Regia Marina - kukavičluk, nesposobnost ili viša politika?

Josip

Regia Marina, najjača i najimpresivnija oružana sila Kraljevine Italije pred i za vrijeme WW2, koja je po brojčanosti i novim jedinicama nadmašivala sve mornarice u Sredozemlju, za vrijeme rata pokazala se nedostojnom svome imenu i zadatku.

Koliko znam, nema ni jednog jedinog većeg okršaja u kome bi odnjela pobjedu, unatoč čestoj brojčanoj nadmoći.
Čak se čini, da je važilo pravilo: manji brod - hrabrija posada i veći efekt, jer su jedinice diverzanata i mali eskortni razarači znali pokazati hrabrost i iniciativu, dok su veliki bojni brodovi pod komandom admirala Iachinna pravili bruku pred Englezima.
Šepala je i komunikacija sa aviacijom i štošta drugo...

Zanima me vaše stručno mišljenje o razlozima za neuspjeh Regie Marine:

1. "Kukavičluk ili bolje rečeno prevelika opreznost" zbog koje prečesto nisu iskorištavali prednost i gotovo uvijek se sklanjali pred neprijateljem, čak i kada su imali nadmoć.

2. Nesposobnost komandujučeg kadra?

3. Viša politika? Postoji teza, da je politićka vrhuška koja je stajala iza Mussolinija nastojala da sačuva Regiu Marinu od stradanja kako bi se diplomatsko kockala sa njenom silom po uzoru Vichy Francuza. U tom slučaju mi je žao što ih Nijemci nisu gore kaznili mada je i potapanje bojnog broda Roma bio težak udarac.

Razpišite se Exclamation

Josip
_________________
Live & let die

Alaska · Upisano: Sub Jul 19, 2008 4:54 pm Naslov poruke:

To se, kolega, bas ne moze tako ocijeniti. Postoje razlozi zasto je bila takva kakva je bila, a jedan od najvaznijih je bio manjak goriva i mogucnosti ostvariti ono sto je planirano. Kad je god trebalo birati izmedju mornaricke i zrakoplovne akcije, Mussolini je izabrao zrakoplove. Svaka talijanska klasa brodova imala je svoje prednosti i nedostatke, a ljudi su isto bili i skolovani i sposobni. Talijani su za Sjevernu AFriku sproveli stotine konvoja uz relativno male gubitke, uspjeli relativno dugo drzati Engleze na odstojanju, a price o kukavicluku i nesposobnosti uglavno potjecu iz literature objavljene odmah poslije rata, kad se cinilo da su Englezi sve obavili "lijevom rukom", a da se Talijani ne bi ni maknuli bez njemacke pomoci ili guranja. No istina je negdje izmedju. I tko je konacno potopio dva engleska bojna broda u Aleksandriji, ako ne Talijani, tko je vozio i stitio njemacke konvoje na Sredozemlju? Propagadne pricice iz rane britanske literature i partizanskih knjiga ne treba shvacati ozbiljno. A da je Talijanima bilo dosta rata i Nijemaca, isto je jasno, te je sklapanje primirja bila logicna reakcija. Da su ih Nijemci tada pustili "ici ca", rat bi malo krace trajao i puno manje toga bi se unistilo, u Italiji, a i kod nas. A kaznjavati suverenu drzavu ako zeli izaci iz rata je vrlo nehumano, bespravno, neodgojeno. Kakvo pravo je imao Hitler poslije tal. kapitulacije dati smaknuti sve talijanske vojnike i casnike koji su se branili na svojim ili okupiranim otocima protiv Wehrmachta? Bili su duzni boriti se za svoju drzavu, narod, kralja, ali ne za Nijemce.
Ovo - veliki brod - manja hrabrost,isto nije tocno, no Talijanima je nedostajala osnovna koncepcija vodjenja rata, a uvijek i ponovno nafta! Tako su neke akcije prekinute zbog manjka goriva (sklanjanje pred neprijateljem, unatoc nadmoci), druge nisu ni zapocete, u pojedinim trenucima su bili opcenito (na papiru) jaci, ali lokalno slabiji, nedostajao je radar, nosac aviona, pregled situacije, a ne treba zaboraviti ni cinjenicu da su Englezi jos od 1937 (!) citali sve talijanske sifre, ukljucujuci i Enigmu kad se pojavila, te ih mogli docekati kako i kad su htjeli. To se prvih godina poslije rata nije smjelo objavljivati, a cesto bi neki tako otkriveni konvoj nadletio britanski avion, da ga "slucajno otkrije", te da kasniji napad ne otkrije da se za njega jos prije znalo. Tako su Talijani nastradali i kod Matapana, a i drugdje.
Tocno je ipak da se nastojalo sacuvati flotu za poslijeratno razdoblje (sto opet nije "grijeh", pogotovo ako se nema "benzina"), a losa koordinacija izmedju flote i avijacije nije bila samo talijanska bolest, od nje je pratila i (oh tako slavna) njemacka Kriegsmarine zajedno s Luftwaffe. Da je kojim slucajem GRAF ZEPPELIN bio dovrsen, sigurno bi imao dva zapovjednika, mornarickog i avijacijskog, koji bi vecinu vremena na moru provela u prepirci kamo, kada i kako avioni trebaju poletjeti...
A Vichy se nije kockao, nego nastojao sacuvati vojsku, narod, drzavu i mornaricu za neko poslijeratno razdoblje. No konacno su svi zaglavili, jer "saveznik" (Njemacka) nije postivala nicije zelje osim svojih.
_________________
Sve sto plovi moje!

Josip · Upisano: Sub Jul 19, 2008 6:20 pm Naslov poruke:

E pa hvala ti na malom "otvaranju očiju" Wink

Ipak, Italiju nije niko (pa ni Njemačka) gurao bajunetom u leđa, da krene u rat Confused

ili da 15 godina pred rat glasno mašta i nagovještava Mare Nostrum i slične bulazni prema tuđim teritorijama Rolling Eyes

.
I još jednom valja naglasiti, da je rat-rat i tu nema mjesta humanosti i dobrom odgoju kada ti dojućerašnji glavni oslonac ( Italija) popusti od. kapitulira i neće više "da se igra".

Josip
_________________
Live & let die

Alaska · Upisano: Sub Jul 19, 2008 9:25 pm Naslov poruke:

Sigurno je da Italija ni u Prvi ni u Drugi rat uopce nije morala uci, ali su bile vece oci od zeluca... Ipak je imala srecu da u obadva rata odjednom opet bude na strani pobjednika. No da je bilo tako lako s Talijanima, kako se pisalo u prvim godinama poslije rata, Englezi ne bi trebali cetiri godine s njima ratovati, sa ili bez Nijemaca u pozadini (i na moru, pod vodom i u zraku).
_________________
Sve sto plovi moje!

Essex · Gost

Nagla Mussolinijeva odluka o ulasku Italije u rat stajala je talijansku trgovačku mornaricu oko 212 velikih trgovačkih brodova koji su se u tom trenutku zatekli u stranim vodama (di su, prema pravilima, morali bit internirani) s ukupno preko 1,200.000 BRT, a to je više od 1/3 cjelokupne tonaže! Bio je to nevjerojatno težak udarac koji je Italija sama sebi zadala; Britancima je tribalo godinu dana borbe da im učine tolike gubitke...

Grunf · Administrator

Mnogi razlozi za neuspjehe talijanske flote u 2.sv.ratu su već navedeni. Treba dodati da se Italija upustila u veliki imperijalni pothvat bez prave logistike i financiranja-tzv. imperijalizam siromaha. Ozbiljan je i tehnološki zaostatak. Dok su engleski brodovi imali izvrsne topove i radar, Talijani nikad nisu uspjeli napraviti dovoljno kvalitetne i precizne brodske topove, pa je u bitkama većina talijanskih granata padala daleko od engleskih brodova.. Talijansko zrakoplovstvo je napadalo sa vrlo sigurne velike visine, tako da nije nikad ugrozilo engleske brodove. Da se može avionima nanijeti velike gubitke neprijatelju, dokazali su Nijemci, koji su sa He 111 i Ju 88 uspjeli u kratkom periodu uništiti 3 engleska nosača aviona, uključujući i slavni Ark Royal.
_________________

Group build - Metal finish battle

Alaska · Upisano: Pon Jul 21, 2008 12:14 pm Naslov poruke:

Ne bi bio ARK ROYAL, taj je potopila njemacka podmornica, a ostale su Nijemci samo (doduse tesko) ostetili , a primjerice EAGLE je isto potopila njem. podmornica...
_________________
Sve sto plovi moje!

Grunf · Administrator

Essex · Gost

Luftwaffe je RN nanijela najveće gubitke prilikom evakuacije snaga iz Grčke i kasnije Krete. Razlog je jednostavan - britanske pomorske snage nisu imale "zračni kišobran" iznad sebe jer su u siječnju 1941. SM 79 i Stuke teško oštetile i skoro potopile nosač ILLUSTRIOUS dok je pratio jedan konvoj za Maltu (kasnije su ga opet tukli i dodatno oštetili na Malti kamo se jedva dovukao). Njegovim izbacivanjem iz stroja mornarica je praktički ostala bez zračne zaštite vlastitih aviona a vojska se morala evakuirat...
To me podsjeća na jednu anegdotu iz Gibraltara u lipnju 1941. Kad je britanska Sredozemna eskadra (Force H - bojni krstaš RENOWN, nosač ARK ROYAL i laka krstarica SHEFFIELD) nakon lova na Bismarcka uplovila u svoju bazu, jedan vojnik s obale (aludirajući na goleme snage koje su Englezi upotrijebili kako bi Bismarcka poslali na dno) dobacio je jednom mornaru koji je privezivao konope na RENOWNU, provocirajući ga:

"Zar je zaista bila potrebna čitava Kraljevska mornarica da se potopi jedan njemački bojni brod?!"

A ovaj mu je tipičnom britanskom hladnokrvnošću odgovorio:

"Ne, samo polovica. Druga polovica je morala spašavat vas pedere s Krete!"