T-34/85, model 1943. god., "Maquette", 1:35.

T34

Započeti priču o maketi tenka T-34 uvijek je teško, da ne kažem dosadno (i ponavljajuće) kako za onog koji piše, tako po one koji čitaju napisano. Zadatak donekle olakšava činjenica da je pred nama prvotna inačica srednjeg tenka T-34/85, koja je u maketarskom svijetu
(u 1:35 mjerilu) svojevrsna egzotika sama po sebi, bilo da gledamo samu maketu bilo različite dodatke koji nam omogućuju da kreiramo specifičnu verziju sa kraja 1943. godine.
Pridodajmo tome i za domaće prilike egzotičnog proizvođača (ukrajinski "Maquette") i imamo zanimljiv proizvod.
Boxart kutije ne odgovara u potpunosti moj pakiranju no o tome kasnije redom a prvo malo povijesnog uvoda...

Potrebno je shvatiti kako evolucija dizajna kompleksnog oružanog sustava kao što je tenk (ma koliko jednostavan i fleksibilan bio), nije samo stvar tehničkog nacrta. Iako je novi T-34/85 sa kasnim modelima 76-ice dijelio skoro 70% dijelova, u biti je predstavljao radikalan redizajn čija proizvodnja nije bila moguća bez rekalibriranja strojeva ili kompletne zamjene istih u dijelu proizvodnog pogona. Jednostavnim rječnikom rečeno, tvorničke hale bi zaustavile proizvodnju na neko vrijeme što tijekom 1942. i 1943. godine Sovjetski Savez jednostavno nije mogao dozvoliti. Postojale su želje, planovi i svjesnost o nedostacima osnovnog dizajna no sve je gurnuto u stranu jednostavnim zahtjevom sa fronta koji se može svesti u dvije riječi : više tenkova! Otprilike u to vrijeme uhodala se proizvodnja u zavodima iza Urala; 1943. godine sa proizvodnih traka sišlo je 15 tisuća Tridesetčetvorki - brojevi koje je Hitler uporno smatrao besmislicom trgavši u bijesu izvještaje vlastite obavještajne službe. No, 1943. godina istodobno predstavlja klimaks prve ratne generacije sovjetskih tenkova; na scenu su stupili "Tiger" i "Panter"; ostali njemački tenkovi i samohodke paralelno su prenaoružani topovima kalibra 75 mm.

Tenk T-34 jednostavno nije mogao pratiti ritam napretka usred prije navedenih razloga; striktno pazeći na ritam proizvodnje koji se jedva nosio sa frontovskim gubitcima konstruktori su unosili sitne promjene u dizajn koliko su to mogli.
Nova kupola heksagonalnog oblika pružila je više mjesta dvočlanoj posadi, poboljšana je optika i oklop a poseban napor uložen je u opremanje što većeg broja vozila radio uređajem.
Najveći nedostatak predstavljala je upravo ergonomija kupole; bez specijaliziranog punitelja čiju je zadaću obavljao zapovjednik učinkovitost tenka zaostajala je za funkcionalno optimiziranim njemačkim tenkovima i pobijala je konstrukcijske prednosti koje su "Tetki" (pored FT-17 i PzKW IV) donijele prestižno mjesto u povijesti tenkovskog razvoja. Pojedine su jedinice eksperimentirale sa zamjenom uloga posade u kupoli no bez većeg uspjeha; krvavo plaćena pobjeda kod Kurska predstavljala je "posljednji valcer" kalibra 76mm, barem kada je riječ o PO borbi. Pokušaj da se aktualna kupola naoruža topom kalibra 85mm propao je usred nedostatka prostora. Rješenje se nametalo u novoj kupoli koja će ponijeti određene sličnosti sa dizajnima predviđenim za KV-85 i novi teški tenk IS serije. Uskoro se za projekt zainteresirao i Staljin osobno; ne treba posebno podvlačiti koliko je ta činjenica značila za motivaciju svih uključenih u projekt. Testiranja su uspješno provedena u studenom i prosincu 1943. god. kod Kubinke nedaleko od Moskve sa novim topom S-53. Uskoro se pokazalo da isti nije optimalno rješenje i prišlo se otklanjanju nedostataka što je rezultiralo hibridnim rješenjem (iz čak četiriju razl. opcija), prozvanim ZIS-S-53. Kako već započeta proizvodnja ne bi stala (Zavod 112. "Krasnoje Sormovo), prva serija vozila (podatci variraju od 255 do otpr. 800 proizvedenih, no pouzdano ispod tisuću primjeraka) naoružana je provjerenim D-5T poznatim iz KV-85, IS-1 i SU-85. Novi tenkovi isporučeni su prvim jedinicama u ožujku 1944. god., uz velika očekivanja posada koje su redom dolazile iz gardijskih jedinica privilegiranih pri dobivanju nove opreme.

Uz nov(e)i top(ove), standardni radio uređaj, tročlanu kupolu i brojna druga poboljšanja (primitivni sustav generiranja dimne zavjese, povećani domet, nova generacija PO streljiva itd. ) potencijal T-34 je strahovito narastao što se odmah osjetilo u borbi protiv Nijemaca i krajem 1944. godine T-34 činio je skoro 80% sovjetskog oklopnog voznog parka. Zanimljivo je da "85-ica" nije nikad u potpunosti istisnula "76-icu" (vjerojatno usred gubitaka, jer proizvodnja potonjeg je ugašena u korist novog tenka) te da je jedno vrijeme broj uvježbanih tenkista bio u deficitu, stoga je izostavljan strojničar u trupu (ionako upitne vrijednosti). Zapovjednik tenka se sada mogao posvetiti svojim pravim dužnostima te su sovjetske postrojbe "Tetki" doživjele taktički preporod, uklopivši se u neprekinutu priču o trijumfu crvenog čelika u 1944. i 1945. godini.
Naravno, takav zakašnjeli evolucijski preporod testament je teških uvjeta pozadine i borbe za goli opstanak u kojima je dizajn sazrijevao. Jednom kada su okolnosti dopustile pokazao je sav svoj potencijal, fleksibilnost, kvalitetu i snagu te postao bez premca "prvi tenk Velikog Domovinskog rata", simbol žrtve, hrabrosti i ponosa nacije koja ga je proizvela u tolikim tisućama; zabivši posljednji, samrtni čavao u lijes nacizma zadužio je čitav slobodoljubivi svijet...no nastaviti ovdje priču o tenku T-34 graničilo bi s neukusom...Za to će naime, biti još prilike!

Dakle, maketa!

Maketa je nesretan spoj (ovo se provlači po tko zna koji put kad su ruski / ukrajinski proizvođači u igri) lošeg odljeva i relativno visoke razine detalja.
Pri otvaranju kupole sadržaj vam izmami osmijeh, no nažalost kratkog vijeka. Dubljim kopanjem po kutiji (doslovno) sve više mana makete izlazi na vidjelo i do kraja pregleda ne gine vam namrštenost ma koliko kava bila dobra a sunce sjalo.
Naravno, okviri slobodno plivaju pa su mnogi dijelovi otpali sa istih a neki se i oštetili. Plastika je na prvi pogled kruta no zapravo je mekana i relativno zahvalna za obradu.

No, idemo redom. Po prvi put vidio sam neka iznimno pametna rješenja (i odmah mi pada na pamet zašto ih ne koriste renomiraniji proizvođači) među maketama T-34.

Poklopac motora ne samo da je već izrezan već sadrži podijeljene sekcije izreza, taman da nalegne neka solidna PE ili druga mrežica! No ono što nam "Maquette" daje jednostavno je smiješno - slika govori kažu 1000 riječi pa...

Naravno da istu nije problem (kao i prisutnu "sajlu") mijenjati nečim sofisticiranijim makar možda i istog materijala (problem sa jetkanim mrežicama je što su ponekad previše 2D i zbilja se pitam jeli tolika prednost staviti ih u odnosu na kvalitetnu plastičnu mrežicu i dobar wash?) ali ovdje se ocjenjuje sadržaj kutije, a ne različite alternative.

Ista je stvar sa bočnim trupnim rešetkama za dotok zraka; izlivene u 3D plastici te odvojene na takav način da njihovim postavljanjem na trup dobijete čak i dio unutrašnjosti bile bi jednostavno fantastične da odljev po ko zna koji put ne ulazi u igru.
Trup je korektan, "Christie" suspenziju čine zasebni dijelovi no sve pršti od flasha, pin / sink markova.

Slična priča ponavlja se doslovno sa svakim sitnijim dijelom; predimenzionirani ili pogrešni u većini slučajeva, svi dijelovi pate od lošeg odljeva, asimetrije i ostalih popratnih pojava nekvalitetne proizvodnje.

Ukratko, jedan dio dijelova jednostavno je neupotrebljiv a nastaviti u detalje zvučalo bi poput puštanja pokvarene ploče pa stoga slikama ostavljam da svjedoče...

Ukrasti ću dio zaključka pa istaći da napisano ne znači da se iz makete uz silan trud i ulaganje ne može dobiti donekle pristojan konačan model, no kombinacija netočnosti i nekvalitete je nešto s čim se današnje generacije jednostavno neće uhvatiti u koštac. Naravno, kao i uvijek rješenja postoje no to je priča van kartonskih okvira naše kutije...

Gusjenice su kratko i jasno smeće. Treba ih čistiti od flasheva na skoro svim vanjskim rubovima članaka a prisutni su i pin markovi na unutrašnjoj površini članaka. Uz najbolju volju, ne zaslužuju više od par redaka te jednostavno rješenje; zamijenite ih čime možete (o tome malo kasnije). Nekada su, zasebno pakirane, bila iznimno tražena roba no sumnjam da se itko posebno usrećio pri primitku i korištenju.

Kada se dočepate crno - bijele sastavnice na svega četiri stranice (efektivno dvije) uočit ćete da je ipak pregledna. Nigdje ne navodi broj dijelova no daje shematski prikaz broja okvira i njihovog sadržaja; okvir "A" sadrži glavne elemente trupa, dvostruki "B" suspenziju, ljenivac i pogonski kotač te srodne elemente, "C" sadrži sitnije detalje trupa, dvostruki "F" kotače, "G" samo prednje blatobrane itd., dok se na četiri "K" okvira nalaze velebni gusjeničji članci.

Prisutni su i kotači tzv. "paukova mreža" uzorka, no oni se ne navode u prikazu okvira jer nisu predviđeni za korištenje na maketi te čine zaostali okvir iz drugih izdanja proizvođača.

Ukoliko tražite neku sugestiju vezanu uz bojanje (nije ipak sve zeleno, zar ne?) nećete izgubiti vid garantirano jer osim generičkih uputa za pojedine dijelove (u stilu skice koja sugerira da gumene obloge kotača obojamo "crnom bojom gume") ništa sofisticiranije nećete pronaći, pa čak ni preporuku nekog više ili manje etabliranog branda. Napisati kako sve navedeno nije važno - jer naravno tu je internet, pa logička analogija sa maketama drugih proizvođača i sl. metode bilo bi jednostavno bahato i glupo. Proizvođač je dužan navesti neke osnovne smjernice o bojanju svoje makete i točka. No zato odmah daje naputak za dekaliranje u dvije zimske opcije (da, samo zimske); riječ je o poznatoj seriji vozila krštenih "Dimitrije Donski" (veliki knez Moskovske kneževine i inicijator gradnje Kremlja) kupljenih sredstvima Ruske pravoslavne crkve te doniranih 38.-oj nezavisnoj oklopnoj pukovniji. Drugi prijedlog je armenski natpis "David Sasunskii" (iskreno nemam pojma, pretpostavljam da je riječ o liku iz armenske narodne predaje) sa vozila 119. oklopne pukovnije pridodane 2. ukrajinskom frontu.

No, na decalima je natpis dičnog moskovskog kneza neke čudne plavkasto - sive boje, a pouzdano natpis je bio crven, dokumentirano, posvjedočeno, kao i uostalom skoro svi natpisi na bijeloj zimskoj boji sovjetskih tenkova (iznimno rijetki su bili crni ili zeleni). Sumnjam da će natpis promijeniti boju kada se uroni u vodu i stoga mogu u nevjerici dignuti obrvu...

Kupola (najbolji dio pakiranja) je začudo u drugoj boji plastike (okviri "L"/"M") i mislim da neću pogriješiti ako kažem da je krasi potpuno drugi, viši standard odljeva - bez obzira na nedostatke pojedinih dijelova.
Dakle kupola se fino uklapa, mantlet topa je također OK i spreman uz jednostavan zahvat prihvatiti metalnu "Aberovu" cijev (originalno predviđenu za "Tamiya" SU-85).

Detalji kućišta periskopa su čisti kao i gljive ventilacije (jednostruka opcionalna prvih vozila i standardne dvostruke) te poklopac punitelja / zapovjednikove kupolice ranog tipa sa dvodijelnim poklopcem.
No, pet vizira koje moramo postaviti na zap. kupolicu su jednostavno smiješni; najobičniji pravokutni komadi plastike.

Također, topnikov PTK-5 periskop je loš baš poput skoro svakog sitnog dijela u kutiji. Po sastavljanju treba povariti gornju ploču, dok centralnom sekcijom prolazi ostatak unutrašnjeg varenja u stvarnosti - efekt jednostavan i ponekad dostatan samim spojem usred lijepljenja maketarskim ljepilom.

"Maquette" zasebno pakira i prodaje kupolu što je fino rješenje no obzirom na cijenu za koju sam ja nabavio kompletnu maketu opciju kupnje same kupole nisam ni razmatrao.
Vrijedi spomenuti da pakiranje sudeći po boxartu nudi verzije sa D-5T te ZIS-S-53 topom te različitom gornjom pločom kupole kao i novim topnikovim periskopom MK-4 umjesto PTK-5. Različite su i kukice za servis / podizanje kupole iz ležišta. Cijev topa slobodno je plivala u kutiji; izlivena iz jednog dijela bez usta cijevi koje morate zalijepiti no čiji je "kvalitet" takav da oduzima dah...

Kao kuriozitet ističem pakiranje sa rezinskom kupolom koje nisam imao prilike ni kupiti ni vidjeti, no po fotografijama ista mi se nije posebno svidjela. Dobro se sjećam kako je takvo pakiranje u europskim shopovima svojedobno koštalo skoro 40 Eura. Simpatičan mi je i navod jednog stranog kolege koji u svom pakiranju sa rezinskom kupolom nije zatekao i originalnu plastičnu, no sasvim sigurno kupola je lijevana posebno kako bi se dobila ova inačica tenka; stoga logički u pakiranjima sa rezinom nije prisutna kupola u stirenu, jer su obje "uljez" u kutiji.

Sve navedene probleme na koje sam naišao mislim riješiti brakom kupole iz originalnog pakiranje te "Dragon" makete tenka T-34/76 iz kasne 1943. godine.

Izabrao sam ediciju sa istim kotačima kako ne bi morao kupovati zasebne, mada je naravno izvjesni broj vozila ove serije Tridesetčetvorki poživio dovoljno da se vremenom promijene kako kotači kako optička oprema i sl. Isprva sam namjeravao samo presaditi "Dragonove" dijelove na originalni trup kako bi sačuvao prvotni "šarm" makete no nažalost, takvo rješenje nije opravdano a financijski čovjeku dođe na isto...

Sitne promjene na trupu su jednostavne i lake, kupola fino naliježe na "Dragonov" trup i mislim da će rezultirati krasnom maketom u konačnici.
Kada već spominjem zamjenske kotače, moj izbor su izvrsni rezinski kotači od "MiniArma" sa ponekom rupicom no lakoća odvajanja i povoljna cijena (oko 20 USD) su jaki aduti.

Što se gusjenica tiče, dalje od "Friula" i "MasterCluba" ne morate tražiti. "ModelKasten" košta skoro kao Friul a po lakoći / sistemu slaganja je negdje između dva prije spomenuta konkurenta a relativno nove "AFV" gusjenice osrednjom kvalitetom ne opravdavaju bijednu razliku u cijeni od nekoliko USD manje. "MasterClub" je inače dvostruko jeftiniji od "Friula" i ukoliko ste voljni oprostiti kompliciranije sastavljanje članaka godit će vam veća detaljnost istih (brojevi odljeva su utisnuti na člancima!) te različiti krajevi pinova koji dakle realno simuliraju izgled klina kojim se članci spajaju u stvarnosti.

"Friulu" sve to nedostaje no ne može se poreći lakše slaganje i jednostavnije čišćenje. Jednom sastavljene, obje opcije u potpunosti zadovoljavaju Vaša očekivanja te je konačni izbor na svakom ponaosob.

Prije otužnog zaključka, red je spomenuti krasnu maketicu istog vozila u mjerilu 1:72 koju radi "UM", čiju recenziju možete pročitati nešto niže na ovim stranicama; s našom 35-icom dijeli samo ime te zbiljsku i maketarsku nacionalnost i tu srećom sve sličnosti prestaju...

Zaključak?

Moram priznati da sam od početka tipkanja razmišljao o zaključku vezanom uz ovu maketu. Negdje među podijeljenim mislima i emocijama sjetio sam se našeg vrlog kolege Dražena tj. Essexa i njegove izreke "davno san prestao kupovati makete, kupujem subjekte". Paradoksalno, jedina vrijednost glavnog aktera ovog teksta izlazi na svjetlo dana samo ukoliko ga promatrate iz navedenog kuta gledanja; iz svakog drugog aspekta sa više ili manje gađenja ćete vjerojatno okrenuti glavu. Želim jasno napisati da takav stav (osoban kao i većina stavova u životu) nije na nekom višem nivou "maketarske svijesti" , niti nužno prosvjetljeniji od drugih pristupa maketarstvu kao hobiju. Radite li makete za sebe (trenutak zastanite i zapitajte se, što u životu radimo zbilja i isključivo samo zbog sebe?) , za druge, zbog ekipe, kluba, foruma ili natjecanja te pritom bar malo uživate, pronašli ste bit hobija kao takvog i ne zamarajte se mudracima raznih predznaka...
Stoga, "Maquette" T-34/85 nažalost ne mogu preporučiti nikom osim maketarima koje zanima striktno povijesna vrijednost istog u ovoj vrijednoj, inicijalnoj inačici. Svima drugima nažalost, mirne duše mogu poručiti da potraže neku od brojnih maketa T-34 pod kapom "Dragona", novih "AFV" izdanja pa čak i prastarog "Italerija"/"Zvezde" (prilično točnih, no detaljima siromašnih) ili "Tamiye" (lake i ugodne makete, no upitne točnosti te u nekim detaljima/rješenjima gore od "Italerija").
Naša maketa pametnih dizajnerskih rješenja i intrigantnih detalja pregazila je samu sebe katastrofalnom izvedbom i pojedinim dimenzijskim promašajima, te čak i onima kojima su aftermarket gusjenice i drugi dodatci samorazumljiva stvar moram još jednom reći kako ovdje stoje pred vratima Danteovog maketarskog pakla - dilema kročiti u isti ili ne više nije stvar volje već zdravog razuma...Prisjetimo se stoga besmrtnih stihova "Božanske komedije" lucidnog Firentinca i njegovih devet krugova pakla pa pred poklopcima ukrajinskog T-34 ostavimo svaku nadu; od devet krugova prokotrljati ćemo se možda prvim (kupola) a za dalje uvjeren sam da bi nas i Vergilije napustio, razmišljajući usput možda gdje će se (doslovno) ukopati i naša grešna duša...Dakle maketa za one koji u mjerilu 1:35 žele T-34/85 naoružan topom D-5T, popularno i neslužbeno zvan model 1943.; za one koji neće žaliti (poprilično) novca i truda da istu dovedu na pristojan nivo kakav zaslužuje. Svi ostali će odmahnuti rukom i nitko (a ja najmanje) im neće na tome zamjeriti.
Živjeli !

Very Happy

_________________
...