In memoriam - 140 godina Viškog boja

Essex · Gost

Prije 140 godina, usrid lita, 20. srpnja 1866., u 10 sati ujutro, kod Visa se odigrala najveća pomorska bitka u povijesti Jadrana. Talijane, upravo ujedinjene u savojsku kraljevinu, koji su sa svoje obale bili krenuli s ratnim ciljem da osvoje Istru i Dalmaciju i tako uzmu staro misto Venecije na istočnoj obali Jadrana, porazila je brojčano slabija i svim elementima pomorskog ratovanja inferiornija austrijska carska flota pod zapovjedništvom kontraadmirala Wilhelma von Tegetthoffa čije su se posade uglavnom sastojale od Dalmatinaca, Istrana i Primoraca (od 7871 članova posade na austrijskim brodovima oko 5000 su bili Hrvati). Stari ljudi su pričali da u Dalmaciji vjerojatno nije bilo ni jednog mista koje nije dalo barem jednog mornara, sudionika Viške bitke…
Pošto mi je, osim maketa brodova, hobi i povijest pomorskog ratovanja, mogu iz nekoliko razloga reć (bez patriotske zasljepljenosti) da boj između brodovlja Italije i Austrije predstavlja uopće jednu od najpoznatijih pomorskih bitaka u povijesti – to je bija, posli Trafalgara 1805., prvi sukob flota na otvorenom moru i, što je još važnije, bila je to prva pomorska bitka flota s oklopnjačama (prvi sukob oklopnjača u povijesti dogodija se tijekom američkog građanskog rata, 9. ožujka 1862. kod Hampton Roadsa, između sjevernjačkog USS Monitora i južnjačke CSS Virginie, ali to je bija samo sukob dva oklopljena broda…). Ova mi je bitka bila oduvik zanimljiva (toliko da mi je bila svojedobno tema maturalnog rada) – izrazito ofanzivna, navalna, vođena u pravom «nelsonovskom» duhu i obilježena bezobzirnim jurišanjem obiju flota. Žestoka borbenost razabire se iz podatka da su tijekom bitke topovi austrijskih brodova ispalili 4556 metaka prema 1580 metaka koliko je ispalila talijanska strana. Usprkos tome Talijani su postigli oko 500 pogodaka, dok su austrijski topnici imali samo 414 pogodaka (razlog je jednostavan – Talijani su imali bolje i modernije topove). Austrijska flota nije izgubila nijedan brod, iako su mnogi bili teško oštećeni, a imala je svega 56 mrtvih (od čega 3 časnika) i 138 ranjenih (od čega 15 časnika). Talijani su izgubili dvi velike oklopnjače, «Re d´Italia» i «Palestro», dvi su bile teško oštećene, poginulo je 38 časnika i 574 mornara, ranjena su 4 časnika i 34 mornara, zarobljeno je 19 ljudi.

Kontraadmiral Wilhelm von Tegetthoff, zapovjednik austrijske flote

Tegetthoffov admiralski brod "Erzherzog Ferdinand Max"

Admiral grof Carlo Pellion de Persano, zapovjednik talijanske flote

Persanov admiralski brod, oklopnjača s kulama "Affondatore", tada najjači brod na svitu

Topnički dvoboj starog austrijskog drvenog linijskog broda "Kaiser" s talijanskom oklopnjačom "Re di Portogallo"

Sudar starog austrijskog linijskog broda "Kaiser" i talijanske oklopnjače "Re di Portogallo" (djelo slikara Eduarda Nezbeda koji je sudjelova u bitki)

Najveći talijanski brod, oklopnjača "Re d´Italia", sagrađena u SAD-u tijekom američkog građanskog rata (dokaz goleme premoći sjevernjačke industrije, koja je tijekom rata čak bila u stanju graditi ratne brodove za izvoz)

Vrhunac Viške bitke: talijanska oklopnjača "Re d´Italia" tone nakon udara kljunom Tegetthoffovog zastavnog broda "Erzherzog Ferdinand Max"

Isto ka i prethodna

Potonuće "Re d´Italie", djelo slikara C. Frederick Sorensona (Heeresgeschichtliches Museum, Beč)

"Erzherzog Ferdinand Max" spašava preživjele s "Re d´Italie", djelo slikara Alexa Kirchnera

Viška bitka, oklopnjača "Affondatore" u punoj brzini u kutu doli livo

Potonuće talijanske oklopnjače "Re d´Italia" na litografiji "Viški boj" autora F. Kollarza (Zavod za umjetnički i znanstveni rad HAZU)

Eksplozija talijanske oklopnjače "Palestro" - "Palestro" je teško oštećen tijekom bitke, gorila su mu skladišta ugljena, požar je zahvatija spremište streljiva i "Palestro" je eksplodira i potonija s gotovo cilom posadom

Teško oštećeni linijski brod "Kaiser" nakon bitke

Isto ka i prethodna

Teško oštećeni zastavni brod austrijske flote "Erzherzog Ferdinand Max" nakon bitke

Iskustva Viške bitke bila su značajna za razvoj mornaričke tehnike iako pretežno u negativnom smislu. Pouke stečene u ovoj bitki nisu odmah ispravno shvaćene – potonuće najvećeg talijanskog broda, oklopnjače «Re d´Italia» (kojeg je u stilu pomorskih bitaka starog vijeka kljunom potopija Tegetthoffov admiralski brod, oklopna fregata «Erzherzog Ferdinand Max») «potvrdilo» je mišljenje kako je izrazito izduženi podvodni dio pramca («brodski kljun» namijenjen probijanju bokova protivničkih brodova kakvim su bile opremljene još grčke i rimske trijere i trireme) «oružje budućnosti». Sve su mornarice svita počele gradit brodove opremljene snažnim kljunovima. Tako je nedostatak modernog i snažnog brodskog topništva i izvrsna Tegetthoffova taktička ideja o bliskoj borbi (austrijski admiral odlučija je napast Talijane izbliza, i to u formaciji klina kako bi poništija talijansku premoć u broju dalekometnih topova, napadat protivničke brodove kljunom i stvorit metež – u borbi bok uz bok njegovi topovi manjeg dometa imali su isti domet i učinak na cilju ka i dalekometni topovi) bila krivo shvaćena i dominirala tijekom idućih 30-tak godina ratnom brodogradnjom.
Neposredne posljedice bitke kod Visa bile su mnogostruke – zaustavljen je talijanski prodor na Jadranu i spriječena talijanizacija hrvatske obale i otoka, dok je ovom pobjedom Austrija osigurala svoju prevlast na Jadranu sve do svog sloma 1918. U svojoj «Prošlosti Dalmacije» Grga Novak piše kako «nitko u nas nije vjerovao da su Talijani sposobni zauzeti našu obalu i otoke, a dalmatinski Hrvati shvaćali su boj pod Visom kao borbu za svoju rodnu grudu». Pobjeda je imala i velik politički odjek: uvelike su bila porasla i krila hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji, narod je slavija i pozdravlja cara Franju Josipa, a Sabor Kraljevine Dalmacije u Zadru sla je čestitke Admiralitetu Kriegsmarine.
Možda najbolju ocjenu Viškog boja je da sadašnji zapovjednik Hrvatske ratne mornarice. Osvrćući se nedavno u Slobodnoj Dalmaciji na ulogu pomorske bitke pod Visom, viceadmiral Zdravko Kardum s pravom je istaka: «Da je ishod tog boja bio drukčiji, Hrvatska vjerojatno danas ne bi bila na moru».
Pa ipak, izgleda mi da nam taj veliki događaj iz naše vojno-političke povijesti ne znači mnogo jer mu se ne posvećuje pozornost kakvu zaslužuje – obljetnice se obilježavaju krajnje skromno i bez prave energije kako službene Hrvatske tako lokalne vlasti (Vlada RH je doduše ove godine ipak preuzela formalno pokroviteljstvo ove okrugle obljetnice, ali i to je bilo izgleda «pet do dvanaest»). Ja se sićam, lani su Englezi, obilježavajući 200. obljetnicu bitke kod Trafalgara, napravili neviđenu feštu, pravi flotni mimohod, okupivši sve velike pomorske narode, njihove povijesne i današnje ratne brodove (uključujući i stare neprijatelje i poražene kod Trafalgara – Francuze). Kakav je naš odnos prema pomorskoj tradiciji vidi se i po tome što se više od tisuću godina jadranske povijesti našlo u mraku zaborava – sve između pobjede kneza Mislava nad Mlečanima iz IX. stoljeća (koju smo uzeli za Dan HRM-a) i Domovinskog rata koncem XX. stoljeća. Kod nas svakim danom sve više prevladava osjećaj da gubimo identitet pomorskog naroda – ali to je već neka druga priča…

Priča o Viškom boju ne bi bila potpuna da se ne spomene i priča o Viškom lavu. U spomen na mornare poginule u Viškom boju, na groblju Prirovo u Visu nadvojvoda Franjo Ferdinand svečano je 1906. otkrija spomenik – pobjedničkog lava sa sarkofagom. Kako je Talijanima Vis («Gibraltar Jadrana» kako su ga zvali) osta trn u oku, nakon okupacije otoka 1918. prva je mjera talijanskih vlasti bila zaplijenit kamenog lava. Taj su monument demontirale talijanske okupacijske vlasti i odnili ga 1919. u svoju ratnu luku Livorno. Taj se kip od 1921. nalazi u dvorištu tamošnje pomorske akademije a dodana mu je vrpca s natpisom «Italia vincentrice/Novembre 1918» («Italija pobjednica/Studeni 1918»). Jadno…

Viški lav na groblju Prirovo

Ni obje Jugoslavije, ni Hrvatska nikada nisu zatražile povrat otetog spomenika.
Bila je i jedna slika Viškog boja u crkvici sv. Jere u Visu – nju su uništili 1941. talijanski vojnici za vrime druge okupacije otoka.
Prije nekoliko godina repliku pobjedničkog lava, izrađenog nažalost od plastike, donili su na Vis nostalgičari KuK mornarice iz Austrije. Njihovim novcem (!!!!) ove će se godine postavit nova, primjerenija kamena lavlja skulptura, nešto manjeg formata od originala, i uklonit neprimjereni marketinški natpisi koji su resili novopostavljeni betonski sarkofag.
Drugom «viškom lavu», austrijskom zapovjedniku Wilhelmu von Tegetthoffu, admiralu rođenom u Mariboru, koji je nakon bitke, ne izgubivši nijedan brod, u pravom trijumfu, uz topovske salve, zvonjavu crkvenih zvona i oduševljenje tisuće otočana, uplovija u višku luku sv. Jurja, a sutradan uz počasti pokopa svoje mrtve, Carevina je bila podigla spomenik u Puli, u svojoj glavnoj ratnoj luci i sjedištu Admiraliteta. I taj su spomenik 1918. demontirali Talijani, odnivši ga pritom u Veneciju (usprkos oštrim prosvjedima savezničkog odbora za nadzor primirja). Nakon anschlußa Austrije, Mussolini ga je pokorno mora vratit Reichu, a danas se nalazi u Grazu. U Puli je svojevremeno jedno društvo koje čuva uspomenu na KuK mornaricu prikupilo 802 potpisa podrške podizanju kopije spomenika admiralu, ali bez odjeka kod lokalnih i regionalnih vlasti.
Pametnom dosta

markojeras · Upisano: Čet Jul 20, 2006 12:13 am Naslov poruke:

Hvala na trudu i tipkanju!

prelude · Upisano: Čet Jul 20, 2006 12:50 am Naslov poruke:

Nisam baš toliko u mornarici, ali opće kulture radi sam pročitao knjigu "Viški boj" od Eugena Kuničića (napisana 1892), odn. imam pretisak iste doma, pa ako nekoga zanima i voli čitati o tom dijelu hrvatske povijesti, rado ću mu je posuditi.

Pohvale Essexu na doista sadržajnom članku, odn. ideji o podsjećanju na ovakve obljetnice uopće. Kapa dolje,

Bebonja · Gost

Svaka ti čast .
Ovo je trebalo napisati !!

Very Happy

Grunf · Administrator

Svaka čast na odličnom tekstu Essex. Klap klap

Slažem se sa tvojim konstatacijama. Hrvatska bi trebala više raditi na svojoj pomorskoj orjentaciji i ne bi trebalo zanemarivati ovako važne povijesne događaje. Konzekvence ove bitke su dalekosežne za opstojnost Dalmacije u našoj domovini.
Ja bi se još nadovezao sa nekim zanimljivostima vezanim uz epilog bitke.
Ironična je sudbina broda Affondatore koji je potonuo u nevremenu nedugo nakon viške bitke. Taj brod je smatran tada najmodernijim, ali je njegova prednost jakog oklopa bila i mana. Zbog preteškog oklopa je bio suviše stabilan i nizak, pa su ga valovi prelili, tako da je brod nazvan Affondatore (Nepotopivi) neslavno potonuo kao što se nije proslavio ni u Viškoj bitci.
Poznata je i popularna legenda o potonulom zlatu na Re d´Italia koja je dugi niz godina draškala maštu mnogih koji su potaknuti „zlatnom groznicom“ tražili olupinu. Na Re d´Italia je bila ukrcana blagajna sa zlatom koje je trebalo Talijanima za uspostavu vlasti na Visu nakon ( predpostavljenog ) zauzimanja otoka. Blagajna je nestala u dubinama zajedno sa brodom koji je bilo teško pronaći. Sasvim točna lokacija brodoloma nije bila poznata, a dubine oko Visa prelaze 100m. Isto tako viško je podmorje prepuno potopljenih brodova iz svih povijesnih perioda, pa nije bilo lako razlučiti koji je brod baš Re d´Italia. Mnogi su tvrdili da znaju lokaciju ili da su čak zaronili na olupinu ove oklopnjače, ali je njezina tajna ostala skrivena sve do travnja prošle godine... Francusko-hrvatska ekipa ukrcana na istraživački brod Janus je napokon locirala oklopnjaču potonulu u Viškom boju-Re d´Italia. Mini podmornicom Super Achille je zaronjeno na olupine, koje su snimljene, a sa Re d´Italia je podignuto postolje kompasa i ovalni porculanski tanjur. Na snimkama su vidljivi kljun, ali i proboj oplate, kao i loše stanje olupine. Svi jarboli su popadali, a željezne ploče kojima su oklopljeni bokovi broda su se urušile kad je drvena oplata istrulila. Predpostavlja se da je vrijednost zlata sa Re d´Italia oko 10 milijuna eura, ali bi cijena vađenja višestruko premašila taj iznos, pa ga se ne isplati vaditi. Ovaj legendarni brod je sada zaštićeni spomenik kulture i grobnica talijanskih mornara.
Kada me nedugo nakon pronalaska broda voditelj cijelog projekta arheolog Mr. Jasen Mesić upitao bi li mogao konzervirati ovalni porculanski tanjur izvađen sa olupine Re d´Italia - nisam mogao vjerovati da je to istina. Bila mi je čast raditi na predmetu koji je djelić tako važnog povijesnog događaja. Tijekom čišćenja je na svjetlo dana izašla tanka pozlata na ukrasima tanjura, pa se može zaključiti da su iz ovog tanjura jeli časnici, a vjerojatno i sam admiral Conte Persano.
Cijela je priča o pronalasku objavljena u 3 nastavka u Vijesniku (lipanj 2005), a snimljen je i dokumentarac o ovim uzbudljivim pronalascima koji će biti uskoro prikazan na TV.
_________________

Group build - Metal finish battle

Essex · Gost

frka · Upisano: Pet Jul 21, 2006 9:24 am Naslov poruke:

S obzirom da sam imao priliku sudjelovati u ekspediciji Janus u svibnju 2005.g. kao konzultant, evo nekih dopuna i korekcija inace odlicnog Essexova teksta :
Moja je duznost bila da sa Z. Freivogelom postavim polje pretrazivanja i to na temelju svih podataka o tijeku bitke koje smo mogli prikupiti. Naime nigdje nismo mogli pronaci zapis niti o pribliznoj poziciji potonuca talijanskih oklopnjaca. Ekspedicija je locirala samo olupinu RE D'ITALIA, i to na dubini od 120 metara, oko 12 nm sjeverno od Visa. Olupina oklopnjace PALESTRO ostala je do daljnjega neotkrivena. Trazenje i istrazivanje je trajalo dva tjedna, pri kojem je pronadjeno nekoliko olupina za koje se odmah ustanovilo da nisu brodovi koje trazimo. Naposljetku je RDI pronadjena i na njoj je obavljeno nekoliko urona robot ronilicom (daljinski upravljiva) tipa Super Achille, te mini podmornicom Remora 2000, za dva clana posade. Ustanovili smo da je olupina RDI u boljem stanju od ocekivanoga, tj. da je vanjska "ljuska" broda ostala velikim dijelom sacuvana u formi broda jer su se oklopne ploce "slijepile" rdjom i inkrustacijama. Osobito je vazno da je ostao citav pramac broda, na kojem je jos uvijek zeljezni kljun za probijanje koji je karakteristicnog oblika i po njemu je pozitivno identificiran brod. Drvene palube su propale u unutrasnjost olupine, skupa sa topovima i ostalom opremom te je sve izmijesano i isprevrtano. Ipak se uspjelo uz pomoc podmornice dignuti na povrsinu manje predmete koje je opisao Essex. Sigurno je da nitko prije nije ronio na toj olupini te da je ekspedicija bila prva koja je poslije 139 godina ugledala olupinu RDI.

frka · Upisano: Pet Jul 21, 2006 9:29 am Naslov poruke:

A sto se tice navodnog zlata, i tu treba razbiti dileme : Na brodu je bio sef sa stanovitom sumom novca, no iz talijanskih izvora doznalo se da je novac bio u banknotama a ne u zlatu, pa danas od njega nije zacijelo ostalo nista... Uostalom, malo je vjerojatno da bi se na brod koji odlazi u bitku nakrcalo zlata - mogucnost potonuca je i inace uvijek prisutna, a rizik potonuca u bici je enorman. Stoga tu pricicu o zlatu treba uzeti sa odredjenom rezervom...

frka · Upisano: Pet Jul 21, 2006 9:40 am Naslov poruke:

Samo da dodam - uspio sam pribaviti nesto kopija originalnih nacrta RDI koji je izgradjen 1882. u brodogradilistu Webb u New Yorku. Iz njih se vidi da je bio prijektiran kao oklopljeni jedrenjak sa parnim strojem.

Grunf · Administrator

frka · Upisano: Pet Jul 21, 2006 12:39 pm Naslov poruke:

Neznam da li itko radi bilo koju maketu iz Viske bitke. Problem je i nedostatak nacrta. Ono sto ja imam nije bog zna sto ali je iskoristivo. Jeste li znali da je DRI imao teleskopski dimnjak koji se za vrijeme jedrenja mogao uvuci i dvokraki vijak (elisu) na vadjenje, da ne bi pruzao otpor strujanju mora kad se jedri?

Essex · Gost

Hm, "oklopni jedrenjak s parnim strojem", meni to nekako para uši Smile

Jedrenjaci su tada već bili prošlost. Posljednja bitka jedrenjaka (točnije "linijskih brodova") zbila se 20. listopada 1827. kod Navarina tijekom grčkog rata za neovisnost di je udružena britanska, francuska i ruska flota potukla tursko-egipatsku. S tom bitkom završila je era brodova na jedra. Tehnološke inovacije u brodogradnji učinile su da brodovi dobijaju parni pogon dok je snast (jedrilje) zadržana ka pomoćni pogon (jer su parni strojevi u početku bili nepouzdani) odnosno, iznimno, ka glavni pogon (prilikom dugih oceanskih krstarenja da bi se uštedija ugljen). Već idući veliki sukob na moru, Krimski rat (1853-56), bija je sukob u kojem su odlučnu ulogu odigrali brodovi na parni pogon.
Ugledni Conway´s (Conway´s All the World´s Fighting Ships 1860-1905, Conway Maritime Press, London, 1979., str. 338) Re d´Italiu klasificira ka "broadside ironclad", odnosno ka "oklopnjaču s topovima u bitnici" što nije netočan ali je prilično rastezljiv pojam. Mnogo prikladniji naziv ovoj klasi brodova bija bi tzv. "oklopne fregate 1. reda" (omiljeni tip ratnog broda tadašnjih svjetskih mornarica).

Teško da itko radi bilo koju maketu broda iz Viške bitke upravo zbog kroničnih nedostataka nacrta...

frka · Upisano: Sub Jul 22, 2006 9:15 am Naslov poruke:

RDI je bio klasificiran kao "Fregata Corrazzata di Primo Rango" ali se konstrukcijski (osim vanjskog oklopa i stroja) nije puno razlikovao od jedrenjaka ondasnjeg vremena. Tocnije, nije imao nikakvih poprecnih pregrada koje bi imale funkciju nepropusnosti, bas kao i drvene fregate. Toje i glavni razlog da je vrlo brzo potonuo nakon sto ga je E.F.Max pogodio kljunom u bok.

Mario Raguž · Upisano: Sub Jul 22, 2006 7:02 pm Naslov poruke:

Nadam se da se Danijel ne ljuti sto postiram njegovu sliku..ali ovakvo majstorsko djelo zelim i podjeliti s kolegama s OMF-a.

RDI, uzivajte, kao sto i ja uzivam

http://www.adriaticdiving.com/forum/viewthread.php?action=attachment&tid=1497&pid=27316

markojeras · Upisano: Uto Pro 19, 2006 8:20 pm Naslov poruke: Fotke iz Beča

Dodajem nekoliko fotografija snimljenih u vojno-povijesnom muzeju u Beču:

potonuće Re d'Italia:

ogromna slika koja prikazuje situaciju nakon bitke:

admiralska zastava kontraadmirala Tegetthoffa: