Kombrig 1/700 HMS Queen Mary

Essex · Gost

Proizvođač: Kombrig (Rusija)
Mjerilo: 1/700
Kataloški broj: 70280
Cijena: £50.60 (WEM, http://www.whiteensignmodels.com)
Broj dijelova: 291 resinskih, 84 jetkanih

"...Then, suddenly, out of the haze to westward, the shadowy form of a large ship loomed up. She was coming at high speed, black smoke was pouring from her funnels, and a huge white wave was rolling back from her bow. Alarm and dismay were followed by relief and joy when the oncoming giant was identified as HMS Queen Mary. One by one, out of the mist astern of the leader, four more huge shapes came into view. There straight ahead of us in lovely procession, like elephants walking through a pack of dogs came Queen Mary, Lion, Princess Royal, Invincible and New Zealand. Great and grim and uncouth as antediluvian monsters, how solid they looked, how utterly earthquaking. Following in each other’s wake, they emerged and flashed past us like express trains. We pointed out our latest aggressor to them and we went west while they went east - and just a little later we heard the thunder of their guns..."
(komodor Reginald Tyrwhitt, zapovjednik Harwichke flote, bitka kod Helgolanda, 28. kolovoza 1914.)

POVIJEST

1908. godine Velika Britanija se našla na prekretnici. Najjača svjetska pomorska sila dotada je cjelokupnu svoju pomorsku strategiju razvijala protiv svojih tradicionalnih suparnica na svjetskoj pozornici - Francuske i Rusije. Međutim, sredinom 1908. posljedice Tirpitzovog Zakona o njemačkoj ratnoj mornarici i opsežni njemački program izgradnje dreadnoughta u Britaniji su izazivali ozbiljnu zabrinutost. Admiralitet je procijenio da će Nijemci s ovim tempom izgradnje kapitalnih brodova 1912. dostići Britaniju po broju modernih dreadnoughta. Procjena se temeljila na planiranim mjerama štednje i drastičnom rezanju proračunskih sredstava namijenjenih mornarici koju je tadašnja laburistička vlada uspjela progurati u parlamentu. "Jedino čega se Britanija ima bojati na svijetu je Njemačka", pisao je Prvi pomorski lord, admiral John "Jackie" Fisher (iste je godine kažu savjetovao kralju Edwardu VII da Kraljevska mornarica napadne njemačku kao što je Nelson 1801. napao skandinavsku flotu kod Kopenhagena, na što mu je monarh odvratio: "Fishere, vi ste ludi."). Ali Churchill, tadašnji Prvi lord Admiraliteta, ispravno je ocijenio Fisherovu opsjednutost njemačkom ratnom mornaricom i poslije više od jednog stoljeća britanskog posttrafalgarskog samozadovoljstva vlastitom dominacijom svjetskim morima, Fisher je, pisao je Churchill, "izvjesio signal za oluju i pripremio ljudstvo za borbu".
Fisherove ideje nisu međutim dijelili političari: oni su bili spremni odobriti gradnju 4 dreadnoughta iako je Admiralitet tražio 6. Presudio je glas naroda, prestrašenog njemačkom pomorskom ekspanzijom (koju su dodatno potencirali otočki mediji), okupljenog u pokretu "Mornaričke lige" koji je pod populističkim sloganom "We want eight and we won’t wait!" izborio izgradnju dodatnih dreadnoughta ("In the end, the politicians who wished to fund four ships and the admirals who wished to fund six ships compromised in an agreement to build eight ships in that year’s program", napisao je Churchill). Fisher je želio da svih 8 brodova budu izgrađeni kao bojni krstaši ali nije imao podršku ostatka Admiraliteta - Njemačka je gradila bojne brodove pa je isto trebala i Britanija. Međutim kad je obavještajna služba dostavila podatke o novim, teže oklopljenim njemačkim bojnim krstašima, u flotni program za 1909. godinu uguran je i jedan bojni krstaš, Lion, uz tri bojna broda klase Orion.
Klasa Lion je od samog svog početka zaokupila maštu britanske javnosti, postavši instant ikona Kraljevske mornarice na svjetskoj pozornici. Njeni konstruktori više nisu bili vezani financijskim ograničenjima i dopuštenom veličinom stoga ne čudi da su oba broda klase, Lion i Princess Royal, bile snažne, brze i veličanstvene jedinice. U odnosu na prethodnu Indefatigable klasu bojnih krstaša, klasa Lion bila je 3 čv brža, 32 m duža, 7600 t teža, imala je deblji oklop, jače 13.5in (343 mm) topove i ono najvažnije: istiskivala je 3850 t više od bojnih brodova klase Orion - prvi put u povijesti da je bojni krstaš bio veći od usporedivog bojnog broda. Nije onda ni čudo što je britanska javnost jednostavno obožavala svoje nove bojne krstaše.
Flotni program za 1910. godinu predviđao je nove bojne brodove klase King George V (po kralju Georgeu V koji je te godine stupio na prijestolje, u skladu s tradicijom Kraljevske mornarice da se prva nova klasa bojnih brodova nazove po novom monarhu) i još jedan bojni krstaš - Queen Mary, nazvan po kraljici Mary, ženi kralja Georgea V.

Novi bojni krstaš bio je jako sličan klasi Lion ali mnoge unutarnje i vanjske razlike izdvajale su ga u zasebnu klasu: imao je 500 t veću istisninu, krmeni balkon za odmor admirala, veliki okrugli središnji dimnjak, jače strojeve, čitavo sekundarno topništvo duž glavne palube... Brod je dovršen u kolovozu 1913. i primljen u službu idući mjesec, u sastav Beattyjeve 1. eskadre bojnih krstaša.

U svibnju 1914. upućen je u posjet St. Petersburgu, zajedno s bojnim krstašima Lion, Princess Royal i New Zealand, tijekom kojeg ih u pomorskoj bazi Kronstadt posjećuju članovi ruske carske obitelji.

Kad je u kolovozu 1914. izbio I. svjetski rat, Queen Mary je bila najmoderniji britanski bojni krstaš i nije morala dugo čekati na svoju prvu akciju - bitku kod Helgolanda. Britanci su zamislili udarac na njemačke lake snage koje su branile Helgolandski zaljev, sa strateškim ciljem odvraćanja pozornosti Nijemaca od predviđenog napada britanskog pomorskog pješaštva na belgijsku luku Oostende. Glavna snaga britanskog udara bile su krstarice i razarači Harwichke flote. Za potporu ovim snagama određena su dva bojna krstaša, Invincible i New Zealand. Plan je bio smion: britanske površinske snage pod zapovjedništvom komodora Tyrwhitta trebale su upasti u obranu Helgolanda sa sjevera, oplovivši otok Sylt (prilazi Helgolandu tada još nisu bili zatvoreni minama). Time bi zašle za leđa njemačkim snagama osiguranja. Istodobno, podmornice pod zapovjedništvom komodora Keyesa bi se rasporedile sjeverno i južno od Helgolanda kako bi dočekale njemačke snage koje bi pritekle u pomoć svojim brodovima na moru. Konačno, Beattyjevi bojni krstaši trebali su biti na pučini i priskočiti prema potrebi. Ovakav plan bio je u skladu s namjenom snaga u Harwichu - nasilno izviđanje Helgolanda, za što su ove snage sačinjavale najmodernije plovne jedinice. Međutim, admiral Jellicoe, zapovjednik Velike flote, zaključio je kako su snage za potporu nedostatne, te ih je pojačao s još tri bojna krstaša, Lion, Princess Royal i Queen Mary. Nakon početnih uspjeha britanski napad je zaustavljen pojačanjima koja su Nijemci uputili s obala Helgolandskog zaljeva. Britanske krstarice i razarači su bili prisiljeni na povlačenje, na što Tyrwhitt traži pomoć od Beattyjevih bojnih krstaša. Beatty se riskantnom navalom zalijeće duboko u Helgolandski zaljev i potapa njemačke krstarice Ariadne, Köln i Mainz. Na vijest o pojavi britanskih krstaša u magli, Nijemci okreću prema obali i bježe, a isplovljavaju njemački bojni krstaši. Međutim, Britanci se izvlače, zadovoljni postignutim, i Nijemci ih krstašima više ne mogu sustići. Britanska javnost je bila oduševljena prvom pobjedom u ratu, njemački moral je bio uzdrman i učvrstio ih je u uvjerenju kako je Royal Navy jača od Hochseeflotte.

U siječnju 1915. Queen Mary je bila na modernizaciji u brodogradilištu i propušta bitku kod Dogger Banka.
Kod Jyllanda u kasno poslijepodne 31. svibnja 1916. protivnik je bio mnogo teži od malih krstarica. Beattyjevih 6 bojnih krstaša (Lion, Princess Royal, Queen Mary, Tiger, New Zealand, Indefatigable) na početku bitke progonilo je Hipperovih 5 (Lützow, Derfflinger, Seydlitz, Moltke, Von der Tann) u onom što će povijest kasnije nazvati "Run to the South". Dodir bojnih krstaša uspostavljen je u 15.25. sati i Hipper okreće prema jugoistoku želeći britanske krstaše navući na Scheerovu glavninu koja je tada bila udaljena nekih 57 Nm. Beatty mu siječe smjer i eskadre se približavaju u konvergentnim kursevima. I jedni i drugi plove u brazdi i u 15.45. sasvim jasno razaznaju jedni druge. Dvije minute kasnije protivnici gotovo istodobno otvaraju vatru. Britanci imaju teže kalibre ali Nijemci imaju bolje topnike. Osim toga Hipper je u prednosti jer na zapadnom obzorju jasnije vidi Britance nego što oni vide njega. Obje brazde plove brzinom od 25 čv u konvergentnim kursevima i razmjenjuju udarce. Njemačko gađanje je bilo izvanredno, četverostruke salve točno svakih 20 sekundi, i već nakon nekoliko minuta i Lion i Princess Royal i Tiger su bili pogođeni. Između 15.47. i 16.08. sati britanski krstaši dobivaju 14 punih pogodaka, a zauzvrat postižu samo tri. 305 mm granata s Lützowa raznijela je krov Lionove središnje Q kule, ubila svih 70 Kraljevskih marinaca koji su činili njenu posadu i izazvala eksploziju pripremljenih barutnih punjenja. Princess Royal je izgubila pramčanu kulu, a težak plotun s Moltkea izbacio je obje Tigerove krmene kule. Poručnik Chalmers, časnik na Lionovom zapovjednom mostu, je zapisao:

"We hoped the enemy was being similarly punished but the five shadowy forms, with sporadic tongues of fire leaping from their guns, were apparently none the worse and we could not tell what damage we were doing to them as it was difficult to see the splashes of our shells in the white mist. At about this time a bloodstained Sergeant of Marines appeared on the bridge. He was hatless, his clothes were burnt and he seemed somewhat dazed. I asked him what was the matter; in a tired voice he replied: ´Q turret has gone, sir. All the crew are killed, but we have managed to flood the magazine.´"

U 16.02. zadnji brod u britanskoj liniji, Indefatigable, prima u krmu pogodak 280 mm granate s Von der Tanna. Oštećeni bojni krstaš nije više mogao slijediti ostale krstaše te ispada iz postroja i tone. Korvettenkapitän Marholz, topnički časnik na njemačkom bojnom krstašu, naređuje još dvije salve i u 16.06. novi plotun s Von der Tanna pada opet na ranjeni Indefatigable. 30 sekundi nakon toga britanski krstaš potresa silna eksplozija, prevrće se i tone sa gotovo svom posadom (od 1017 ljudi preživjela su samo 3).
Prve salve pale su s udaljenosti od 15.000 m, a sad je udaljenost pala na samo 10.500 m. Beatty sad vidi nepovoljnost svog položaja, okreće prema jugu i nastoji dobiti na vremenu dok ne dođe Evan-Thomasova 5. divizija bojnih brodova. Udaljenost raste na 17.000 m, a uto u bitku bojnih krstaša upada i Evan-Thomas sa svojim bojnim brodovima (Barham, Malaya, Valiant, Warspite). U 16.10. sati na udaljenosti 17.400 m Barham otvara vatru iz svojih 381 mm topova i pogađa Von der Tanna. Oštećenja su bila vrlo teška i samo zahvaljujući nadljudskim naporima strojarskog osoblja spriječeno je da brod ostane bez pogona, što bi ga ostavilo nepokretnog na putu nadolazećim Evan-Thomasovim brodovima koji bi ga doslovno pregazili. 5. divizija bojnih brodova postiže ukupno 6 pogodaka na njemačkim bojnim krstašima (Von der Tann - 1, Moltke - 4, Seydlitz - 1).
Hipper vozi cik-cak i nastoji se približiti britanskim krstašima kako bi zgotovio posao. Beatty je sredio u međuvremenu svoju brazdu i prihvaća izazov. Queen Mary, s reputacijom broda s najboljim topnicima u čitavoj Kraljevskoj mornarici, vodi ogorčen dvoboj sa Seydlitzom, ispalivši 150 granata na njega i postigavši 4 pogotka. Jedan od njih izbacio je iz uporabe Seydlitzovu krmenu Cäsar kulu koja je potpuno izgorila. Njemački krstaš uzvraća plotunom koji pogađa središnju Q kulu na britanskom krstašu: 280 mm granata pogađa desni top na kuli, no lijevi top je ostao neoštećen te je nastavio pucati. Ali u 16.20. Lion, Beattyjev admiralski brod, ispada iz formacije na što Derfflinger prebacuje vatru s Princess Royala na Queen Mary, sinhroniziravši svoje plotune sa Seydlitzovim. Od 16.22. na ovamo Queen Mary se nalazi pod pravom tučom njemačkih granata teškog kalibra. Uskoro dobiva nove pogotke u A, B i Q kulu i u 16.25. ovaj moderni brod se doslovno razlijeće u komadiće, uz zaglušujući tresak. Kad se dim razišao nigdje se nije moglo vidjeti ni najmanjeg ostatka.

Prvi topnički časnik na Derfflingeru, Korvettenkapitän Georg von Hase, kasnije će u svojim memoarima zapisati:

"I established that the Queen Mary had selected the Derfflinger as her target. The Queen Mary was firing less rapidly than we were but usually full salvoes. I could see the shells coming and I had to admit they were shooting superbly. As a rule, all eight shells fell together. But they were almost always over or short - only twice did the Derfflinger come under this infernal hail, and each time only one shell hit her. In was trying to get in two salvoes to the enemy´s one. Several times I was unable to attain this, as for full salvoes the enemy was firing with fabulous rapidity. And so the Queen Mary and the Derfflinger fought out a regular gunnery duel over the destroyer action that was raging between us. But the poor Queen Mary was having a bad time. In addition to Derfflinger, she was being engaged by Seydlitz… At 4:26 p.m. was the historic moment when the Queen Mary, the proudest ship of the British fleet, met her doom….First, a vivid red flame shot up from her forepart. Then came an explosion forward, followed by a much heavier explosion amidships. Black debris flew into the air and immediately afterwards the whole ship blew up with a terrific explosion. A gigantic cloud of smoke rose, the masts collapsed inwards, the smoke cloud hid everything and rose higher and higher. Finally, nothing but a thick, black cloud of smoke remained where the ship had been. At its base, the smoke column covered only a small area, but it widened towards the summit and looked like a monstrous pine tree. I estimated the height of the smoke column at from 300 to 400 m."

Seydlitzov kapetan, Kapitän zur See Moritz von Egidy, napisao je:

"Soon the British light cruisers came in view, and behind them dense clouds of smoke. Then tripod masts and huge hulls loomed over the horizon. There they were again, our friends from Dogger Bank. At 1545 hours we opened fire. After a short time, HMS Indefatigable exploded, followed 20 minutes later by HMS Queen Mary, our target as Tactical Number Three. The spectacle was overwhelming, there was a moment of complete silence, then the calm voice of a gunnery observer announced ´Queen Mary blowing up´, at once followed by the order ´Shift target to the right´ given by the gunnery officer in the same matter-of-fact tone as at normal gunnery practice."

Od 1266 članova posade preživio je samo 21 čovjek. Prema opisima preživjelih i očevidaca čini se da su svi spremnici streljiva na nesretnom bojnom krstašu eksplodirali. 9. lipnja 1916. The Times je donio svjedočanstvo jednog člana posade bojnog krstaša Tiger koji se nalazio odmah iza Queen Mary kad je eksplodirala:

"The German squadron again came ahead, their guns being concentrated on the Queen Mary. They had been poking about for the range for some minutes without effect, when suddenly a most remarkable thing happened. Every shell that the Germans threw seemed suddenly to strike the battlecruiser at once. It was as if a whirlwind was smashing a forrest down... As they hit, I saw a dull red glow amidships and then the ship seemed to open out like a puffball or one of those toadstool things when one squeezes it. There was another dull red glow forwards and the whole ship seemed to collapse inwards. The funnels and masts fell into the middle, the roofs of the turrets were blown a hundred feet high. The Queen Mary seemed to roll slowly to starboard, her masts and funnels gone, and with a huge hole in her side. She listed again, the hole disappeared beneath the water, which rushed into her and turned her completely over. A minute and a half all that could be seen of the Queen Mary was her keel and then that disappeared."

Gledajući s Lionovog mosta, situacija je za Britance bila katastrofalna. Indefatigable i Queen Mary su odletili u zrak, poništivši britansku brojčanu premoć s početka bitke i ostavljajući sad Britance s 4 bojna krstaša naspram njemačkih 5. Lion je bio u plamenu od pramca do krme. I upravo tada je Princess Royal nestala iz vida u oblaku dima i morske prašine kad su njemački plotuni pali u more oko nje. Mladi signalni časnik dotrčao je zadihan na Lionov most i pogrešno raportirao: "Princess Royal blown up, sir!". Beatty se okrenuo kapetanu svog admiralskog broda i izrekao svoju čuvenu:

"Chatfield, there seems to be something wrong with our bloody ships today."

TAKTIČKO-TEHNIČKI PODACI

Brodogradilište: Palmers, Jarrow
Kobilica: 6.3.1911.
Porinut: 20.3.1912.
U službi: 4.9.1913.
Standardna istisnina: 26.770 t
Maksimalna istisnina: 31.650 t
Duljina (preko svega): 214.4 m
Širina: 27 m
Gaz: 8.5 m
Pogonska skupina: 4 Parsons parne turbine, 42 Yarrow kotlova, 3600 t ugljena, 1170 nafte, 75.000 KS, 4 osovine, 4 vijka
Brzina: 27.5 čv
Doplov: 5610 Nm/10 čv
Oklopna zaštita: pojas 229-100 mm, pregrade 102-51mm, barbete 229-76 mm, kule 229-90 mm, toranj 254 mm, palube 76-25 mm
Naoružanje: 8-13.5in (343mm)/45 BL Mk V (4x2), 16-4in (102mm)/50 BL Mk VII (16x1), 1-3in (76mm)/20 QF HA Mk I (1x1), 1-6pdr Hotchkiss QF HA Mk I (1x1), 2-21in (533mm) torpedne cijevi, 14 Mk II torpeda
Posada: 997 (1913), 1,275 (1916)

MAKETA

"BATTLECRUISER! … - can there be a more evocative term for a warship type?" napisao je jednom jedan pomorski povjesničar. I zaista, bojni krstaši oduvijek su zaokupljali moju maštu. U nešto više od 10 godina ti veličanstveni brodovi, mitskih imena, pojavili su se, dosegli svoj vrhunac i na kraju gotovo potpuno nestali s pomorske scene. Danas niti jedan njihov primjerak nije ostao sačuvan. Kao i sami bojni brod, bili su britanski izum, sa zadaćom da služe glavnini flote za nasilno izviđanje i da kao prethodnica sudjeluju u bitki glavnine, pomažući po potrebi u obuhvatnim manevrima, u gonjenju, prihvatu i drugim zadacima koristeći pritom svoju veliku brzinu. Velike nade polagale su se u njih, no poslije Jyllanda, koji je potpuno diskreditirao britanske bojne krstaše, prestao je daljnji razvoj i gradnja ovih brodova a bojni brodovi su uskoro dostigli njihovu brzinu.
Druga generacija britanskih bojnih krstaša svrstava se među najljepše brodove ikad sagrađene stoga je za mene nakon Tigera logičan korak bio nabaviti i preostale njegove polusestre. Nažalost, maketa Liona i Princess Royal nema (zasada), ali je zato Queen Mary zastupljena s tri resinske makete tri različita proizvođača. Iron Shipwright je radi u 1/350 ali je zbog cijene od 370 USD ona nije ni uzeta u ozbiljno razmatranje. Ruski Kombrig i njemački NNT rade prekrasne male makete tog broda u 1/700. Poučen pozitivnim iskustvima s njihovim dosadašnjim maketama koje imam, ja sam se odlučio za Kombrig. Dok sam čekao da maketa stigne dao sam se u potragu za referencama. Glavni izvor podataka pronađen je u Robertsovoj "Battlecruisers" koja sadrži odlične 1/250 nacrte, smanjenih u fotokopirnici na 1/700 i uspoređenih s različitim fotkama broda, koliko sam ih god mogao pronaći, kako u elektronskom tako i "papirnatom" obliku. Kratak operativni vijek mislim da je glavni razlog relativno malog broja njenih close-up fotki, što smatram da je zaista vrijedno žaljenja, no što je tu je...

Maketa dolazi u poslovičnom Kombrigovom pakiranju: tvrda kartonska kutija čiji je sadržaj unutra osiguran komadićima stiropora. Natpis na "box-artu", ako ga tako smijem nazvat, pokazuje da maketa prikazuje brod kako je izgledao 1916. Sadržajem dominira veliki trup broda, uz koji se dobije po jedna vrećica s resinskim dijelovima, dva freta jetkovine i sastavnica.

Trup broda je iz jednog dijela, waterline i točno ocrtava prekrasne linije samog broda s karakterističnim visokim bokovima pravog čuvara oceanskih pomorskih puteva o kojima je ovisilo snabdijevanje Britanije. Gotovo čitavom duljinom broda, uz gornji rub trupa s obje strane, duž glavne palube, protežu se police za protutorpedne mreže koje ipak nisu uključene među dijelovima. Po nekim informacijama Queen Mary te mreže ionako nije nosila kod Jyllanda.

Odljev je čist, neznatne količine flasha otkrivene su duž vodne linije, dok standardnim vizualnim pregledom iz različitih perspektiva nisu otkrivene nikakve deformacije ni oštećenja trupa. Razmažen kvalitetom njihovih novijih izdanja, od Kombriga nisam ništa drukčije ni očekivao. Mjerenje je pokazalo da duljina preko svega iznosi 305 mm, što je zanemarivo 0.5 mm odstupanje od ukupne duljine 214.4 metra. Nekoliko brodskih okana bit će potrebno taknuti malo svrdlom kako bi ih se dodatno izbušilo. Za montažu krmenog balkona za odmor kapetana ostavljena je urezana linija na samoj krmi.

Paluba vrvi mnoštvom sitnih detalja i dostojan je spomenik Kombrigovoj fantastičnoj tehnologiji izlijevanja resina. Svi dijelovi, pa i najsitniji su čitavi, neoštećeni i bez mjehurića. Za dijelove koji nisu izliveni s palubom i koji dolaze posebno ostavljene su rupice kako bi se pomoglo u njihovom lijepljenju. Čak su i otvori za ukrcaj ugljena prikazani kao mali krugovi na drvenoj palubi.

Krmenim nadgrađem dominira "bunar" u koji su bile smještene brodice, duž čijih stranica se nalaze kazemati 4in/102 mm topova.

Nakon trupa, struktura pramčanog nadgrađa je idući najveći dio na samoj maketi. Obuhvaća prve dvije palube i oklopni toranj a sa svake strane se nalaze po 4 kazematska 102 mm topa.

Preostali dijelovi nadgrađa nalaze se na dva tanka resinska filma, uključujući i barbetu topovske kule B. Ono što me doslovno oduševilo bilo je čitko ispisano ime "QUEEN MARY" na pregradi s prednje strane krmenog dimnjaka. Taj fenomenalan detalj nisam ni zamijetio sve dok nisam pregledavao macro fotke makete koje sam okinuo za potrebe ove recenzije. Nevjerojatno, ovo nisam vidio niti na jednoj plastičnoj maketi! Samo još jednom da podsjetim - ovo je 1/700 maketa...

Dimnjaci su priča za sebe jer je svaki od njih unikatan. Svi su izbušeni na vrhu.

Kule glavnog topništva su također izvrsno napravljene. Topovske cijevi su resinske, nemaju blast bagove i imaju višak na ustima cijevi koji će biti potrebno odstraniti. Razumljivo, nisu izbušene ali će poslužiti ukoliko se ne želi dodatno ulagati u, ruku na srce, ipak mnogo ljepše NNT tokarene metalne. Test fit jedne pokazao je kako bez ikakvog problema ulazi u za to predviđeno mjesto na kuli.

Dijelove za sekundarno topništvo čine samo cijevi jer su kazemati sastavni dio gore spomenutih drugih dijelova. Za razliku od glavnih kula, kazemati nemaju otvore di dolaze cijevi i to će se morat posebno na svakom od njih 16 izbušit.
Mali dijelovi nalaze se na ukupno 10 resinskih blokova. Uglavnom se tu radi o različitoj palubnoj opremi. Mnogi od njih su jako sitni i bit će potreban veliki oprez prilikom njihovog skidanja kako se ne bi oštetili ili izgubili.

Svi jarboli će se morat zamijenit metalnim šipkicama kako bi izdržali rigging bez savijanja. Resinski mogu poslužit samo kao predložak za njihovu izradu. Za razliku od nekih drugih proizvođača, metalne šipkice nisu priložene u kutiji.

Kombrig daje 3 resinska bloka s ukupno 39 oblica za protutorpedne mreže. Mnoge od njih su u mom slučaju pošteno savijene i upitna je njihova uporaba. Mislim da neću uopće trošit vrime u njihovo ispravljanje već ću i njih zamijenit novim, napravljenim od 0,3 mm žice/šipkice.
Brodice su doslovno makete za sebe! Motorne brodice imaju zasebno ostavljene dimnjake (izbušene na vrhu!) i urezanu drvenu palubu, a čamci imaju simulirane daske na dnu i vesla.

PE SET

Sve novije Kombrigove makete dolaze s pripadajućim PE setom pa tako ni ova nije iznimka. Sa maketom se dobiju dva mala freta jetkovine, s dijelovima karakterističnim za sami brod. Po mom mišljenju, dobar bonus. Obuhvaćaju sve specifične dijelove i zaista nema potrebe da se dodatno ulaže u njih. Ipak, ogradice, ljestve i skale nisu priložene i zbog njih će valjat posegnit za nekim generičkim setom kao nadopunom.

SASTAVNICA

Sastavnicu čine 4 lista. Prilično je štura i u nekim koracima sastavljanja prilično nejasna jer ne pokazuje kamo i kako točno idu pojedini dijelovi. Ali svi proizvođači resinskih makete imaju taj nesretan problem tako da Kombrig u tome uopće nije iznimka, iako su im sastavnice na novijim maketama velik korak naprijed u odnosu na one starije. Svakako prilikom sastavljanja valja posegnuti za dopunskom literaturom.

ZAKLJUČAK

Što reći pametno na kraju? Jedna krasna maketa, Kombrig je u potpunosti uspio utjelovit svu snagu, gracioznost i veličanstvenost bojnih krstaša u ovoj maketi. Ispravljanje uočenih nedostataka na kraju se svodi samo na dodatni trošak od bijednih par dolara za nešto aftermarketa, poput zastavica i mesinganih šipkica za jarbole. Maketa nije za početnike u resinu, ali za svakoga tko ima imalo iskustva u radu s ovim medijem i sitnim jetkanim dijelovima mogućnosti za superdetaljiranje su doslovno neograničene i upravo je ta mogućnost ono što meni ovu maketu čini odličnom. Odavno sam prestao kupovati makete i počeo kupovati subjekte a Queen Mary je brod koji izborio svoje mjesto među svim onim slavnim bojnim krstašima na obje strane koji su se borili u Velikom ratu, i u čijem se društvu neće osjećati posramljeno. Ako zbog ničega onda zbog svojih 1245 časnika, dočasnika i mornara koji su toga tmurnog poslijepodneva 31. lipnja 1916. pomogli da Britanija sadrži kontrolu na svjetskim morima.

REFERENCE

John Roberts, Battlecruisers, Chatham Publishing, 1997.
R.A. Burt, British Battleships of World War One, Naval Institute Press, 1986.
Peter C. Smith, British Battle Cruisers, Almark Publications, 1972.
British Battlecruisers 1914 - 1918 (Osprey - New Vanguard #126)