su tada izjavili da čekaju savezničke invazione trupe,a ujedno, sa kopna, nemački napad, zbog koga se utvrđuju. Kako od dolaska Saveznika nije bilo ništa, sa ostrva uskoro odlazi oko 200 četnika i deo civila. Preostalom ljudstvu komandovalo je šest oficira, tri Srbina i tri Hrvata. U zoru 25. septembra ove četnike napadaju partizani sa daleko brojnijim snagama, na čelu sa 13. divizijom. Deo četnika uspeva da otplovi put Italije, na dva broda, dok su se ostali predali posle kraće borbe, poveravši u časnu reč komunista.

Zarobljeni pripadnici JVuO ubijani su na najbrutalniji način, ali su ih uglavnom klali i bacali u more. Rezervni poručnik Anton Šuster iz Sušaka uzviknuo je pred meštanima “Živjela Jugoslavija” i zamolio da prenesu kralju Petru Drugom da je ispunio zakletvu i da je srećan što umire za Jugoslaviju. Pojedeni meštani su negodovali , te je likvidacija nastavljena na palubi jednog od partizanskih brodova, a leševe su takođe bacali u more.
Poznato je da je i sam Andrija Hebrang protestirao kod Tita zbog takvog postupka sa ratnim zarobljenicima.
Natrag na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji e-mail
milan

Član od: 22 Svi 2008
Poruke: 410
Mjesto: Svicarska
PorukaUpisano: Čet Svi 04, 2017 2:38 pm    Naslov poruke: Ljubljana Gap Citiraj ovaj komentar

Nema bas puno piaanih dokumenata o planovima ja iskrcavanje na Jadran, ali samo I zbog same pomisli da bi se moglo dogoditi Nijemci su pojacali svoje snage I prisustvo u tom dijelu Jadrana.
Od tuda i prisustvo eksplozivnih camaca u uvali Cikat/Cigale kao i ronilaca diverzanata grupae M.E.K. 71 I 90 :"Im Bereich des Oberbefehlshabe rs Süd agierten die M.E.K.s 20, 71 und 90. Vom M.E.K. 20 sind von Mitte 1944 bis Kriegsende nur sehr wenige Einsätze bekannt geworden. Es befand sich im September 1944 im Raum Split und wurde ab Frühjahr 1945 von den dalmatinischen Inseln abgezogen. Über seinen Verbleib bei Kriegsende ist nichts bekannt. Das M.E.K. 90 war seit September 1944 in schwere Kämpfe im Raum Dubrovnik und Metkovic verwickelt. Sein Rückzug erfolgte anschließend über Triest–Mostar–A gram nach Wien und dann nach Lübeck, wo es bis Kriegsende nicht mehr zum Einsatz kam. Das M.E.K. 71 war das aktivste Einsatzkommando an der Adria und operierte im Bereich der kroatischen und jugoslawischen Inselketten, die sich noch größtenteils in deutscher Hand befanden. Von Dezember 1944 bis Ende April 1945 waren die Kampfschwimmer dieser Einheit an der gesamten Küste Dalmatiens aktiv und führten zahlreiche Aufklärungsmiss ionen in feindlichen Häfen durch, aber auch Anschlags- und Sabotageakte gegen Straßen- und Eisenbahnbrücke n, Lager- und Vorratshäuser, Treibstoffdepot s und Licht-, Flut- und Radarmasten. Unterstützt wurden sie dabei zumeist von Schnellbooten der Kriegsmarine, darunter S 33, S 58, S 60 und S 61 der 1. Schnellboots-Di vision. Im Dezember 1944 verfügte das M.E.K. noch über 48 Soldaten. Nach der Räumung des Balkans setzte das M.E.K. 71 seine Unternehmungen an der Ostküste Italiens fort. Dort kamen die meisten Angehörigen der Einheit am 8. Mai 1945 in Kriegsgefangenschaft.
In den letzten Kriegstagen wurden die Verbände der Kampfschwimmer, sofern sie nicht inzwischen kapituliert hatten, von einem Brennpunkt zum nächsten verlegt, sofern man noch von einer „Verlegung“ sprechen konnte. Eine operative zentrale Führung war infolge der unterbrochenen Kommunikationsw ege nicht mehr möglich, und zumeist strandeten die Verbände irgendwo zwischen den Fronten und verblieben dort bis zur endgültigen Niederlage. Wieder andere wurden eiligst in vor Ort kämpfende Wehrmachtseinhe iten eingegliedert und erlebten dort das Kriegsende".
Sa iskrcavanjem na Jadranu mislilo se je da be se rat skratio za oko pola godine a i smanjio bi se znatno broj zrtava na obije strane.
U Vojnim arhivima SAD-a u Washingtonu ali, i u nekim vecim bibliotekama po Europi moze se naci material o razradi te ideje koja se cesto spominje pod nazivom :"Ljubljana gap" jer bi se iskrcavanjem u Istri dalje prodiralo prema Ljubljani I Becu.
Natrag na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji e-mail
milan

Član od: 22 Svi 2008
Poruke: 410
Mjesto: Svicarska
PorukaUpisano: Čet Svi 04, 2017 2:39 pm    Naslov poruke: Ljubljana Gap Citiraj ovaj komentar

Za one koje povijest vise zanima:
www.znaci.net/00001/171_1.pdf
www.google.ch/.../
Natrag na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji e-mail
Pokaži ranije poruke:   
Započni novu temu   Odgovori na temu    Otvoreni maketarski forum Forum Indeks -> - od 1941. do 1945. Vremenska zona: EET (Europa)
Stranica 1/1

 
Idi na:  
Ne možete slati svoje poruke u ovom forumu
Ne možete odgovoriti na teme ili poruke u ovom forumu
Ne možete izmijeniti vlastite poruke
Ne možete obrisati vlastite poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u anketama foruma


Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
Prerada na hrvatski jezik.
Igloo Theme Version 1.0 :: Created By: Andrew Charron