IS-3, "Tamiya", 1:35

T34 · Upisano: Ned Pro 05, 2010 2:30 am Naslov poruke: IS-3, "Tamiya", 1:35

„…Neprekidno se i neravnomjerno pregrijavao, a pri prevaljenih nepunih 90 kilometara otkazali su ležajevi lijevog ljenjivca; za njim i lijevi pogonski kotač. Visoka temperatura je pravila velike probleme transmisiji i uskoro je kompletan prijenos na desnom boku otkazao. Zamijenjeni dijelovi skinuti sa drugog vozila otkazali su gotovo istog trenutka. Gusjenice su neprekidno popuštale i moralo ih se zatezati svakih desetak kilometara a članci su se usred strašnog pritiska lomili, posebno pri skretanju. Umjesto deklariranih 700 litara benzina na 100 km motor je gutao skoro 1000 litara . Pri kretanju na zemljanom putu brzina je iznosila nekih 15ak kilometara. Van ceste kretao se brzinom od jedva 4-5 kilometara na sat pri iole grubljem terenu. Teoretska, deklarirana maksimalna brzina od 41 kilometar na sat nikada nije postignuta prilikom testiranja.
Bojeva ispitivanja oklopne zaštite vozila pokazala su se poražavajuća obzirom na masu i žrtvovanu pokretljivost. Mada fino obrađeni, varovi su loši i prilikom bliskog pogotka probojne ili čak eksplozivne granate kalibra 100, 122, ili 152 mm dolazilo je do njihovog pucanja i loma oklopne ploče. Usred pogotka većeg kalibra koji nije penetrirao oklop se lomio i fragmentirao u unutrašnjosti do mjere koja je morala biti smrtonosna po posadu. Više pogodaka na uskom pojasu dovodilo je do kompletne frakture veće površine oklopa. Direktan pogodak iz topa kalibra 100/122mm penetrirao je čeoni oklop kupole na udaljenostima iznad 1 km, dok je isti kalibar probijao prednji oklop trupa na nekih 500-600 metara. Topovi 85 mm s uspjehom su probijali bokove na daljinama do 300 metara, dok je kalibar 76mm bio nemoćan, izuzev američkog 76 mm topa koji je probijao bočni oklop kupole i trupa pri većim udaljenostima i učinkom odgovarao našim 85mm topovima. Kvalitet čelika ne zadovoljava, posebno na bočnim sekcijama gdje njegova izdržljivost nije ujednačena. Pokretljivošću, brzinom kretanja te radijusom djelovanja inferioran našim teškim tenkovima. Kompliciran, skup, nedovoljno pouzdan do kritično nepouzdan u većini podsustava i konstrukcijom ukupno. Postignuti stupanj zaštite i vatrene moći ne opravdava potrebne visoke uvjete proizvodnje, masu i veličinu vozila…“

Možda će se netko i začuditi kada sazna da je uvodni tekst sovjetsko izvješće o „kvalitetama“ zarobljenog njemačkog „Kraljevskog tigra“, teškog tenka koji je Nijemcima trebao vratiti udarnu superiornost koju je „Tiger“ izgubio nakon pojave nove generacije sovjetskih topova. Očito više kralj pozadinskih servisnih radionica no bojišta, „Kraljevski tigar“ je rezultat utrke u debljini oklopa i kalibru glavnog topa koja se bez predaha vodila na istočnom frontu Drugog svjetskog rata a tijekom kojeg je ironično, najviše pogodila zapadne saveznike…Iako upitne frontovske vrijednosti (Nijemci bi ga napravili u više od tih 487 (otpr.) komada da im je zbilja koristio) tenk je imao sreću u nesreći svoje nacije da je uglavnom korišten u defanzivnoj ulozi pri čemu su njegove mane manje dolazile do izražaja. Ipak, zahtijevao je odgovor sa sovjetske strane koji neće dočekati; većina je napuštena ili uništena te su ostali nijemi putokazi ka konačnoj propasti Hitlerovog „tisućgodišnjeg Reicha“.
No, ovo nije tekst o njemačkom tenku već njegovom deklariranom pandanu (zapravo ta česta, laička konstatacija nije točna) i kruni sovjetskog ratnog razvoja teških tenkova, vozilu koje je na rujanskoj pobjedničkoj paradi u Berlinu ostavilo bez teksta zapadne promatrače i visoke časnike. Divlji, neustrašivi Patton tom je prilikom, kažu, potražio oslonac dok je promatrao kolonu neoznačenih vozila iz sastava Druge gardijske tenkovske armije. Čovjeku njegovog iskustva bilo je u trenu jasno da u zapadnom arsenalu ne postoji ništa slično novom sovjetskom teškom tenku iz serije "Josif Staljin" u svojoj trećoj reinkarnaciji, službenog naziva IS-3…

Dugi niz godina špekuliralo se o sudjelovanju IS-3 u berlinskoj operaciji, što je danas sa sigurnošću opovrgnuto. Klimava je također i njegova participacija u sovjetskom "blitzu" u Mandžuriji koji je pomeo nesretnu japansku "Kvantunšku armiju" i crvenu petokraku doveo na obale Pacifika; granicu gdje je 4 dekade ranije ruski carski orao poražen kao prva europska velesila od strane neke azijske države...
Razvoj novog tenka nije tekao glatko no za razliku od ranih ratnih godina rokovi nisu bili prioritet. Sličnu sudbinu doživjele su i tri potpuno uvježbane pukovnije opremljene tenkom T-44, vjerojatno tehnološki najnaprednijim srednjim tenkom Drugog svjetskog rata. Baš kao i teži rođak IS-3, isti nije vidio akcije. Nije bilo realne i opravdane potrebe riskirati najnovije (i neprovjerene) tehnologije u ratu koji je u tom trenutku već bio dobiven. Mogućnost zarobljavanja od strane Nijemaca i kasnijeg eventualnog pada u savezničke ruke već se očito smatrala nepoželjnom.
Sjeme Hladnog rata lagano je puštalo svoje korijenje a prestankom neprijateljstava nisu pokopana samo dojučerašnja savezništva već je tenkovski razvoj poprimao nove pravce; snažniji motori pokretati će novu klasu tenkova naoružanih topovima kalibra koji je do jučer bio rezerviran samo za teške tenkove. Njihov oklop pružao je zaštitu dotad nezamislivih razmjera u kategoriji srednjih tenkova iz koje je poznati "MBT" (eng. Main Battle Tank) koncept ponikao.

Što je u novonastalim uvjetima mogao ponuditi IS-3?
Krvavo stečenim iskustvom sovjetski su inženjeri došli do zaključka da je najveći postotak tenkova uništen pogocima u prednje ploče trupa i frontalni dio kupole. Koncentriravši većinu oklopa upravo u tim sekcijama balistički dodatno štićenog kutom nagiba zavarenih ploča, prednji dio trupa IS-3 dobio je svoj karakteristični oblik šiljka koplja a kupola poznati sferični oblik koji će još dugo obilježavati sovjetske dizajne sve do kraja 20. stoljeća.
Naoružanjem tenk se nije razlikovao od svog prethodnika IS-2 čije su se unutrašnjosti posade čeznutljivo prisjećale. Naime, usred konfiguracije oklopa unutrašnjost IS-3 opisivana je kao prilično skučena čak i po sovjetskim standardima, koji nikad nisu marili za udobnost. Pri tome je najbolje prošao vozač dok se tročlana posada kupole borila kako sa nedostatkom prostora tako i masivnim zatvaračem topa.

Dobre strane dizajna uočavaju se odmah; u relativno malo vozilo niske siluete smješten je top kalibra 122mm, sa kompletom od 28 granata smještenih u bok trupa neposredno ispod prstena kupole. Oklop je dosegnuo maksimalnu vrijednost od 250 mm a ukupna masa vozila iznosila je svega oko 45 tona. Nažalost, pojavili su se problemi sa pouzdanošću koja je bila ispod očekivane razine. Uzrok leži u nedovoljnoj snazi motora (520 KS) i transmisiji; prevelika težina vozila opterećivala je vitalne sklopove. Zanimljiva je ipak opaska kako su navedeni problemi uveličani te da je u praksi IS-3 bio dostatno pouzdan, dok se pravi razlog krije u činjenici da dizajn nije bio favoriziran i općem padu oduševljenja za teške tenkove usred prodora "MBT" koncepta. Određenu ulogu odigralo je možda i ime vozila koje je asociralo na eru koje su odjednom svi htjeli zaboraviti. Nakon Staljinove smrti serija "IS" jednostavno je prekrštena u standardnu kraticu "T" i dogurala je do desetog izdanja ali osim zanimljivih pojedinosti i inženjerskih lutanja nije iznjedrila vozilo vrijedno veće proizvodne serije.
IS-3 je borbeno djelovao u Mađarskoj 1956. godine pri čemu su neki uništeni tijekom žestokih borbi u Budimpešti. Možda je upravo iz jednog od ovih vozila ispaljen "slučajni" rafal spregnutom strojnicom kalibra 7,62 mm u prozore jugoslavenske ambasade pri čemu je došlo do pogibije jednog zaposlenika diplomatske službe.

Nakon Mađarske IS-3 je u sporednoj ulozi gušio i "praško proljeće" 1968. godine, no ovog puta nije došlo do borbenog djelovanja a zapadnoj javnosti je znatno zanimljiviji bio T-55.
Veći broj vozila prodan je Egipćanima koji su ga koristili u "Šestodnevnom ratu" 1967. godine a navodno još i 1973. godine su defanzivno djelovali u kasnijoj fazi sukoba braneći egipatsku obalu Sueza. Mnogi su zarobljeni od strane Izraela koji je neko vrijeme koristio više desetaka ovih vozila. Zanimljiva je crtica kako je oklop tenka predstavljao veliki problem čak i topovima zapadnih tenkova ovog vremena, te ga je na bližoj udaljenosti pouzdano probijao tek 105-milimetarski top.

Općenito uzevši, IS-3 je za svoje vrijeme bio napredna konstrukcija; u sebi je krio niz inteligentnih dizajnerskih rješenja te je utjecao ne samo na sve poslijeratne sovjetske tenkove već i na zapadne konstrukcije pri čemu se najviše spominju M-48 i Leopard I.
Poput svih sovjetskih vozila bio je jednostavan i učinkovit a poslijeratne modernizacije
(IS-3M) vratile su standard izrade na dostojan nivo kojim su se šepurile prve serije Tridesetčetvorki dok rat nije postavio sasvim druge prioritete u proizvodnji tenkova.
Podatci o broju proizvedenih primjeraka variraju od 1800 pa do 2200 vozila.
Dolazak jeftinijih i modernijih T-54/55 koji su oklopom i vatrenom moći opasno dosezali IS-3 osudio je potonjeg na pričuvu i prebacivanje u zabitne vojne oblasti SSSR-a.
Određeni broj kupola sa najstarijih trupova je skinut kako bi poslužili kao fiksne utvrđenja na granici s Kinom; uloga u kojoj su poslužili više desetljeća.

No, maketa!

Za diva poput "Tamiye" malo je čudno što uporno nastavlja označavati sovjetska vozila iz ovog perioda (a i kasnije) kao ruska. Pošto nismo Ukrajinci ni Bjelorusi (da sad ne nastavljam) nećemo se osjetiti zapostavljeni no netko svakako hoće; ako ništa drugo termin je geopolitički pogrešan. Oko različitog tumačenja terminološkog izvornika (IS/JS) ne treba trošiti riječi, svakom je jasno o čemu je tu riječ i mislim da ne treba kriviti nikog za poštivanje vlastitog jezičnog leksika.

Kada primite kutiju u ruke prvo ćete osjetiti da je lakša u odnosu na ono što sve češće držimo u rukama. Otvaranjem iste uočit ćete i uzrok tome - mali broj okvira i dijelova.
Riječ je o maketi iz devedesetih godina prošlog stoljeća te ako je vjerovati internetu prvoj "Tamiyinoj" maketi novog kalupa u tom periodu.

Sastavnica se proteže na deset stranica; jasnoćom i preglednošću prati plastični sadržaj kutije te ne bi smjelo biti nikakvih problema. Na zadnjoj strani uspoređuje veličinom IS-3 naspram "Kraljevskog tigra" i daje kratki skicirani prikaz ratne evolucije tenkova suprotstavljenih strana zadržavajući se na najvažnijim vozilima.
Za bojanje preporuča samo boje vlastitog branda, no to stvarno nije nedostatak u doba interneta i sveprisutne literature, dok se decali mogu mirne duše označiti kao generički; tu je par petokraka, taktički simboli i nekoliko brojeva. U samoj sastavnici nije navedeno kojim vozilima isti pripadaju što ide u prilog ranije iznesenoj tvrdnji. Isti su i nešto debljeg nosećeg filma što je baština vremena nastanka makete.

IS-3 javnosti se predstavio potpuno neoznačen, dok je masovnijim uvođenjem u operativnu službu dobio brojeve koje možete prateći logički slijed de facto stavljati po volji. Zvijezda petokraka i nije bila toliko prisutna u Sovjeta kao što bi netko pomislio a od 1946. godine oružane snage Sovjetskog Saveza više ne nose naziv "Crvena Armija" pa je time i simbolički odstranjen revolucionarni duh vojske ionako načet i postupno odbacivan tokom Drugog svjetskog rata.

Donji dio trupa plivao je slobodan pa se odmah uočava njegova solidna detaljnost (naravno, zaostaje za novim IS-2/ISU-152 iste tvrtke) i preciznost izrade. Kao i kod većine maketa sa popriličnim stažom na tržištu, između linije prolaska gornjeg dijela gusjenice i trupa zjapi praznina. Malo stirena i problem riješen, ako se to uopće i može nazvati problemom.

Osim odvojenog donjeg dijela trupa, u kutiji se nalaze svega tri različita okvira: okvirom "A" (u dva primjerka) dominiraju kotači, elementi suspenzije i drugi dijelovi, okvir "B" sadrži elemente kupole i trupa pri čemu u oko odmah upada odlična tekstura i varovi te okvir "C" sa topovskom cijevi, teškom strojnicom i mom neiskusnom oku po tom pitanju - sasvim pristojnim tenkistom koji izgleda neusporedivo bolje od svojih kolega po plastici, starijih dvadesetak godina, pakiranih u "Tamiyinim" Tridesetčevorkama i SU seriji.

Ne treba ni napominjati da je odljev čist, precizan, dijelovi su lako i logički odvojivi sa okvira pri čemu morate biti zbilja nepažljivi da biste ih oštetili.
Prisutna je sintetička sajla dovoljno duga za barem dva kompleta, te par ponivinilnih umetaka koji garantiraju glatku i meku rotaciju pogonskih kotača...

Kao i obično, nema prozirnog stakalca fara što je izgleda "Tamiyi" praksa sve do najnovijeg doba; nisam siguran da je broj od čak 5 komada u novoj ISU-152 slučajan. Napominjem da se taj okvirić može kao i svi drugi okviri bilo koje (u teoriji) "Tamiya" makete naručiti zasebno za jako male novce sa internetskog shopa "R10" (Rainbow Ten - valjda samo Japanci mogu dati takvo ime).

Gusjenice novog uzorka karakterističnog za teškaše proizvedene kasne '45. godine dolaze nam u vinilnom izdanju; lijepo i detaljno rješenje više nego dostatno za svakog tko maketu želi završiti iz kutije. Ipak, usred tehnoloških ograničenja proizvodnje nedostaje izrez na klinovima što naravno nije kardinalan propust. Ovaj, a i mnoge druge mane vinila (izgled i trajnost) rješavaju izvanredne rezinske gusjenice od ruskog MasterCluba mada workable soluciju također nudi "Modelkasten" i "Friul".

Vjerujte mi na riječ; ukoliko se neki sitniji članci bolje ili barem jednostavnije slažu kod Friula, u ovom slučaju (KV/IS) nema ama baš nikakvog opravdanog razloga da potrošite i više no dvostruko novca na mađarskog, odnosno japanskog konkurenta "MasterClubu".
Cijenom od stotinjak kuna uvećanom za sitnu poštarinu sa Dalekog istoka, idealna su zamjena originalu iz kutije i prva su investicija ukoliko maketu želite vizualno podići na viši nivo.
Treba spomenuti još da je ilustracija IS-3 na pakiranju "Trumpeter" workable gusjenica besmislica jer ne odgovaraju niti izgledom niti zadovoljavaju kvalitetom (u odnosu na gore spomenute brandove) a za samo nekoliko USD više mislim da nitko ne mora brojati...

Što se tiče zamjene cijevi topa, iskreno nije nužna. U slučaju da zadržite original morate pripaziti samo na spoj po dužini cijevi i eventualno doraditi plinsku kočnicu blagom teksturom pošto je u stvarnosti lijevana; centralni sitni varić prisutan je na spoju i obzirom na mjerilo nije ga nužno pogrubljivati.
Kao najbolje metalna zamjena nameće se "Aber", a u igri su i drugi proizvođači poput "Modelpointa" koji se oslanja na ne baš najsretnije rješenje metalne cijevi i rezinske kočnice, sa tim da je kvalitet rezina takav (barem moj za "Dragon" IS-2) da je još najbolje (o)staviti originalnu "Tamiyinu" kočnicu. Teže dostupan, "Modelpoint" je dvostruko jeftiniji od "Abera" no nažalost, taj adut nije dovoljan u ovom slučaju. Cijev od JBModelsa ima problema sa točnošću i tražit će od vas lemljenje detalja plinske kočnice a nećete uštedjeti neki bitan novac...dakle držite se "Abera" ili sasvim fine plastične cijevi.
Što se tiče jetkovine, postoji više proizvođača koji nude svoje setove za našu maketu; izbor dali ih i koje koristiti ostaje na vama; od jeftinog "Eduarda" pa do ekskluzivnijeg (i kažu boljeg) "Voyagera".

Sama maketa najpovoljnija je ukupnom nabavnom cijenom kod kineskih shopova; kao i uvijek Europa je negdje po sredini dok japanske shopove osim u slučaju popusta i sl. akcija treba po pitanju cijene izbjegavati, ili pristojnije rečeno staviti na zadnje mjesto.

Tekst o "Tamiya" IS-3 ne bi bio kompletan ukoliko se ne spomene "Trumpeterovo" izdanje ovog vozila. Kao što je poznato, riječ je o moderniziranoj inačici tenka iz 60-ih godina prošlog stoljeća te ukoliko želite takav IS-3 M, mogu vam mirne duše preporučiti ovu maketu koja se na stranim shopovima prodaje za smiješne novce. Imao sam dva primjerka koja su poslužila za doniranje dijelova i sjećam se da mi se nije sviđao samo dosta žilaviji vinil te je ukupna kvaliteta odljeva nešto zaostajala za "Tamiyom"; što shvatite vrlo uslovno. Od decala kit nudi paradne poslijeratne grbove sovjetske Garde i troznamenkasti taktički broj no tu su i oznake za egipatsko vozilo što bi svakako trebalo predstavljati kuriozitet i razlog više za nabavku. Jako dobri detalji i tekstura pogotovo garantiraju vrlo lijepu maketu u konačnici no ovde bi dao nešto veći naglasak na dodatne gusjenice u odnosu na "Tamiyin" pandan.

Vrijedi spomenuti da "Trumpeter" također radi obje verzije vozila u 1:72, no to izlazi iz okvira ovog teksta; mogu samo reći po pričama drugih da su oba više nego OK i da sadrže vjerojatno najbolje teške strojnice DShK(M) u tom mjerilu.

Što zaključiti na kraju? Ovisi naravno kako pristupate samoj tematici; IS-3 je impozantno vozilo i vrlo kvalitetna maketa, sklopiva u razumnom roku te atraktivna i bez nekog posebnog dodatnog ulaganja - vrlo pozitivno kako po živce tako i financije.
Mogu reći da je riječ o jednom od najugodnijih maketarskih iskustava koje sebi možete priuštiti uz razumne novce i divljanju tečaja usprkos. Stoga topla preporuka svakome, čak i onima koji još uvijek vjeruju kako je uvodni tekst obična boljševička propaganda; za one druge citiram izjavu jednog dragog, samozatajnog kolege iz Makarske;
"Rusi? Njihovi tenkovi izgledaju upravo kao rađeni od čelika, sve ostalo je samo - plastika"...
U duhu te misli Vas pozdravljam, nadajući se da su ovaj vikend vaše čarape i čizme dovoljno velike da u njima osvane možda i pokoja maketica...Živjeli ! Very Happy

_________________
...