Iron Shipwrights 1/350 SMS Seydlitz

Essex · Gost

Proizvođač: Commanders/Iron Shipwright (SAD)
Mjerilo: 1/350
Kataloški broj: 4-060
Cijena: - (discontinued)
Broj dijelova:

- 80 resinskih
- 21 white metal
- 10 metalnih tokarenih cijevi
- 3 freta jetkovine
- 3 mesingane šipke
- 1 sidreni lanac

Nijemci su ga zvali "Glückliches Schiff". Britanci "The Shell Magnet". Uz Bismarcka, meni najdraži brod uopće. Najslavniji od "sedmorice veličanstvenih" njemačkih bojnih krstaša koji su se borili u Velikom ratu. U razdoblju 1913.-1917. bio je zastavni brod viceadmirala Franza von Hippera, zapovjednika elitne 1. Aufklärungsgruppe, Izviđačke eskadre bojnih krstaša, brzog krila njemačke flote koje je tijekom rata vodilo antologijske bitke sa svojim izravnim suparnicima, bojnim krstašima viceadmirala Sir Davida Beattyja iz sastava 1. Battle Cruiser Force. U čitavoj Hochseeflotte nije bilo omiljenijeg broda među mornarima. Nosio je ime velikog konjičkog generala pruskog kralja Friedricha Velikog; njegov pramac krasili su grbovi pruske plemićke obitelji, gospodara Šlezije (tri crvene ribe na srebrnom štitu), a na njegovoj krmenoj D topovskoj kuli pisalo je velikim zlatnim slovima "Allen Voran" ("Prije svih"). Njegovo ime bilo je SEYDLITZ.

POVIJEST

Bojni krstaš Seydlitz predstavlja je daljnji razvoj prethodne klase Moltke. Kako su dvije jedinice te klase, Moltke i Goeben, bile zapravo uvećane i poboljšane inačice prvog njemačkog bojnog krstaša, Von der Tanna, tako se Seydlitz može smatrat ultimativnim predstavnikom prve generacije njemačkih bojnih krstaša. U odnosu na klasu Moltke, Seydlitz je bio 14 m duži i 3500 t veći brod što je iskorišteno za niz poboljšanja. Duži trup omogućio je ugradnju jačih strojeva (te je Seydlitz bio za 1 čv brži od svojih prethodnika), dok je povećanje istisnine iskorišteno za postavljanje dodatnog oklopa (te je njegov citadelni oklop bio u rangu tadašnjih bojnih brodova). Također, povišena paluba dodana je na pramcu što je značajno poboljšalo maritimna svojstva (zbog višeg pramca more se više nije toliko prelijevalo po palubi pri vožnji većim brzinama i valovitom moru kao kod prethodne klase).
Za glavno naoružanje zadržani su pouzdani 28cm Schnelladekanonen L/50, premda su tadašnji britanski bojni krstaši dobivali 305 mm i 343 mm kalibre, što je Seydlitza činilo slabije naoružanim od svojih suparnika. Kako su svi brodovi rezultat kompromisa između brzine, zaštite i naoružanja, njemački konstruktori su uvik bili spremni žrtvovat veći kalibar glavnih topova kako bi poboljšali oklopnu zaštitu (logično - lakše je popravit oštećeni brod nego sagradit novi koji će zamijenit potopljeni). Za razliku od njih, Britanci su preferirali teže kalibre nauštrb oklopne zaštite - povijest je pokazala da su pogrešno izabrali, te će zbog toga morat platit visoku cijenu i gubitak 3 svoja bojna krstaša kod Jyllanda. Nijemcima je glavni cilj bio preživljavanje broda te je oklopna zaštita, u skladu s njemačkom tradicijom, bila snažna: Seydlitzov trup bio je podijeljen na 17 vodonepropusnih odjeljaka, a dvostruko dno se protezalo duž 76% duljine broda.
Nedostatak konstrukcije bila je uska krma zbog koje nije bilo moguće postavit dva paralelna kormila, te je brod dobija veliko glavno kormilo, dok je malo pomoćno kormilo bilo postavljeno ispred njega. Ovo pomoćno kormilo se u praksi pokazalo kao potpuno neučinkovito, te je Seydlitz nezgrapno manevrirao i teško skretao, pri čemu je značajno gubija na brzini.
Brod je prvotno planiran kao treća jedinica klase Moltke i njegova izgradnja je tribala počet 1910., međutim u kolovozu 1909. Reichstag odlučuje kako neće bit dodatnih, povećanih izdvajanja za mornaricu. Intervencijom ministra mornarice Alfreda von Tirpitza i ekonomskim pritiscima na brodogradilište Blohm & Voss, te proizvođače oklopa Krupp i Dillingen, isposlovana je značajno niža cijena gradnje te njemački car Wilhelm II. 27.1.1910. odobrava izgradnju novog bojnog krstaša.

Seydlitz tijekom gradnje u brodogradilištu Blohm & Voss u Hamburgu, 1911.

Brod je porinut 30.3.1912., a u nazočnosti brojnih uzvanika krstio ga je General der Kavallerie Georg Friedrich von Kleist. Izgradnja broda stajala je 44,6 mil. zlatnih maraka, a u službu je primljen u Kielu 22.5.1913. pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda Moritza von Egidyja. Posada je popunjena mornarima s oklopnog krstaša Yorck i ročnicima. 23.6.1913. Seydlitz postaje zastavni brod zapovjednika Izviđačke eskadre (Befehlshaber der Aufklärungsstreitkräfte), kontraadmirala Franza von Hippera - položaj koji će (s povremenim kraćim prekidima) obnašati sve do 26.10.1917.

S izbijanjem I. svj. rata Seydlitz se zajedno s ostalim njemačkim bojnim krstašima nalazi u sastavu novoformirane 1. Aufklärungsgruppe (1. AG), te sudjeluje u bombardiranju engleskih gradova na obali Sjevernog mora. U napadu na Hartlepool 15./16.12.1914. pogođen je tri puta od strane obalnog topništva.
Iduća takva operacija rezultirala je bitkom kod Dogger Banka 24.1.1915., di se Hipperovi bojni krstaši prvi put sukobljavaju sa Beattyjevim bojnim krstašima. Seydlitz dolazi pod vatru Liona i Tigera, primivši 3 izravna pogotka. Prvi pogodak (u 10.25 sati) pogađa pramčani kaštel i čini malo štete. Treći pogodak (u 11.25) udara u oklopni pojas broda, također s vrlo malo štete. Ali drugi pogodak (u 10.43) je bio težak. 13.5" (343 mm) granata s Liona probila je 230 mm oklop na barbeti krmene D topovske kule i plamen eksplozije zahvaća pripremljena barutna punjenja za glavne topove. Kako su vrata koja su vodila do nadvišene C topovske kule bila otvorena, požar zahvaća i tamošnja barutna punjenja. U trenutku je eksplodiralo 62 naboja (ukupno 6000 kg baruta), a plamen koji se rasplamsa dosegao je visinu glavnog jarbola. Svih 165 članova posade topovskih kula Cäsar i Dora je u trenu doslovno izbrisano. Požar se brzo širio te je zaprijetio spremnicima streljiva, čija bi eksplozija zapečatila sudbinu broda. Žrtvujući vlastiti život, Pumpenmeister Wilhelm Heidkamp probija se kroz požar i otvara ventile za plavljenje komora čime spašava brod (od trovanja dimom i teških opeklina pluća i ruku kasnije je preminuo; njemačka mornarica po njemu će nazvati razarač Z 21). Međutim usprkos ovim teškim udarcima žilavi krstaš ne posustaje: brodski topnički časnik 1. Artillerieoffizier Richard Förster izdaje trima preostalim 280 mm topovskim kulama čuvenu naredbu "Schnell, gut!" te one počinju rigati vatru iz svojih cijevi svakih 10 sekundi (učestali bljeskovi topova imali su stvorit kod Engleza dojam kako Seydlitz potresaju eksplozije). Beattyjev admiralski brod Lion pogođen je s 3 granate i tako teško oštećen da ga je bojni krstaš Indomitable mora poslije oteglit natrag u Englesku. Sve u svemu, Seydlitz je tijekom bitke ispalija 390 granata kal. 280 mm i priznaje mu se barem polovica od 24 pogotka ukupno zabilježenih na britanskim brodovima.
Nakon popravka u Wilhelmshavenu (25.1. - 31.3.1915.) sudjeluje u operacijama u Riškom zaljevu, zajedno s krstašima Moltke i Von der Tann (3. - 21.8.). 24.11. prvo se nasukava u Kielskom kanalu, a 4.12. prigodom ponovnog prolaska kanalom "zajašio" je mrežu protupodmorničke barijere (ronioci su je pronašli zapletenu oko propelera na desnom boku).
U akciji bombardiranja Lowestofta 24.3.1916., prilikom čega je naletija na minu. Usprkos ozbiljnom oštećenju (rupa od 90 m² kroz koju je prodrlo 1400 t vode u brod, 12 mrtvih), daljnji prodor vode je zaustavljen i stavljen pod nadzor, te se Seydlitz sam uspjeva vratit u Wilhelmshaven brzinom od 15 čv. Popravak je završen 29.5., u pravo vrime da brod stigne sudjelovat u najvećoj pomorskoj bitci u povijesti.
Kod Jyllanda 31.5.1916. stari se protivnici ponovno susreću i Seydlitz dobiva priliku za uzvrat: u Hipperovoj brazdi ima taktički broj 3 i za cilj mu je dodijeljen treći brod u Beattyjevoj liniji - sudbina je htjela da to bude prekrasna Queen Mary, bojni krstaš kojemu je kuma na porinuću bila sama kraljica Mary i čiji su topnici slovili kao najbolji u Kraljevskoj mornarici. Nakon 30-minutnog ogorčenog i bespoštednog dvoboja Seydlitzov plotun pogađa pramčane spremnike streljiva na britanskom brodu - spektakularna eksplozija potresa smrtno ranjenu Queen Mary koja se razlijeće doslovno u komadiće, uz zaglušujući tresak.

Kada je vijest o uništenju neprijateljskog broda putem razglasa saopćena posadi, brodom se prolomilo gromoglasno "Drauf Seydlitz!" (uzvik konjanika generala von Seydlitza kojeg je posada preuzela za svoj borbeni poklič).
Tijekom daljnjeg tijeka bitke vrlo je teško oštećen i skoro potopljen, primivši pogodak torpedom i čak 22 izravna pogotka najtežih britanskih kalibara (8-381 mm, 6-343 mm, 8-305 mm) koji su ga ostavili u plamenu od pramca do krme, ubivši 98 članova posade. Ali usprkos svemu tome, kad Scheer na kraju bitke (suočen s opasnošću gubitka čitave flote) odlučuje žrtvovat teško oštećene Hipperove krstaše naređujući da mu štite odstupnicu i da sami okrenu punom brzinom na topove svekolike Grand Fleet ("Schlachtkreuzer ran an den Feind, voll einsetzen!“), Seydlitzov zapovjednik Kapitän zur See Moritz von Egidy hrabro svrstaje svoj brod u liniju - iako mu je bojni krstaš bio bez ikakvog teškog topništva jer mu je svih 5 topovskih kula bilo onesposobljeno (od toga kule Dora i Emil bile su potpuno izgorile)! Priča kaže da su ložači u strojarnici, do koljena u vodi koja je prodrla, srčano bacali lopatama ugljen u peći kako bi svom Seydlitzu omogućili što veću brzinu i da se pritom iz njihovih grla orila "Wacht am Rhein"...
Udarivši u pravi paljbeni zid i tuču granata teškog kalibra, njemački bojni krstaši plove gotovo 10 minuta usporedno s čelom Velike flote, trpeći strahovite gubitke - ali nijedan ne ispada iz stroja! Ovaj protunapad 4 teško oštećena njemačka bojna krstaša na 15 neprijateljskih bojnih brodova zadivljeni Englezi kasnije će prozvati "Death Charge", a imena Derfflinger, Seydlitz, Moltke i Von der Tann izgovarat će se sa strahopoštovanjem...

Dvije dramatične fotografije teško oštećenog Seydlitza snimljene u rano jutro 1.6.1916. Samo mjere intenzivnog protuplavljenja spriječavale su da se brod ne prevrne i potone. S oba uništena žirokompasa i bez ikakve mogućnosti za obranu uspio se u noći 31.5./1.6. povući s bojišta, prošavši kroz 3,2 km široku "rupu" između kompletne britanske 2. i 5. divizije bojnih brodova. Njegovu sjenku opazili su na samo 3600 m bojni brodovi Marlborough, Thunderer, Agincourt i superdreadnought Revenge (sa svojim divovskim 381 mm topovima), ali njihovi nepoduzetni kapetani smatrali su kako je oportunije ne odavati vlastiti položaj i izlagati se torpednom napadu neprijateljskih razarača, stoga nisu ni otvorili vatru, dopuštajući tako njemačkom brodu da se izvuče. Oko 4 sata ujutro njegov duboko zaronjeni pramac dvaput je "očešao" pješčane sprudove Horns Reefa. Kako je brod bio nesposoban za bilo kakvu navigaciju, laka krstarica Pillau je poslana da ga navodi. Oko 15.30 situacija je postala kritična: kompletan pramac se nalazio ispod vode, vjetar je dostizao jačinu 8 i više nije bilo vjere da je brod moguće spasit pa su evakuirani svi ranjenici. Ali uskoro su stigla još dva remorkera koji su dobacili konope, i uz pomoć tegljača, teško oštećeni brod je spašen i sretno dotegljen kući. Ujutro 2.6. dosegli su estuarij Jade, da bi idući dan Seydlitz bio uvučen u dok br. 3 u Wilhelmshavenu

Nakon bitke se u kritičnom stanju jedva dovuka do Wilhelmshavena, uplovivši kao posljednji njemački brod uz klicanje okupljenog mnoštva i mornara s okolnih brodova; posljednji komad puta mora je plovit krmom jer mu je kompletan pramac potonuo a more je došlo na 2,5 m do nadgrađa! Brod je bio nagnut na livi bok za 8°, u trupu je ima čak 5330 t (!!!) mora, ali - nije potonija! I dan-danas se vode rasprave da li je ijedan drugi brod toga doba mogao preživjet "vatrenu kaznu" kakvu je preživija Seydlitz.

Ispitivanja tijekom tromjesečnog popravka u škveru (15.6. - 1.10.1916.) će pokazat kako se održa na površini samo zahvaljujući neoštećenoj torpednoj prostoriji na livom boku - da se ona napunila vodom brod više ne bi bilo moguće spasit.

Nakon završenog popravka i pokusnih vožnji, od studenog 1916. ponovno u službi.

Nakon završetka rata, u skladu s odredbama primirja, poveo je 19.11.1918. iz Wilhelmshavena ponosnu Hochseeflotte na posljednju plovidbu, na predaju u Scapa Flow, ploveći na čelu 50 kilometarske kolone njemačkih ratnih brodova.

Interniran 24.11.1918.
Kako se Saveznici nisu mogli dogovorit oko sudbine njemačkih brodova, na kraju su o njoj odlučili sami Nijemci: 21.6.1919. internirana njemačka flota čini viteško samoubojstvo. Na 10 bojnih brodova, 5 bojnih krstaša, 5 krstarica i 45 razarača otvaraju se ventili za plavljenje trupa ("kingstoni") te brodovi nestaju u dubinama. Među njima je bio i Seydlitz.

Čak i potopljen nije prestao bit tvrd orah Englezima - nakon više od 40 neuspjelih pokušaja, napokon je izvađen 2.11.1928. i izrezan u Rosythu 1930.

TAKTIČKO-TEHNIČKI PODACI

Brodogradilište: Blohm & Voss, Hamburg
Novogradnja: 209
Kobilica: 4.2.1911.
Porinut: 30.3.1912.
U službi: 22.5.1913.
Konstrukcijska istisnina: 24.988 tona
Maksimalna istisnina: 28.550 tona
Duljina (preko svega): 200,60 m
Širina: 28,50 m
Gaz (28.550 t): 9,29 m
Pogonska skupina: 4 Parsons turbine, 27 Schulz-Thornycroft kotla, 89.738 KS (max), 4 osovine, 4 vijka
Brzina: 28,13 čv
Doplov: 4200 Nm / 14 čv
Oklopna zaštita: pojas 300-100 mm, paluba 30-80 mm, pregrade 50-30 mm, kazemati 150-35 mm, barbete 230-30 mm, kule 250-70 mm, most 350-200 mm
Naoružanje: 10-28cm SK L/50 (5x2), 12-15cm SK L/45 (12x1), 12-8,8cm SK L/45 (12x1), 4-50cm torpedne cijevi
Posada: 43 časnika, 1025 dočasnika i mornara (kod Jyllanda 1425 ljudi)

MAKETA

Ova Commandersova maketa je jedina maketa ovog njemačkog bojnog krstaša u 1/350 uopće. Svojedobno je izbačena na tržište kao "Limited Edition" - napravljeno ih je samo 50 komada, po cijeni od 270 USD za komad, i poslije toga nikad nije napravljen nikakav re-release. Maketa se odavno više ne proizvodi i ne može se više nabavit u slobodnoj prodaji, a pojedini rijetki primjerci koji se s vrimena na vrime pojave na e-bayu ili u malim oglasima raznih svjetskih brodomaketarskih foruma bez teškoća postižu cijenu od 200-250 USD (vidio sam da je jedan prije nekoliko miseci prodan na njemačkom e-bayu za 180 eura).

Maketa dolazi zapakirana u kutiji od tvrdog kartona, tipičnom pakovanju za resinske makete brodova. Sadržajem kutije dominira ogromna trupina broda, zamotana u vrećicu s jastučićima, dok su svi preostali dijelovi pakirani zasebno u plastične vrećice i smješteni zajedno u manjoj kutiji.

Ono što me najviše iznenadilo nakon otvaranja kutije bila je jednostavnost same makete. Nikad još nisam vidija 1/350 maketu s toliko malo dijelova. Proizvođač je potrudija da što je moguće više dijelova napravi kao sastavni dio trupa, olakšavajući sebi tako posao, odnosno izbjegavajući na taj način proizvodnju dodatnih kalupa koji bi sigurno povisili konačne troškove i cijenu same makete. Na ruku mu je išao i spartanski dizajn njemačkih kapitalnih brodova u I. svj. ratu; većina njih je izgledala poput tvrđava, s minimalnim nadgrađem. Uglavnom, ovakva izvedba zaslužuje palac gore jer nema nepotrebnog usitnjavanja dijelova (kao što npr. radi Trumpeter), što pak pojednostavljuje i ubrzava sastavljanje.
Što se tiče konfiguracije, maketa bi najtočnije predstavljala brod u njegovom 1913.-1916. ruhu. ISW tvrdi kako maketa predstavlja Seydlitza onako kako je izgleda tijekom bitke kod Jyllanda 1916. Načelno je to točno, ali ne baš i potpuno. Više o tome u nastavku.

TRUP

Poput svi ostalih njihovih maketa, Iron Shipwright 1/350 SMS Seydlitz je multimedijalna one-piece full-hull maketa. Puni resinski trup blijedo žute boje odgovoran je za razmjerno veliku masu same makete. Nisam ga izvagao, ali u ruci teži kao šamotna cigla! Karakteristika ovog resina je da razmjerno tvrd i dosta se teško ručno obrađuje. Imam nešto resinskih dijelova u svom posjedu ali nijedan od njih ne pokazuje ovakvu žilavost.
Kao full hull maketa, nema potrebe da se spajaju nikakve polovice trupa. Waterline maketari neće s ovim rješenjem doći na svoje, ali meni i tako i tako waterline maketa predstavlja tek polovicu broda, stoga za ovakvo rješenje trupa maketa dobiva još jedan plus od mene!
Cijena koja se za ovo (i za već spomenutu jednostavnost) mora platit je da su neki osjetljivi dijelovi na trupu, poput polica za protutorpedne mreže i ljuljnih kobilica, oštećeni prilikom vađenja iz takvog kalupa. Osim toga, takvi dijelovi "strše" mimo trupa i prilikom nalijevanja zadržavaju mjehuriće zraka pa će oko njih biti potrebno ponešto čišćenja i kitanja rupica. Mislim da bi bilo bolje da ih je ISW ili potpuno izostavija ili dao kao zasebne dijelove, bilo resinske bilo jetkane. Ja ću ih potpuno odstraniti i napraviti nove od traka stirena.

Preliminarna mjerenja pokazuju da je trup dugačak 571 mm (što je zapravo 2 mm kraće od stvarne dužine 200,60 m) i širok 80 mm (1-2 mm kraći na širinu od 28,50 m) - meni ne smeta. Sam trup je vrlo čisto i uredno napravljen, ima tu i tamo ponešto sitnih rupica i drugih manjih nesavršenosti, ali za resinsku maketu ovakve veličine to je i više nego prihvatljivo. Trup ima klasično ravno dno kojim međutim, s jedne strane, dominira resinski višak nastao prigodom nalijevanja, a s druge strane, također su izraženi i spojevi kalupa. Minus maketi. To će biti potrebno odstraniti strojnom obradom što je po mojoj procjeni i najveći posao na ciloj maketi. Oko resinskog "overpoura" je i najveća koncentracija rupica (pravo malo minsko polje!) i ostalih anomalija ali sve se to da rješit bez puno muke, a olakotna okolnost je i ta što se i eventualno nepokitane rupice neće moći nikako vidit kad maketa bude na stalku. Vrijedi napomenit kako se 95% rupica na maketi nalazi upravo na ovom ograničenom mjestu duž kobilice, dok je na ostatku makete kvaliteta odljeva jako dobra.

Prisutne su obje ljuljne kobilice (doduše oštećene) ali nema dviju "pomoćnih" kobilica koje su išle usporedo s glavnom i koje su služile kao oslonci pri dokiranju broda. S obzirom da je tek nedavno Revell, kao prvi proizvođač uopće, napravija ove kobilice (na svom novom Bismarcku), njihov nedostatak neću uzeti za neko veliko zlo ovoj maketi, tim više što se i one daju posebno napravit od stirena bez puno muke.
Idemo dalje. Pojasni oklop je di i triba bit, brodska okna su ispravno pozicionirana, kazemati i kule 15 cm topova zahtijevat će malo čišćenja, podvodne torpedne cijevi su također tu, s tim da će krmenu bit potrebno malo očistit, dok pramčana nije u potpunosti formirana. Isto se odnosi na i prednje sidreno okno na livom boku. Nedostaje međutim četvrta sidrena niša, s pripadajućim zdencem, koja se nalazila na samoj krmi a koju je proizvođač očigledno zaboravija (poput ICM-a na svim svojim maketama klase König)... Nju će bit potrebno izbušit, a sidreni zdenac nakon toga doradit. Gondole pogonskih osovina mogle su biti malo i bolje, kormila također. Pomislih da ću se za same pogonske osovine morati sam snać, ali je ISW predvidija za njih jednu od tri mesingane šipkice koje se dobiju s maketom tako da ni tu nema problema.
Prikaz osobina trupa završavam policama za protutorpedne mreže. One su također integralni dio trupa i protežu se neprekinuto duž bokova, od barbete pramčane topovske kule Anna do barbete krmene kule Dora. Međutim, te police nisu išle neprekinuto već su se u visini kazemata krajnjih krmenih 15 cm topova spuštale za jednu razinu, da bi se se ponovno u visini topovske kule Dora vraćale na prvotni nivo. Ukoliko se maketa radi prije 1917. to će se morat popravit. U suprotnom će se police morat potpuno uklonit jer su se nakon neugodnog iskustva kod Jyllanda, a zaključno s početkom 1917., protutorpedne mreže, sa svim pripadajućim mehanizmima, uklonile sa svih njemačkih brodova.
Oblice za protutorpedne mreže na bokovima također će se morat napravit od mesingane šipkice koja se dobije s maketom, ali samo ukoliko se radi early war fit.

PALUBA

Paluba nije neprekinuta od prove do krme već se sastoji zasebno od povišene pramčane, glavne i krmene palube. Panelizacija palube je urezana, tek će na pojedinim mjestima, di paneli nisu potpuno formirani, biti potrebno laganog popravljanja i urezivanja. Prisutna su sva 52 otvora za ugljen - odličan detalj! Valobran na pramčanoj palubi, ispred kule Anna, je pogrešnog oblika, tribat će ga maknit i napravit novi. Isto vrijedi i za valobran na glavnoj palubi između pramčanog dimnjaka i barbete kule Bertha kojeg uopće nema. Sva tri sidrena zdenca za pramčana sidra bit će potrebno izbušit. Za njih se s maketom dobije sidreni lanac.
Kolijevke za smještaj brodica karakteristične su za mirnodopski period i morat će se uklonit s palube ukoliko se radi "ratna" inačica Seydlitza (većina brodica je za vrijeme rata uklonjena s broda kako bi se smanjila opasnost od požara i kako ne bi ometale polje djelovanja bočnih B i E topovskih kula).

NADGRAĐE

Nadgrađe se može podijelit u tri zasebne i međusobno odvojene cjeline: masivno pramčano nadgrađe s zapovjednim mostom i konstrukcijom pramčanog dimnjaka, konstrukcija krmenog dimnjaka te krmeno nadgrađe s velikom vjetrolovkom i pomoćnim zapovjednim mjestom. Sve je to uklopljeno tako da čini jednu cjelinu zajedno s trupom. Kao posebni dijelovi dolaze tek dimnjaci, reflektori s pripadajućim platformama i brodske dizalice.

Kao nedostatke ovdje valja spomenut ventilacijske "grilje" koje zahtijevaju dosta čišćenja, a neke od njih će se morat zamijenit stirenom jer su slomljene. Također, otvori na pramčanom oklopljenom zapovjednom mjestu su napravljeni u pozitivi te djeluju neuvjerljivo. Čudno, ali nisu predviđeni nikakvi kranovi za dizalice, valjda je tu maketar prepušten sam sebi i vlastitoj snalažljivosti... Ja imam ICM-ov par viška, preostalih još od gradnje Königa.

BRODICE

Dobije se hrpa resinskih barkasa, pinasa, jola, kutera... Ima ih i više nego što je potrebno, međutim mnoge su loše odljevene pa se količinom omogućilo maketaru mogućnost izabiranja.

NAORUŽANJE

S maketom se dobije 5 dvocijevnih topovskih kula za glavne 280 mm topove i svih 5 variraju kvalitetom izrade. Zajedničko im je da je gornja površina jako dobra, ali donji dio s kojim kula naliježe na barbetu zahtijevat će kitanja i brušenja. Primijetio sam da su one od svijetlijeg resina zamjetno kvalitetnije od tamnijih... Što je uzrok tome (stari <-> novi kalup?) mogu samo nagađati. Za napravit Seydlitza nakon 1917. na njihove bočne stranice tribaju se stavit splavi za spašavanje, ali se u tom slučaju moraju napravit extra. Kule ostavljaju dosta prostora za dodatno detaljiranje, tj. dodavanje jetkanih ljestvica, daljinomjera, vratašaca kroz koje su izbacivane čahure nakon opaljenja itd.
Brušenje i bušenje traže i otvori za cijevi kako bi topovi mogli ispravno leći. Glavni topovi su tokareni i jako lipo izgledaju.

Sekundarno topništvo činilo je 12-15 cm topova, raspoređenih u kazematima, po 6 na svakom boku. Kako je već spomenuto, njihove kule su izlivene u kazematima zajedno s trupom, međutim nisu dati nikakvi topovi za njih... Meni to ne predstavlja nikakav problem jer imam njih viška, ali opet još jedna čudna odluka proizvođača.
Za obranu od torpiljarki Seydlitz je prvotno dobija 12 topova kalibra 8,8 cm, također raspoređenih u kazematima. Kazemati na trupu su zatvoreni poklopcima, ali da bi ga se ispravno napravilo tijekom i nakon Jyllanda i preostali kazemati se moraju modificirat. Četiri kazemata oko barbete topovske kule Cäsar (po dva sa svake strane) zatvorena su čeličnim pločama i zavarena tijekom popravaka broda u proljeće 1916. U isto vrime sa dva kazemata na pramčanom nadgrađu iskrcani su topovi, dok su kule ostale. Slike Seydlitza nakon povratka iz bitke u Wilhelmshaven to potvrđuju. Kao i kod 15 cm topova, i ovdje nema cijevi pa će se svako tko se odluči za backdate makete, a nema tih cijevi u zalihi, zbilja naći u nezavidnoj situaciji.
Kako bi se pojačala brodska protuzračna komponenta, Seydlitz je u proljeće 1916. dobija dva Flaka od 8,8 cm na platformi iza glavnog jarbola. Resinski flakovi koji se dobiju s maketom su stvarno groteskni i potpuno neupotrebljivi te su odmah nakon slikanja bačeni u smeće. Osigurana im je plastična zamjena, višak preostao također od ICM-ovog Königa (vidi usporedbu).

WHITE METAL DIJELOVI

Dijelovi su napravljeni od kositra, zahtijevaju dosta čišćenja flasha, a obuhvaćaju 10 topovskih cijevi za glavne topove, 4 nosača pogonskih osovina, 4 davita i 3 sidra. Povrh toga, dugački dijelovi su savijeni, ali kako se radi o mekanom materijalu mogu se izravnat jednostavno prstima. Uglavnom metalni dijelovi su miješane kvalitete; kositar ima svoje nedostatke, ali izrada ovih dijelova u resinu sigurno bi dodatno povećala cijenu same makete. Od svega ovoga planiram iskoristit samo nosače osovina i sidra, a oni su srećom i najbolje ispali; cijevi se ionako dobiju tokarene dok su daviti uklonjeni s broda na početku rata. Kako je već prije spomenuto fali četvrto sidro. Njega sam međutim sam napravija tako da sam rastopija jedan nepotreban davit i nalija tekući kositar u kalup koji sam dobija tako da sam jedno sidro utisnuo u plastelin.

PE SET

S maketom se dobiju tri freta jetkovine. Dva freta se sastoje od generičkih brodskih ogradica, dok treći fret ima neke specifične dijelove karakteristične za Seydlitza. Ukoliko se usporede s npr. WEM i GMM jetkovinom, kvaliteta nije sjajna, ali je prihvatljiva. To se posebno odnosi na ogradice.

MESINGANE ŠIPKICE

Priložene su tri metalne šipkice različitih profila, predviđene za izradu jarbola, pogonskih osovina, protutorpednih oblica... Nisu pre-cut tako da će se morat mjerit i rezat posebno za svaku od navedenih namjena.

SASTAVNICA

Sastavnica je sastoji od četiri A4 lista i najlošiji je dio cile makete. Poznato je kako su sastavnice proizvođača resinskih maketa brodova inače loše, ali ova je potpuno neupotrebljiva za svakoga tko se prvi put susreće s ovim brodom (inače baš ISW bije glas kako su im sastavnice škrte i nejasne).

Meni osobno sastavnica neće bit potrebna za sastavit ovu maketu jer ionako imam pregršt referenci i upoznat sam s anatomijom broda, a i nema puno dijelova da bi se moglo izgubit prilikom sastavljanja.
Nikakve upute za bojanje nisu priložene, ali Seydlitz je bojan poput svi njemačkih kapitalnih brodova u I. svj. ratu:

- podvodni dio trupa -> Braunrot RAL 3011
- vodena linija -> Schiefergrau RAL 7015
- trup -> Achatgrau RAL 7038
- nadgrađe -> Lichtgrau RAL 7035
- drvene palube u prirodnu boju drva -> Birke-, Ahorn-Furnier
- palube na nadgrađu i na platformama prekrivene linoleumom -> Rotbraun RAL 8012

Kako Seydlitz nije ima neprekinutu palubu od pramca do krme (Glattdeck) koja bi jasno razdvajala tamnije bojani trup od svijetlijeg nadgrađa, vode se rasprave di su zapravo bili prijelazi između Achatgrau i Lichtgrau boje. Bez obzira na mnoge konfliktne teorije koje postoje oko njegovog bojanja, meni su ipak jedino mjerilo dvi njegove slike di se ti prijelazi jasno vide - ako laže koza, ne laže rog!

Sve navedene boje dostupne su WEM-ovoj Colourcoats Naval Colours seriji - nema autentičnijih mornaričkih boja od njihovih!

ZAKLJUČAK

Što reći na kraju? Subjekt je rijedak, njegova maketa je ekskluzivna u ovom mjerilu pa su mnogi navedeni nedostaci uobičajeni kod ovakvih short-run maketa prihvatljivi. Najviše posla otpast će na strojnu obradu trupa i njegovu pripremu za bojanje. Najveći pak nedostatak makete po meni su sitni resinski dijelovi, od kojih mnogi ili nisu formirani do kraja ili su slomljeni. Međutim, ISW-ov customer service je legendaran, dovoljno je nazvat na besplatni broj telefona ili poslat mailom popis dijelova s kojima niste zadovoljni i isti će vam biti besplatno napravljeni i poslani, bez ikakvih pitanja. Na ostalim dijelovima bit će skidanja flasha i brušenja, ali bože moj to je resin.
Ja sam toliko bio sretan što sam nabavio ovu maketu da sam odmah naručio od Burkhardta "custom made" 15cm i 8,8cm tokarene topove za njega (neka vas ne buni natpis "für ICM König"; radilo se standardnim topovima koji su činili sekundarno i tercijarno topništvo na svim njemačkim kapitalnim brodovima u I. svj. ratu), dok je na njemačkom e-bayu nabavljena jedna krasna stara Seydlitzova razglednica još iz doba Drugog Reicha!

Neke ljubavi su vječne ali i slijepe - njemački carski bojni krstaši, te odlične i žilave jedinice sve odreda slavnih imena iskovanih u borbama s "perfidnim Albionom", moja su najomiljenija skupina brodova uopće, stoga cijena od 120 funti, koliko sam izdvojio za ovu teško nabavljivu OOP maketu najslavnijeg od njih, nije me nimalo pokolebala kad mi se, pukom srećom, ukazala prilika da je nabavim.

"DRAUF SEYDLITZ!"

LITERATURA

German Battlecruisers 1914-1918 (Osprey - New Vanguard #124)
Siegfried Breyer, Battleships and Battle Cruisers 1905-1970: Historical Development of the Capital Ship, Doubleday & Company, 1973.
F. Ruge, Warship Profile #14 - SMS Seydlitz 1913-1919, Profile Publications, 1972.
Axel Grießmer, Große Kreuzer der Kaiserlichen Marine 1906-1918, Bernard & Graefe Verlag, 1996.
Gerhard Koop / Klaus-Peter Schmolke, Die Großen Kreuzer Von der Tann bis Hindenburg, Bernard & Graefe Verlag, 1998.
Gerhard Koop / Klaus-Peter Schmolke, Vom Original zum Modell: Die großen Kreuzer - Von der Tann, Moltke-Klasse, Seydlitz, Derfflinger-Klasse, Bernard & Graefe Verlag, 1998.

*****************************************

Posebne zahvale idu sljedećim ljudima:

- članu "peppe" s Modelwarships foruma koji mi je posla njemačke nacrte Seydlitza, iz Rima i to potpuno besplatno. Molto grazie Giuseppe!

- kolegi moderatoru Jimu Baumannu, također s Modelwarships foruma, koji mi je posla popis od 27 većih i manjih stvari koje će se morat doradit i napravit kako bi maketa bila što točnija u "jyllandskoj" konfiguraciji (moje kratkovidne oči uočile su ih samo 15-tak...). Moja prva reakcija na ovo bila je "you must be out of your freakin´ mind!", ali sam ipak na kraju pokorno prihvatija sve sugestije "Master Jima"

- mom dragom prijatelju Saši, Tanelornu, bez čijeg truda i zalaganja ne bi dobija priliku stavit svoje ruke na ovu maketu. Hvala još jednom stari!

Very Happy