Kombrig 1/700 HMS Tiger, "The Most Splendid Cat"

Essex · Gost

Proizvođač: Kombrig (Rusija)
Mjerilo: 1/700
Kataloški broj: 70285
Cijena: £42.77 (WEM, http://www.whiteensignmodels.com)
Broj dijelova: ~100 (svi resinski)

"It was a grey morning when we finally arrived at Clydebank. I shall never forget the first sight of this magnificent ship; although she was covered with the grime of the dockyard, I felt a catch in my throat as I said: ‘What a wonderful ship!’ I stood gazing at her full length, nearly 700 foot long with a beam of 90ft 6ins. A friend nearby exclaimed: ‘What a Tiger! Long, lean and hungry!"
(Victor Hayward, H. M. S. "Tiger" at Bay: A Sailor's Memoir 1914-18, W. Kimber, London, 1977., str. 45-46)

B a t t l e H o n o u r s

THE SPANISH ARMADA 1588 - PORTLAND 1653 - GABBARD 1653 - SCHEVENINGEN 1653 - LOWESTOFT 1665 - ORFORDNESS 1666 - SOLEBAY 1672 - MARBELLA 1705 - SADRAS 1758 - NEGAPATAM 1758 - PORTO NOVO 1759 - EGYPT 1801 - DOGGER BANK 1915 - JUTLAND 1916

POVIJEST

1911. godine postalo je jasno kako su britanski bojni krstaši skupe i nesigurne investicije, stoga su u proračunu 1911./12. predviđena sredstva samo za jedan brod. Admiralitet je tražio tzv. poboljšanu inačicu bojnog krstaša Queen Mary, međutim Phillip Watts, glavni projektant Kraljevske mornarice, nije bio odveć sretan pukim poboljšanjem prethodnog dizajna. Njegova želja je za nečim novim i boljim rezultirala je na kraju brodom nenadmašne ljepote - bojnim krstašem HMS Tiger, četrnaestim i najslavnijim od 15 Tigera koji su kroz povijest Kraljevske mornarice nosili ovo ime.
Watts je bio glavni projektant još od prvog bojnog krstaša uopće, Invinciblea, i od tada je bio odgovoran za svaki bojni krstaš koji je Royal Navy sagradila. Tiger je trebao biti njegovo posljednje djelo prije odlaska u mirovinu. Četiri različita nacrta pripremljena su na temelju Queen Mary, označena kao A, A1, A2 i C, i predstavljena Admiralitetu 31.7.1911. Dvadeset dana kasnije odabran je i odobren nacrt A2 i radovi na njemu nastavljeni su sve do 21.12.1911. kada je raspisan natječaj i započelo prikupljanje ponuda brodogradilišta (istog tog dana napravljena je posljednja promjena u nacrtu koja je predviđala da se sva slobodna mjesta u brodskom dvodnu opreme kao spremnici nafte, što je Tigeru dalo više od 1000 Nm veću autonomiju od klase Lion pri istoj brzini). Posebna pozornost posvećena je ispravljanju uočenih slabosti kod prethodnih brodova, prvenstveno boljeg razmještaja svih glavnih topovskih kula duž središnje osi broda i opremanje jačim sekundarnim topništvom (za razliku od klase Lion naoružane 4in/102 mm topovima, Tiger je dobio 6in/152 mm topove po uzoru na tada najmodernije britanske bojne brodove klase Queen Elizabeth). Nažalost, stalni zahtjevi za sve većom i većom brzinom doveli su do povećanja snage pogonske skupine na 85.000 KS, s "overload" limitom od čak 108.000 KS koji je trebao osigurati skok s 28 na 30 čv. Besmislenost takvog zahtjeva pokazala se tijekom probnih vožnji 12.10.1914.: pri 91.103 KS Tiger je postizao 28.38 čv, dok je 104.635 KS bilo dovoljno da natjera brod tek na 29.07 čv. Kako je brod pri 59.500 KS trošio oko 1245 t goriva dnevno, povećanje spremnika (Tiger je nosio 3320 t ugljena i 3480 t nafte) bilo je nužno kako bi se jednostavno osigurao doplov najmanje u razini s klasom Lion. Da je Admiralitet manje žudio za vjetrom u kosi, odnosno da je Wattsu bilo dopušteno da smanji broj kotlova (39?!), možda bi se našlo dovoljno prostora da se ovom prekrasnom brodu (novi smještaj Q kule iza dimnjaka potpuno je promijenio izgled broda, a kombinacija teškog tronožnog jarbola i 3 okrugla, jednako razmještena dimnjaka davala mu je izuzeto lijep profil) pruži razina oklopne zaštite kakvu je svakako zaslužio. Međutim, kako su stvari ispale, Tiger ipak na kraju nije platio najgoru kaznu premda je bio jednako ranjiv na srednjim i velikim udaljenostima poput svoje polusestre Queen Mary, koja nije bila te sreće kod Jyllanda.
Ponuda brodogradilišta John Brown odabrana je 2.3.1912. kao najpovoljnija i ugovor je potpisan mjesec dana kasnije. Izgradnja broda stajala je £2,500,000 i u kolovozu 1914. Tiger je bio spreman za svoje prve probne vožnje koje su, zbog izbijanja I. svjetskog rata, žurno obavljene. Brod je službeno dobio ime Tiger (po ženki tigra, tigrici) i predan mornarici u listopadu 1914., premda u stvarnosti još nisu bile otklonjene sve "dječje bolesti" (ukrcani brodograđevni radnici radili su dan i noć sve do veljače 1915. kako bi ga potpuno dovršili). Međutim, jedna stvar je bila neosporna - kada je 3.10.1914. "Tigrica" primljena u službu bila je zasigurno jedan od najotmjenijih i najljepših brodova na svijetu, a eleganciji njenih linija mogli su konkurirati tek njezini nasljednici, bojni krstaši Renown, Repulse i Hood.

Nakon ulaska u službu brod je poslan u Rosyth di je uvršten u sastav Battle Cruiser Force, eskadre bojnih krstaša pod zapovjedništvom viceadmirala Sir Davida Beattyja, brzog krila Velike flote, "that supreme combination of speed and power, the strategic cavalry of the Royal Navy" kako ju je nazvao Winston Churchill, tadašnji Prvi lord Admiraliteta. Kao najmoderniji britanski bojni krstaš, posljednji koji je izgrađen prije izbijanja I. svj. rata, u eskadri je zajedno sa svojim polusestrama iz klase Lion (Lion i Princess Royal) činila trio "Veličanstvenih mačaka", "The Splendid Cats" kako su ih mornari prozvali, a zbog svoje veličine sama je dobila naziv "The Most Splendid Cat".
Vatreno krštenje brod je imao u plićinama Dogger Banka 24.1.1915., kao drugi u britanskoj brazdi, odmah iza Liona, Beattyjevog admiralskog broda. Protivnik nije mogao biti respektabilniji: elitna 1. Aufklärungsgruppe viceadmirala Franza von Hippera. Kako se na bojištu nalazilo 5 britanskih bojnih krstaša naspram 4 njemačka, Beatty je naredio bojnim krstašima New Zealand i Indomitable, koji su plovili na začelju, da tuku Blüchera, dok su Lion, Tiger i Princess Royal trebali otvoriti vatru na brodove s identičnim taktičkim brojevima na suprotnoj strani, dakle redom na Seydlitz, Moltke i Derfflinger. Ali kapetan Tigera Henry B. Pelly pogrešno je pročitao signal i pridružio se Lionu u napadu na Hipperov admiralski brod Seydlitz, ostavljajući tako Moltke da gotovo 15 minuta potpuno neometano tuče Liona. Beatty je kasnije u svojom izvještaju Admiralitetu napisao:

" ’Engage corresponding ship in line.’ On this signal being made and hauled down, the Lion’s guns were trained on the enemy’s leading ship, leaving the second ship, the Moltke, to the Tiger, while the Princess Royal, New Zealand and Indomitable had the Derfflinger and Blucher respectively as targets. It was not until afterwards that we discovered that the Tiger had not obeyed this order, but had continued to fire on the Seydlitz, thus leaving the Moltke to uninterrupted target practice on the Lion. The Tiger, who was second in our line, fired first at their No. 1 and, when interfered with by smoke, at their No. 4. This was unfortunate, as it left the second enemy ship unfired at, and she concentrated on Lion."

"Tigrica" je tijekom bitke postigla samo jedan pogodak na njemačkim brodovima, za što joj je trebalo čak 255 teških granata koliko je ukupno ispalila... Zauzvrat je bila pogođena 6 puta i imala je 10 poginulih i 11 ranjenih. Jedna 280 mm granata pogodila je krmenu nadvišenu Q topovsku kulu i oštetila mehanizam za okretanje, što je kulu izbacilo iz stroja. Beatty je njeno gađanje ocijenio ...less than satisfactory. Razloge je trebalo tražiti u neiskusnoj, drugorazrednoj posadi kojom je bila popunjena (topnički časnici vršili su korekciju vatre pogrešno ocijenjujući stupove vode od Lionovih promašaja za vlastite premda su njihovi padali zapravo 1000 m iza Seydlitza), što je tada bila u službi tek nekoliko mjeseci, ali i zbog Beattyjeve nevoljkosti da brodove svoje eskadre izvede na zajedničko vježbovno gađanje.

Na popravku u suhom doku u Rosythu

Naravno najveći ispit tek je imao uslijediti, u maglama Jyllanda 31.5.1916. "Tigrica" je bila četvrta u liniji, iza Liona, Princess Royal i Queen Mary, a ispred New Zealanda i Indefatigablea. Premda je i ovdje Beatty imao 6 bojnih krstaša naspram Hipperovih 5, ponovno se ponovio Dogger Bank. Lion i Princess Royal koncentrirali su vatru na Lützowa, ali je Queen Mary otvorila vatru na četvrtog Seydlitza umjesto na trećeg Derfflingera - "The Iron Dog" je ostavljen da puca potpuno neometan, na veliko oduševljenje njegovog prvog topničkog časnika, Korvettenkapitäna Georga von Hasea. Tiger također nije otvorio vatru na dodijeljeni mu brod (Seydlitz) već se pridružio New Zealandu protiv Moltkea. Na samom začelju Indefatigable i Von der Tann vodili su osamljeni ali bespoštedan dvoboj.
Njemačko gađanje je bilo izvanredno, četverostruke salve točno svakih 20 sekundi, i već nakon nekoliko minuta i Lion i Princess Royal i Tiger su bili pogođeni. 305 mm granata s Lützowa raznijela je krov Lionove središnje Q kule i izazvala eksploziju pripremljenih barutnih punjenja. Svih 70 kraljevskih marinaca koji su činili njenu posadu doslovno je u trenu izgorilo. Smrtno ranjeni bojnik F.J.W. Harvey uspio je na izdisaju izdati naredbu da se poplave spremnici streljiva, za što je posmrtno odlikovan Viktorijinim križem. Da spremnici nisu poplavljeni, Lion bi odletio u zrak. Princess Royal je izgubila pramčanu kulu, a težak plotun s Moltkea izbacio je obje Tigerove krmene kule. Tigerov topnički časnik je u svom dnevniku zapisao:

"Q" and "X" turrets did not come to the "ready". I had felt the concussion from hits on our armor, though I did not know for some minutes that both these turrets had been penetrated. "X" turret came in again after missing two or three salvoes, though with only one gun except at long intervals. I increased the rate of fire as much as possible, firing double salvoes. We received several more hits. In the engine-room of Tiger a heavy thud, followed by a deafening report immediately overhead, intimated that a heavy shell had penetrated the side armour and had burst inboard. The shell bursting in the ammunition passage killed a dozen men, cut through the fresh and salt water mains, and finally the base of the shell, in penetrating to the engine-room, severed the H.P. air pressure ring main. Suddenly, a few minutes later, the ship seemed to lift bodily sidewards and we received the worst hit we had had until then. Just one shell only had exploded underneath the warrant officers’ mess, through the ship-side armoured belt, and into a storeroom below. A great fire raged around the ammunition passages and the port after 6 inch magazine had to be flooded to save the ship from blowing up. The German 12 inch shell did an immense amount of damage and almost brought the ship to a standstill."

Kad je pod udarcima topova s Derfflingera i Seydlitza u spektakularnoj eksploziji nestala Queen Mary, Tiger se nalazio odmah iza nje - dok su po brodu padale užarene krhotine, samo je naglim skretanjem izbjegnut sudar s plutajućom krmom nesretnog bojnog krstaša, na kojoj su se propeleri još uvijek okretali.

Eksplozija Queen Mary; Tiger je krajnje lijevo, djelomično skriven stupovima vode od njemačkih granata

Tijekom bitke "Tigrica" je ispalila 303-343 mm granate i pretrpila je 15-280 mm pogodaka, 13 samo od Moltkea. Gubici među posadom bili su 24 mrtva i 46 ranjenih. Usprkos velikim oštećenjima, brod je bio vrlo sretan što je preživio bitku (280 mm granata udarila je u barbetu A kule ali je šteta bila minimalna zbog jakog oklopa na mjestu udara - da je udarila pola metra niže probila bi ga i završila bi u spremnicima streljiva, s katastrofalnim posljedicama).

Penetrirani oklop na krovu krmene Q kule

Nakon bitke je na popravku; u sastavu flote ponovno od 2.7.1916. kao privremeni zastavni brod Eskadre bojnih krstaša dok slupani Lion nije popravljen.

1st Battle Cruiser Squadron u plovidbi Sjevernim morem 1917. Slijeva na desno su Tiger, Lion i Princess Royal

Godinu i po kasnije sudjeluje u II. bitki kod Helgolanda (17.11.1917.).

Dvije fotografije platforme za polijetanje zrakoplova montirane na Q kuli krajem 1917. Zrakoplov je 2F.1 Camel

Nakon preinake 1918.

Usidren u Rosythu 1918., s američkim bojnim brodom u pozadini

Nakon završetka rata postaje zastavni brod Atlantske flote, sve dok Hood nije dovršen. U svibnju 1920. zajedno s Hoodom poslana u Baltik protiv boljševičke Rusije. U jesen iste godine sudarila se s bojnim brodom Royal Sovereign. Od veljače 1924. školski brod topničke škole.

1929.-1931. posljednji je period njene aktivne službe, kada u sastavu flote privremeno zamijenjuje Hooda koji je tada bio u brodogradilištu na modernizaciji. Iako je početkom 1930-tih još uvijek bila u dobrom stanju, smrtnu presudu joj je označila Londonska pomorska konferencija 1930. - Admiralitet ju je odlučio žrtvovati u sklopu općeprihvaćenih odredbi pomorskih sila o ograničavanju pomorskog naoružanja. Čim se Hood vratio u sastav flote, "Tigrica" je povučena iz službe 30.3.1931. Ostatak godine je provela usidrena u Devonportu, da bi u 7.3.1932. prodana u rezalište, otegljena u Inverkeithing i izrezana.

TAKTIČKO-TEHNIČKI PODACI (1915.)

Brodogradilište: John Brown & Co., Clydebank
Kobilica: 20.6.1912.
Porinut: 15.12.1913.
U službi: 3.10.1914.
Standardna istisnina: 28,430 t
Maksimalna istisnina: 35,710 t
Duljina (preko svega): 214.6 m
Širina: 27.6 m
Gaz: 8.7 m
Pogonska skupina: 4 Brown-Curtis parne turbine, 39 Babcock & Wilcox kotlova, 85.000 KS, 4 osovine, 4 vijka
Brzina: 28 čv
Doplov: 4650 Nm/10 čv
Oklopna zaštita: pojas 229-76 mm, pregrade 102-51mm, barbete 229-25 mm, kule 229-115 mm, toranj 254 mm, palube 76-25 mm
Naoružanje: 8-13.5in (343mm)/45 BL Mk V (4x2), 12-6in (152mm)/45 BL Mk VII (12x1), 2-3in (76mm)/20 QF HA Mk I (2x1), 4-21in (533mm) torpedne cijevi, 20 Mk II torpeda
Posada: 1,109 (1914.), 1,344 (svibanj 1915.), 1,459 (travanj 1918.)

MAKETA

Za ljubitelje "božanskog mjerila" ruski proizvođač resinskih maketa Kombrig već je dugo vremena svakako jedan od nezaobilaznih brendova. U početku koncentriran gotovo isključivo na subjekte ruske carske mornarice s prijelaza 19./20. st., u posljednje vrijeme njihova ponuda doživjela je pravu ekspanziju i na brodove ostalih svjetskih mornarica. Naglasak je, međutim, stavljen ipak na makete iz perioda prije i za vrijeme I. svj. rata. koje čine glavninu njihove ponude. Gotovo sve Kombrigove makete su u 1/700 waterline formatu, mada imaju i šest 1/350 full-hull maketa brodova iz rusko-japanskog rata (japanski oklopni krstaši Nisshin i Kasuga, ruski bojni brod Retvizan te krstarice Askold, Boyarin i Novik).
Kad sam dobio svoju prvu Kombrig maketu uopće nisam bio impresioniran prosječnom kvalitetom. Bilo mi je jedino drago što se napokon pojavio proizvođač koji je na tržište izbacivao nepoznate, malo poznate i općenito egzotične subjekte o kojima su brodomaketari do tada mogli uglavnom samo sanjati - i ništa više od toga. Ali isto tako iskreno mogu reći da je svaka nova Kombrigova maketa koju vidim sve bolja i bolja, pa tako ni ova nije iznimka.
Maketa Tigera svakako je jedna od njihovih najvećih 1/700 maketa. Dolazi u kutiji od tvrdog kartona dimenzija 35x20 cm.

Po ovakvom rješenju pakiranja se vidi da je maketa "friško" proizvedena jer su prijašnje Kombrigove makete dolazile zapakirane u kutijama od običnog mekanog kartona koje uopće nisu garantirale da će njihov sadržaj stići do kupca u besprijekornom stanju.

Kod ove makete o tome se posebno vodilo računa - unutrašnjost kutije je ispunjena mnogobrojnim komadićima spužve kako bi se amortizirali razni udarci prilikom manipulacija i transporta. Preturajući po njima uspio sam iskopati malu plastičnu vrećicu, dva poveća resinska komada i sastavnicu.

Dijelova nema puno, ali to je karakteristika brodova koji su se borili u Velikom ratu. Za razliku od onih u II. svj. ratu pretrpanih elektronikom i PZ topništvom, dreadnoughti su u I. svj. ratu bili spartanski opremljeni.
Sadržajem kutije dominira trup broda iz jednog dijela. Kao i kod svih njihovih novijih maketa kvaliteta resina i samog odljeva je zaista odlična, svi detalji su čisti u uredni. Prva stvar koja se opazi na trupu su 4 otvora na mjestima barbeta A, Q i X kula kao i na mjestu povišene palube, vrlo vjerojatno kako bi se uštedilo na količini resina pri proizvodnji (a možda je s tim otvorima resinu ostavljeno dovoljno ekspanzijskog prostora da se ravnomjerno stisne).

Paluba ima urezane panele, različite palubne otvore i možda najbolje odražava trud koji je uložen u izradi master kalupa. Dovoljno je usporediti tlocrt makete s tlocrtom Tigera u nacrtima koji se nalaze u Burtovoj "British Battleships of World War One". Iako su nacrti datirani za 1924. godinu, Tiger se dotada nije nimalo ili vrlo malo promijenio otkako je primljen u službu deset godina ranije. Otvori, razni poklopci, vinčevi, bitve, manji dijelovi opreme - sve se podudara gotovo savršeno (kažem gotovo jer na maketi nedostaju dva manja komadića opreme odmah iza valobrana, a koji postoje na nacrtu).

Kako je Tiger bio djelomično ložen i ugljenom (posljednji britanski bojni krstaš koji je još koristio ugljen), palubni otvori za ukrcaj ugljena također su prisutni.

Osim trupa, povišena paluba je najveći dio na ostatku makete. Polovica B barbete, pramčano nadgrađe, sva tri dimnjaka - sve se to nalazi na njoj. Količina i kvaliteta detalja je jednaka onoj na glavnoj palubi. Samo na ovom dijelu se nalazi 28 otvora i poklopaca, od kojih 21 imaju šarke na sebi.

Dimnjaci su probušeni na vrhu, ali imaju resinske viškove na dnu koji će se morati odstraniti bilo pilanjem bilo brušenjem kako bi ispravno sjeli na svoje mjesto.

Upasavanje povišene palube pokazalo je kako sjeda jako dobro na svoje mjesto, ali će joj se krajevi ipak morati pritisnuti prstima ili stezaljkama i držati dok ljepilo ne uhvati.

Dijelovi pramčanog nadgrađa, zajedno s zapovjednim mostom, nalaze se na tankom resinskom filmu. Film je tako tanak da izgleda da će biti dovoljno samo malo oštrije pogledati svaki dio pa da se sam odvoji. Čišćenja će biti minimalno, jedino će trebati biti oprezan prilikom rukovanja da se ne bi oštetili tanki antisplinter štitovi na pojedinim razinama zapovjednog mosta.

343 mm topovske kule su još jedna izvanredna osobina ove makete. Izlivene su tako da ih je potrebno samo staviti u pripadajuće barbete i otvore na trupu.

Upasavaju vrlo dobro. Krovovi kula imaju urezane oklopne ploče kao i klasičan raspored tri periskopa, tipičan za brodove Kraljevske mornarice. Otvori za topovske cijevi mi se čine malo preplitki. Cijevi nemaju blast-bagove i izlivene su posebno, poput 3in topova (lafeti im dolaze zasebno) i cijevi kazematskih 6in topova.

Sitni dijelovi su također jak adut ove makete: reflektori, sidra, kolijevke brodica...

Neugodno me iznenadilo što su svi zapakirani u jednu jedinu plastičnu vrećicu. Kako maketa ima dosta minijaturnih i tankih dijelova itekako sklonih pucanju mislim da se oni nipošto nisu smjeli staviti skupa s većim komadima resina. Srećom meni nijedan dio nije puknuo, ali mi se par reflektora odvojilo s bloka i našao sam ih kako nekontrolirano "lete" po vrećici. Svi sitni dijelovi su izliveni na resinskim blokovima. Sidra su savršena, brodice i čamci su doslovno makete za sebe (imaju urezanu drvenu palubu, kormila...).

Jarbole svakako preporučam zamijeniti mesinganim šipkicama zbog postojanosti kad se bude radio rigging.
Sve novije Kombrigove makete dolaze s pripadajućim PE setom u kutiji, međutim to nije slučaj s Tigerom.

Međutim, iz jedne rečenice u sastavnici - "Available from White Ensign Models: PE757 1/700 HMS Tiger photoetched brass set" - može se zaključiti kako je ova maketa nastala u suradnji Kombriga i WEM-a, tim prije što i sastavnica navodi WEM-ove boje za bojanje makete.

Sama sastavnica je dvojezična rusko-engleska u tipičnom Kombrigovom formatu, dvije stranice na jednom A4 listu, prilično štura i uopće ne prati kvalitetu same makete.

Svi dijelovi nisu navedeni u uputama za sastavljanje, npr. brodice i čamci. Preporuka je ipak za svaki slučaj posegnuti za referentnom literaturom. Kombrig uobičajeno daje u svojim sastavnicama nacrt subjekta u 1:700 mjerilu, međutim zbog same veličine Tigera ovdje je to u 1:1000. Kako je već spomenuto, dat je popis potrebnih WEM-ovih boja ali ne i same upute za bojanje. Tiger je bio bojan u AP507C Light Admiralty Grey (sve vertikalne površine), AP507A Dark Admiralty Grey (sve horizontalne metalne površine) i Deck Teak (sve drvene palube), međutim kod Dogger Banka brod je nosio još i neobičnu shemu s 4 bijela prstena na svakom dimnjaku i tamnosivi panel na svakom boku.

ZAKLJUČAK

Da napokon ovo privedem kraju. Vrlo dobra maketa s mnogo potencijala. Kvaliteta odljeva pokazuje da Kombrig velikim koracima grabi na svom putu postanka vodećeg proizvođača resinskih maketa u ovom mjerilu. Prije ove makete mnogi bi bili sretni s bilo kakvom bazom od koje bi se mogao napraviti ovaj veličanstveni brod; sada imaju svakako puno više od toga. Naravno da maketa ima nedostataka, počevši od užasnog zajedničkog pakiranja svih sitnih dijelova, nedostatka zastavica i manjka dijelova za napravit Tigera kako je izgledao nakon preinaka 1917. (dodana platforma za polijetanje zrakoplova s Q kule kao i dodatne reflektorske platforme oko trećeg dimnjaka) i 1918. godine (glavni jarbol je smješten između drugog i trećeg dimnjaka, osmatračka platforma dodana na prednjem jarbolu), a da ne spominjem one poslijeratne. Ali zato je tu sve kako bi ga se napravilo u njegovom najljepšem izdanju u kakvom se borio kod Dogger Banka i Jyllanda (nisu bezveze urednici edicije Jane's Fighting Ships iz 1919. napisali nakon spomenutih preinaka kako je Tiger bio "a remarkably handsome ship until the present hideous rig was adopted in 1918.").
Sa sadašnjim tečajem funta-kuna s ovom maketom se dobije jako dobar odnos uloženo-dobiveno.

Sve što se treba još napraviti je dodati joj WEM-ov PE set (£8.08 ) koji u pokriva većinu spomenutih nedostataka i uživati u možda i najljepšim riječima koje su o ovom brodu ikad napisane:

"Speed and beauty were welded into every line of her. The highest ideals of grace and power had taken form at the bidding of the artist’s brain of her designer. Wherever she went she satisfied the eye of the sailorman and I have known them to pull miles just that the sweetness of her lines might delight their eyes. She was the last warship built to satisfy the sailor’s ideas of what a ship should be like, and nobly she fulfilled that ideal. Beside any others she made them look like floating factories. No man who ever served in her fails to recollect her beauty with pride and thankfulness."
(dr. Oscar Parkes, British Battleships 1860-1950, Seeley Service & Co. Ltd., London, 1966., str. 553)

"Veličanstvene mačke" - Tiger, Princess Royal i Lion - u vožnji pučinom Sjevernog mora 1917. Veličanstven prizor!

REFERENCE

John Roberts, Battlecruisers, Chatham Publishing, 1997.
R.A. Burt, British Battleships of World War One, Naval Institute Press, 1986.
Peter C. Smith, British Battle Cruisers, Almark Publications, 1972.
British Battlecruisers 1914 - 1918 (Osprey - New Vanguard #126)