Hasegawa 1/350 Yukikaze (Operation Ten-Go 1945)

Essex · Gost

Proizvođač: Hasegawa
Mjerilo: 1/350
Kataloški broj: 40022
Cijena: 4200 yena (Rainbow Ten, http://www.rainbowten.co.jp/english/)
Broj dijelova: 218

Ime mu u prijevodu s japanskog znači "Snježni vjetar".
Pripadnik glasovite klase Kagero.
Ratni put ovog razarača je nevjerojatno sadržajan i impresivan: tijekom rata priplovija je više od 100.000 nautičkih milja (rekord među japanskim brodovima), sudjelova je u svim glavnim pomorskim operacijama japanske mornarice u ratu na Pacifiku, od samih početaka u prosincu 1941. do konačnog sloma 1945. Dovoljno je samo spomenut osvajanje Filipina, Indonezije (Nizozemske Istočne Indije), pa Midway, Solomonski otoci, Santa Cruz, Guadalcanal, Filipinsko more, Leyte, Okinawa... Japanci su ga zvali "Nepotopivi"; Yukikaze je u raznim bitkama svjedočija potonuću najvećih i najjačih japanskih ratnih brodova (bojni brodovi Yamato, Musashi, Hiei, Kongo, nosač aviona Shinano), dok je sam iz svih tih okršaja izlazija samo s ogrebotinama iako se intenzivno borija u prvim redovima rame uz rame sa spomenutim gigantima. Nakon kapitulacije Japana bija je jedan od šačice razarača carske mornarice (od priko 100) koji su preživili rat, i jedini od svoje klase. Ali za razliku od ostalih brodova koji se više nisu mogli smatrat borbenim jedinicama, Yukikaze je američke okupacijske snage dočeka ponosan, u punoj borbenoj spremi, s razvijenim zastavama. Vidjevši ovaj sjajan brod jedan američki časnik je napisa: "I have never seen such a warship of the defeated nation in so good condition and well maintained, it was really amazing..."

POVIJEST

Potraga japanske mornarice za idealnim razaračima konačno je dala rezultate u razaračima klase Kagero, 19 kojih je izgrađeno između 1939. i 1941. To što navodim 19 jedinica ove klase (umisto uobičajeno spominjanih 18 ) nije greška. Sporni devetnaesti je razarač Akigumo koji se često u literaturi stavlja u iduću klasu Yugumo, međutim najnovija istraživanja i publikacije japanskog pomorskog povjesničara Tamure Toshija potvrđuju Akiguma kao jednog od klase Kagero. Dokazi koji idu u prilog ovoj tvrdnji slijede u nastavku teksta.
Razarači klase Kagero (Japanci su ih označavali kao Type "Koh") bili su predstavnici klasičnog japanskog dizajna za ovu vrstu brodova: uravnotežena kombinacija brzine, vatrene moći, autonomije i dobrih maritimnih svojstava činila ih je izvrsnim brodovima i respektabilnim protivnicima. Nastali su na temelju zahtjeva Mornarice koja je 1938. tražila nove razarače koji su tribali naslijedit klasu Asashio (Type "Toku"). Postavljeni zahtjevi kojima su budući razarači morali udovoljavati bili su brzina od 36 čv, doplov 5000 Nm/18 čv i zadržavanje jednakog naoružanja svojih prethodnika (6 topova kalibra 127 mm u tri dvocijevne Type C topovske kule, 8 torpednih cijevi kalibra 610 mm). Kod nove klase ispravljeni su svi uočeni nedostaci klase Asashio i premda su jedinice klase Kagero vizualno bile gotovo identične brodovima klase Asashio, tu je prestajala svaka daljnja sličnost. Kageroi su bili u svakom slučaju superiornija klasa brodova: iako su bili 72 tone teži i imali masivniju strukturu zapovjednog tornja, njihov stabilitet (problematičan kod prethodne klase) je poboljšan boljim razmještajem četverostrukih torpednih lansera i pričuvnih torpeda na palubi. Svi su dobili imena morskih struja i vjetrova - Kagero, Kuroshio, Oyashio, Hatsukaze, Natsushio, Yukikaze, Hayashio, Maikaze, Isokaze, Shiranuhi, Amatsukaze, Tokitsukaze, Urakaze, Hamakaze, Nowaki, Arashi, Hagikaze, Tanikaze i Akigumo.
Jedan od njih, Amatsukaze, je tijekom opremanja dobija nove eksperimentalne visokotlačne kotlove ali se njegove performanse nisu značajnije razlikovale od ostalih brodova klase.
Po svom dovršetku razarači klase Kagero bili su nadmoćni većini razarača stranih mornarica i jedino je prvotni nedostatak radara i sonara (boljka od koje su u prvim godinama rata patili svi japanski razarači!) ograničava njihove borbene sposobnosti u protuzračnoj i protupodmorničkoj borbi. To je međutim kasnije uvelike popravljeno: kao i na ostalim klasama dodana su dva bacača dubinskih bombi (ukupno 4), dok je broj bombi nošenih na krmenoj palubi povećan na 36. Protuzračno naoružanje je tijekom rata stalno raslo, da bi 1945. dostiglo broj i do 28 topova kalibra 25 mm. Kako bi se dodatno pojačala PZO, na svim je preživjelim jedinicama klase potkraj 1943./početkom 1944. skinuta krmena povišena "X" 127 mm topovska kula na čije su misto postavljena 2 postolja s trocijevnim Type 96 topovima kalibra 25 mm. Spomenutu preinaku prošli su svi Kageroi, pa tako i Akigumo - ali nijedan Yugumo! Potkraj 1942. razarač Hamakaze je posta prvi razarač japanske mornarice opremljen radarom (Type 22). Ostali iz njegove klase će također postepeno, prilikom popravaka i preinaka u brodogradilištima, dobivati razne radarske sustave.
Početkom rata na Pacifiku razarači klase Kagero činili su okosnicu carskih flotnih razarača prve linije, tvoreći 4., 15., 16., 17. i polovicu 18. divizije razarača. "Siroče" Akigumo je zbog izjednačavanja brojčanog sastava divizija (i da još više zakomplicira svoj status!) dodjeljen 10. diviziji razarača - diviziji koju su sačinjavale jedinice klase Yugumo...
Jugoistočni Pacifik bija je njihovo najteže bojište, di su podnili najveće gubitke: 6 ih je izgubljeno u vodama Solomonskih otoka i još 2 oko Nove Gvineje. Svi preostali koji su preživili ovo krvavo ratište poživili su sve do posljednje godine rata, ali je samo Yukikaze doživija njegov kraj. Sve u svemu, 6 su ih potopili avioni, 5 podmornice, 5 ih je izgubljeno u sukobima s protivničkim površinskim snagama, 1 od mine, dok su preostala 2 teško oštećena naletivši na mine da bi ih kasnije dovršili avioni američke mornarice i mornaričkog pješaštva.
Nedvojbeno, najpoznatiji i najslavniji od svih Kagera bija je Yukikaze. Dovršen u siječnju 1940. u brodogradilištu Sasebo kao osma jedinica klase, njegova prva akcija je bila potpora iskrcavanjima u Legaspiju na sjeveru poluotoka Luzon, Filipini, 8.12.1941. Tijekom prva dva miseca iduće godine intenzivno sudjeluje u operacijama osvajanja Nizozemske Istočne Indije. 27.2.1942. sudjeluje u bitki sa savezničkom ABDA (Australian-British-Dutch-American) eskadrom u Java moru prilikom koje su potopljene nizozemske krstarice De Ruyter i Java, britanski razarači HMS Electra i HMS Jupiter te nizozemski Kortenaer.

Predratna fotografija Yukikazea kod Saseba, siječanj 1940.

Tijekom Midwayske bitke osigurava transportne brodove koji su prevozili invazijske snage za iskrcavanje na otok; nakon poraza u zračno-pomorskoj bitki operacija je prekinuta.
Poslan u vode oko Solomonskih otoka di još jednom potvrđuje svoju vrijednost. Prati nosače aviona 3. flote viceadmirala Naguma tijekom bitke kod Santa Cruza 26.10.1942. (nosači Shokaku i Zuiho oštećeni). Sudjeluje u kaotičnoj noćnoj I. pomorskoj bitki kod Guadalcanala (12./13.11.1942.) u skupini admirala Abea: operira zajedno s lakom krstaricom Nagara, vodi dvoboje s razaračima USS Cushing (DD-376) i USS Laffey (DD-459), torpedira posljednjeg. Tijekom američkih zračnih napada brani smrtno ranjeni bojni brod Hiei, zadobivši pritom lakša oštećenja strojarnice zbog bliskih promašaja. Nakon potonuća Hieia spašava preživjele i zatim se povlači s bojišta.
Zatim u sastavu "Tokyo Expressa", zajedno s ostalim brzim razaračima zalijeće se noću među otoke Solomonskog arhipelaga, vršeći po potribi opskrbu i evakuaciju odsječenih japanskih snaga. Jedan od samo nekoliko brodova koji uspijevaju preživit uništavajući napad USAF-ovih aviona na konvoj s japanskim pojačanjima za Novu Gvineju (bitka u Bismarckovom moru, 3.3.1943.). Četiri miseca kasnije, u bitki kod Kolombangare 12.7.1943. štiti konvoj s trupama; nakon potonuća krstarice Jintsu predvodi japanski protunapad na američke krstarice i razarače (razarač USS Gwin potopljen, lake krstarice USS Honolulu, USS St. Louis i australska HMAS Leander oštećene). Nakon toga na dokovanju i preinaci u Kureu (28.8. - 2.9.1943.); "X" topovska kula demontirana i zamijenjena s dva postolja s trostrukim 25 mm PZ topovima.
U lipnju 1944. (20.6.1944.) štiti japanske flotne tankere tijekom bitke u Filipinskom moru. Spašava posadu s buktećeg tankera Seiyo Maru, nakon čega ga potapa torpedom. Tijekom filipinske kampanje u listopadu 1944. u sastavu postrojbe admirala Kurite; sudjeluje u bitki kod Samara 25.10.1944. di zajednički s ostalim japanskim brodovima vrši torpedne napade na američke eskortne nosače i pomaže u potapanju slavnog razarača USS Johnston (DD-557). Nakon neuspjeha operacije SHO-I-GO s preživjelim brodovima povlači se prema Singapuru.
Krajem studenog 1944. ne uspijeva od američkih podmornica zaštitit prvo bojni brod Kongo (21.11. kod Formoze potapa ga podmornica USS Sealion SS-315), a zatim i divovski nosač aviona Shinano (pregrađeni bojni brod klase Yamato kojega na njegovom prvom putovanju s 4 torpeda potapa USS Archerfish).
Zasigurno najpoznatija operacija u kojoj je Yukikaze sudjelova bila je Operacija TEN-GO (poznata još i kao TEN-ICHI-GO, u slobodnom prijevodu "Nebo Broj 1"). Operacija TEN-GO bila je serija zajedničkih akcija kamikaza japanske vojske i mornarice poduzeta u sklopu opće obrane Okinawe od napada anglo-američkih snaga u proliće 1945. Svaka od tih operacija dobila je kodni broj ovisno o području di se tribala odvijat (npr. TEN-GO #1 odvijala se u vodama oko Okinawe, #2 oko Formoze (Tajvana), #3 u Istočnokineskom moru itd.). Ova operacija često se brka s Operacijom KIKUSUI, tj. akcijama mornaričkih kamikaza koje su se odvijale paralelno s operacijom TEN-ICHI-GO. Za razliku od TEN-GO operacija, KIKUSUI operacije bile su numerirane kronološki, s 10 takvih operacija izvedenih između 6.4.1945. (Kikusui #1) i 22.6.1945. (Kikusui #10).
Glavni napad u sklopu operacije TEN-ICHI-GO triba je izvest superbojni brod Yamato, praćen lakom krstaricom Yahagi, te razaračima Asashimo, Hamakaze, Kasumi, Isokaze, Fuyuzuki, Suzutsuki, Yukikaze i Hatsushimo. Razarači su tribali Yamatu pružit zaštitu od napada podmornica ali ova skupina nije imala nikakvu zaštitu od napada iz zraka. Plan je bija doslovno samoubilački: japanski brodovi tribali su na sebe privuć avione s američkih nosača koji su kružili oko Okinawe; za to vrime iz Japana bi poletija masovni napad kamikaza kojima bi onda bija oslobođen put za napad na američko invazijsko brodovlje. Yamato je prije isplovljavanja ukrca samo 3400 tone nafte, što je bilo dovoljno samo za plovidbu do Okinawe - ne i za povratak, jer se nije očekivalo da će se ikad vratit... Ukoliko bi se Yamato kojim slučajem uspija probit do Okinawe, sulude naredbe su mu nalagale da se namjerno nasuka na otok (?!) odakle bi svojim 460 mm topovima podržava obranu. Sva posada koja nije bila neophodna za opsluživanje glavnih topova bila bi iskrcana i borila bi se na kopnu. Japanski brodovi isplovili su prema Okinawi 6.4.1945.; idućeg dana oko 14.20 sati sve je bilo gotovo... Val za valom (ukupno 9) postrojbu su napadali američki avioni sa nosača iz sastava Task Force 58: potopljeni su Yamato (2,498 poginulih), Yahagi (446 mrtvih) i 4 razarača (721 mrtvih), dok su razarači Fuyuzuki, Suzutsuki, Hatsushimo (svi teško oštećeni) i Yukikaze uspjeli izbjeć njihovu sudbinu. Nevjerojatno zvuči da je Yukikaze u svim ovim napadima američkih aviona ima samo 3 mrtva i 15 ranjenih, uspjevši usto iz mora izvući 300 preživjelih s Yamata.
Zbog kronične nestašice goriva japanska mornarica do kraja rata nije više poduzimala nikakve navalne akcije, pa je tako i Yukikaze kraj rata dočeka na vezu pomorske baze Maizuru. Nakon rata skinuto mu je svo naoružanje i služi za prijevoz japanskih vojnika i civila iz raznih dijelova bivšeg carstva natrag u domovinu.

Mali walkaround Yukikazea u Tokiju, 26.5.1947.Razarač je toga dana bija izložen na uvid predstavnicima SAD-a, SSSR-a, Velike Britanije i Kine

Nakon obavljene zadaće predan je 6.7.1947. u Šangaju kineskoj mornarici i dobiva novo ime Tang Yan.

1949. prebjega je na Tajvan, s ostatkom poraženih Čang Kaj Šekovih nacionalista. U tajvanskoj službi ostaje sve do 1971. kada je izrezan. Zahvaljujući velikom trudu japanske vlade spašena su oba propelera i sidra, kormilo i brodsko zvono. Danas su izloženi isprid zgrade Mornaričke akademije u Eta Jimi.

TAKTIČKO - TEHNIČKI PODACI

Brodogradilište: Sasebo
Kobilica: 2.8.1938.
Porinut: 24.3.1939.
U službi: 20.1.1940.
Standardna istisnina: 2065 tona
Maksimalna istisnina: 2529 tona
Duljina: 118,5 m
Širina: 10,8 m
Gaz: 3,76 m
Pogonska skupina: 2 Kampon parne turbine , 3 Kampon "RO GO" vodocijevna kotla, 52.000 KS, 2 vijka
Brzina: 35,5 čv
Doplov: 6000 Nm / 18 čv
Naoružanje: 1941. - 6-127/50 mm Type C (3x2), 4-25 mm Type 96 (2x2), 8-610 mm torpednih cijevi Type 92 (2x4), 2 bacača dubinskih bombi Type 94, 18 dubinskih bombi Type 91; 1945. - 4-127/50 mm Type C (2x2), 28-25 mm Type 96 (4x3, 1x2, 14x1), 8-610 mm torpednih cijevi Type 92 (2x4), 4 bacača dubinskih bombi Type 94, 36 dubinskih bombi Type 2
Posada: 228 / 239 (1941./45.)

MAKETA

Nije tajna da sam pored njemačke Kriegsmarine također veliki poklonik i japanske carske mornarice, tako da je nabava ove makete bila logičan slijed događaja. Maketa je jedno od najnovijih Hasegawinih izdanja, s kraja prošle godine. Ovdje triba napomenit kako Hasegawa nudi maketu ovog razarača i u njegovoj prvotnoj konfiguraciji iz 1940. (nešto slično kao i kod njihove Mikase, kad su je ponudili kako je izgledala tijekom bitke u Žutom moru 1904., odnosno Tsushime 1905.), ali ja sam se ipak odlučija za "bogatiju" 1945. inačicu, nabildanu dodatnim protuzračnim i protupodmorničkim naoružanjem.
Moram priznat da sam inače veliki fan box-artova tako da sam kod ove makete doša na svoje. Lipo ilustrirana vanjska kutija prikazuje Yukikazea u plovidbi punom brzinom prema Okinawi, dok se u daljini vidi sjenka divovskog Yamata. Dovoljno za kratak skok u mojim mislima i podsjećanje na sudbinu posljednjih mornaričkih samuraja. Da nije natpisa koji obavještava da se u kutiji dobije i bonus kit TBM-3 Avengera (u mjerilu broda) sam box-art bi bija prikladan dodatak izložbenom prostoru di će stajat dovršena maketa. Natpis na kutiji "Famous Ship Series" zasluženi je hommage ovom slavnom brodu.
U unutarnjoj kutiji od tvrdog kartona nalazi se zapakirano ukupno 14 spruova, lanac za sidra, dekali i sastavnica. Pakiranje baš po mjeri: nemate osjećaj da ste platili zrak u kutiji, a opet nećete se morat mislit kako sve to skupa vratit natrag nakon otvaranja i divljenja svojoj novoj akviziciji.

Izrada dijelova je jako dobra, flashovi se ponegdje ipak vide (ali uglavnom tek prilikom korištenja super macro moda na digitalcu), detalji su čisti i izraženi. Spojevi dijelova sa spruovima su minimalni što jamči njihovo lagano odvajanje (gledaj i uči Trumpeter!). Pin markovi se nalaze s unutarnje strane tako da neće unakazit dijelove. Ovako na prvi pogled maketa će se dat složit u sasvim lip OOB uradak. No ipak da napravimo mi jedan close-up view, po mojoj već poslovičnoj podjeli.

TRUP

Trup je konturno točan, dok su odstupanja (nešto malo manje od 4 mm u duljini) u mojim granicama tolerancije. Forma trupa je već viđena kod njihove Mikase: znači full hull, liva i desna polovica, što opet znači da se maketa ne može tek tako jednostavno pritvorit i waterline model. Nedostatak možda za one koji preferiraju samo takve makete brodova, ne i za mene. Kod mene postoji prešutni dogovor da je 1/700 rezerviran za waterline, dok se duplo veći brodovi sastavljaju kompletno, tj. s gazom. Znači zagriženi ljubitelji waterline kitova kod ove makete pilu, Proxxon, Dremel... u ruke i udri!
S unutarnje strane polovice trupa se učvršćuju s pet "distancera" koji sprečavaju savijanje i osiguravaju ispravan razmak potriban za montažu palube. Drugi i treći (gledajući od prove prema krmi), u obliku slova T, služe usput i kao nosači odnosno mista na koja se maketa učvršćuje kada se stavi na display stand postolje. Na krmi je ostavljena mogućnost okretanja brodskog kormila, što je rješeno korištenjem poly capa.

Polovice trupa mi se prilikom provjere nisu spojile nimalo bajno. Uzrok devijacije je detektiran u malčice predugim alignment pinovima. Jedan odmjeren potez turpijom (doslovno) je rješija navedeni problem. Idemo dalje s karakteristikama trupa.

Brodska okna - ima ih previše za 1945. godinu (nuspojava uporabe jednog kalupa za izradu spomenute dvi makete ovog razarača). Broj i raspored okna odgovara stanju s početka rata, međutim tamo negdi 1943. japanska mornarica (i ostale mornarice) je skužila kako prozorčići na trupu u vrime rata i nisu najsritnije rješenje: tijekom noći kroz njih je prodirala svjetlost iz unutrašnjosti broda (izdajnički otkrivajući protivničkim podmornicama položaj broda), dok su u slučaju oštećenja tijekom bitke predstavljali dodatne otvore za prodor mora u trup. Zbog toga ih je japanska mornarica uklanjala sa svojih brodova, zavarivajući i zakivajući čelične ploče priko njih.

Slijedi demagnetizirajući kabel (tu se radilo o kabelu smještenom uz gornji rub trupa kroz koji je puštana slaba struja kako bi se djelomično poništilo magnetsko polje broda -> zaštita od mina i torpeda opremljenih magnetskim upaljačima). Ovaj kabel na maketi je ispravno pozicioniran i zadovoljavajuće detaljiran (koliko je to moguće tehnologijom injektiranja plastike) ali je pretanak te je poželjno da se ukloni, odnosno prebrusi i zamijeni aftermarketom.

PALUBA

Paluba je trodijelna, s time da je središnji dio više nego dvostruko veći od pramčane i krmene sekcije. Spojevi paluba na prvi pogled djeluju OK, ali iskustvo govori da će im ipak tribat posvetit dužnu pažnju prilikom spajanja kako bi se izbjeglo intenzivno kitanje i brušenje. Detalji na palubi su dobro izvedeni ali neke će ipak tribat uklonit jer djeluju neuvjerljivo izliveni u plastici (vinčevi za motanje brodskih konopa). Veliki plus su ispravno napravljeni anti-skid markovi, koji su onemogućavali sklizanje posade na mokroj palubi, a koji se nalaze upravo tamo di moraju bit (usporedi slike dolje).

Za montažu svih PZO topova na palubi bit će potribno izbušit rupe, znači malo dodatno posla. Također, pored PZO topova na palubi se nalaze i spremnici s pripadajućim streljivom.

NADGRAĐE

Nadgrađem dominiraju dva nejednaka brodska dimnjaka i kompaktna konstrukcija pramčanog nadgrađa.

Ovdje triba pohvalit jako kvalitetno napravljen zapovjedni most, s fino izvedenim čeličnim pločama dodatnog oklopa. Iskustva zračno-pomorskih bitaka vođenih na Pacifiku u drugoj polovici rata pokazali su japanskoj mornarici da su najveće gubitke među posadama na njenim brodovima nanosile krhotine avionskih bombi i američki avioni mitraljiranjem u brišućem letu. Najveći broj poginulih otpada je upravo na posade slabo zaštićenih zapovjednih mostova i praktički nezaštićenih lakih palubnih PZO topova. Zbog toga su ta mista bila zaštićena dodatnim čeličnim pločama (primjer zapovjednog mosta Yukikazea 1944. na slici dolje).

Zapovjedni most je moguće dodatno detaljirati priloženim 12 cm Model 5 motrilačkim dalekozorima.

Za zapovjedni most dani su i prozori od prozirne plastike.

Pramčani i glavni jarbol odgovaraju stanju iz 1945. godine. Jedina zamjerka bi ovdje išla na Type 13 radar za motrenje zračnog prostora, montiran na glavnom jarbolu, koji je doduše uvjerljivo napravljen (koliko je to već moguće iz plastike), ali mu ipak fali onaj specifičan rešetkasti look, s ispruženim antenama.

Elektromagnetske "trube" Type 22 radara za nadzor morske površine, montiranog na pramčanom jarbolu, su OK, jedino će im tribat izbušit otvore na oba vrha (gornja je služila za primanje a donja za emitiranje radarskih valova).

Sve platforme PZO topova također imaju anti-skid markove, kao i pripadajuće spremnike streljiva.

NAORUŽANJE

Meni omiljeni dio svakog broda. Radi lakšeg snalaženja naoružanje Yukikazea podilit ću i obradit u četiri dijela:

I. Glavno topničko naoružanje

Kako je već prije spomenuto, ovu komponentu sačinjavali su 127/50 mm topovi u Type C kulama. Originalno je bilo 6 ovih topova (maksimalne elevacije cijevi od 55°), ali je X topovska kula poslije napuštena u korist poboljšanja PZO zaštite.
S maketom se dobiju 2 ovakve topovske kule, stoga ukoliko poželite napravit backdate Yukikazea na stanje prije rujna 1943. falit će vam jedna. Topovske kule su mogle bit puno bolje, djeluju dosta "ćelavo", te je poželjno dodatno obogaćivanje detaljima (bilo scratch ili aftermarket). Cijevi su jako loše, gotovo na granici upotrebljivosti.

II. PZO naoružanje

Za blisku PZO japanskih brodova bili su zaduženi Type 96 topovi kalibra 25 mm. Ovo je bilo standardno naoružanje i Japanci su ih postavljali na doslovno sve što je plovilo, a dolazili su 3-, 2- i 1-strukim postoljima. Kvaliteta izrade ovih topova na maketi je dobra za plastiku, ali ipak njihove cijevi djeluju predebelo. PE set je i ovdje poželjan.
Što se tiče broja, vrste i razmještaja ovih malokalibarskih topova na Yukikazeu izvori se uvelike razlikuju; mogu reć da dosta i griješe stoga valja bit oprezan i kritički se odnosit prema svakom podatku. Nekako je uvriježeno mišljenje kako je Yukikaze 1945. ima 28 ovih topova, raspoređenih u 4 trocijevna postolja, 1 dvocijevno i 14 jednocijevnih. Ne znam koje je reference Hasegawa koristila prilikom izrade sastavnice ali tamo je razmještaj ovih topova potpuno kriv.

Krenimo u ispravljanje od većeg prema manjem.

II.1. Trostruka postolja s 25 mm topovima

Yukikaze ih prvi put dobiva tijekom remonta u pomorskoj bazi Truk (18. - 21.11.1942.) kada zamjenjuju originalna dvocijevna postolja na platformama s obje strane krmenog dimnjaka. Godinu dana poslije njihov broj je povećan za još 2 (ukupno 4) prilikom spomenute preinake u arsenalu pomorske baze Kure. Taj se broj zadrža sve do kraja rata.
E sad Hasegawa daje sa ovom maketom 5 trostrukih postolja, dakle jedan više, i u sastavnici navodi ugradnju svih 5 - greška koju ću pojasnit u idućem poglavlju.

II.2. Dvostruka postolja s 25 mm topovima

Postolja s kojima je Yukikaze krenija u rat (originalna konfiguracija 2 dvostruka postolja na platformama oko stražnjeg dimnjaka). Kako je gore napisano ti su topovi zamijenjeni trocijevnim postoljima u Truku u studenom 1942., međutim ipak nisu u potpunosti skinuti s ovog razarača. Jedno dvostruko postolje montirano je na novoizgrađenoj platformi isprid zapovjednog mosta, neposredno iza pramčane 127 mm kule. Hasegawa je na ovom mistu predvidila trocijevne topove - POGREŠNO! Nijedan japanski razarač nije ima trocijevne topove montirane isprid zapovjednog mosta, to bi im suviše poremetilo stabilnost (bili su premale platforme za tako teška postolja tako visoko na pramcu). Apalkov / Vasiljev, Monografie Morskie i Profile Morskie potvrđuju pravilan smještaj ovog dvocijevnog postolja, ali npr. i Gakken u svom Vol. #19 donosi A3 nacrt Yukikazea kako je izgleda 1945. također s trostrukim postoljem isprid mosta. Taj bi raspored za krstarice i bojne brodove bija OK, ali ovdje je u svakom slučaju pogrešan. Kako se s maketom dobiju samo trocijevni i jednocijevni 25 mm topovi, ovaj jedan dvocijevni top fali pa će tribat posegnit za aftermarketom. Dobra je vijest da je Lion Roar nedavno izda 1/350 PE set Type 96 topova (kao prvi i zasada jedini takav set).

II.3. Jednocijevni 25 mm topovi

Dok je kod prethodnih postolja bila nejasna njihova vrsta i raspored, kod jednocijevnih 25 mm topova je nejasno sve, i broj, i vrsta i raspored. Kao naoružanje Yukikazea ovi topovi prvi put se spominju 25.3.1944. kada ih je prilikom modernizacije u Kureu montirano 4. Nakon toga njihov broj raste geometrijskom progresijom (kako je rasla američka zračna nadmoć): nakon nove preinake u Kureu 25.6.1944. na ukupno 8 komada, odnosno nakon posljednjeg remonta u Maizuruu 30.7.1945. na ukupno 14 komada. Fukui Shizuo spominje 12 ovih topova tijekom Operacije Ten-Go, dok ih je Hasegawa stavila 14. Moram priznat da u ovom trenutku ni meni nije potpuno jasan točan broj i raspored ovih topova tijekom Ten-Go operacije; usporedbom dostupnih podataka nekako bi se najviše priklonija brojki od 12 primjeraka koju zastupa Shizuo. Ipak je vremenski period između dvi zadnje dokumentirane preinake (Kure - Maizuru) prevelik da bi se sa sigurnošću mogla odredit točna brojka...
Također, s maketom se dobiju i 4 Type 93 PZ strojnice kal. 13,2 mm međutim one sigurno nisu bile dio naoružanja ovog razarača 1945. godine (posljednji primjerci iskrcani su najkasnije polovicom 1944.).

III. Torpedno naoružanje

Yukikazeovo najmoćnije oružje. Sačinjavali su ga dva četverocijevna Type 92 lansera kalibra 610 mm za glasovita japanska Type 93 "Long Lance" torpeda. O karakteristikama ovog fantastičnog oružja dugog 9 m i teškog 2700 kg već sam pisa na ovom forumu (u recenziji makete još jednog japanskog razarača - Shimakazea) tako da ću ovdje ponovit samo glavno: pogon na čisti kisik, najveća brzina 50 čv, domet do 40.000 m, strah i trepet za posade savezničkih brodova. Osim onih u lanserima, u pričuvi je nošen još jedan kompletan set ovih torpeda, dakle sveukupno 16 komada. Plotun ovih torpeda ispaljenih u lepezi s japanskih razarača i krstarica tijekom bitke u Java moru 27.2.1942. i iduće noći u Sundskom tjesnacu doslovno je razbija kombiniranu savezničku eskadru, a bljeskovi mnogobrojnih eksplozija pretvorili su noć u dan...
Usporedbom lansera na maketi s nacrtima i 3D grafikama vidi se da i njima manjka detalja.

IV. Protupodmorničko naoružanje

Dio brodskog naoružanja koji je, uz PZO naoružanje, doživija najveće promjene u odnosu na prvobitnu konfiguraciju. Godine 1945. ASW (Anti-Submarine Warfare) komponentu na Yukikazeu činili su jedan Type 94 "Y" bacač dubinskih bombi i 36 Type 2 dubinskih bombi, koje su u more spuštane pomoću dviju kliznih tračnica na krmi. Dubinske bombe su bile skladištene u posebnom rešetkastom spremniku na krmenoj palubi.

Ovaj spremnik na maketi je potpuno pogrešan te će ga bit potribno zaminit jetkovinom.

BONUS - 1/350 TBM-3 AVENGER

S maketom Yukikazea se kao bonus dobije i white metal maketa Avengera, s pripadajućim oznakama i shemama bojanja eskadrila s nosača USS Bunker Hill i USS Bennington, koje su sudjelovale u napadu na japansku postrojbu na putu prema Okinawi. Pošto ova ljupka stvarčica ima krila nije predmet mog interesa, pa ako je netko zainteresiran rado ću mu je poklonit.

POSTOLJE

Postolje je jednostavno i prihvatljivo. Mislim da će bit OK kad se oboja u boju nekog plemenitog drva.

Dobiju se i držači makete (kao i propeleri) u nekakvoj imitaciji kroma. Po mom ukusu malo djeluju kičasto, stoga će bit prebojani brassom.

SIDRENI LANAC

DEKALI

Dekali su predviđeni za brod, Avengera, kao i za postolje.

SASTAVNICA

Dvojezična japansko-engleska, velika i pregledna, formata A4. Sve skupa sastavljanje makete je objašnjeno kroz 20 koraka, na ukupno 16 stranica. Možda najbolja i najpotpunija sastavnica koju sam ikad vidija, donosi kronološki čak i cjelokupnu operativnu karijeru Yukikazea, kao i popis svih njegovih zapovjednika.

Što se tiče sheme bojanja, upute sugeriraju uporabu Gunze i Mr. Color boja, ali triba vodit računa da su to samo približne a ne autentične boje.

Kako je poznato, japanska mornarica nije imala jedinstven sustav bojanja svojih brodova, već su sva četiri mornarička škvera (Maizuru, Sasebo, Kure i Yokosuka) imali svoje nijanse sive boje. Ove boje ima u svojoj ponudi Model Master (akrili) i WEM (enameli). Kako je Yukikaze dite Saseba, tako za njega preporučujem Sasebo Naval Yard Grey.
Sastavnica donosi i shemu rigginga, koji je OK.

ZAKLJUČAK

Jedna od onih maketa brodova zbog kojih čovik i postaje zaluđenik u brodove - više je povijesti u jednoj toni istisnine ovog razarača nego u svim avionima i tenkovima ovega svita! (ispričavam se unaprid svima, nemam namjeru omalovažavat ničije područje interesa, ovo je isključivo moj subjektivni dojam..)
Svi uočeni minusi i plusevi su nabrojeni, maketa nije savršena, daleko od toga, ali je zasigurno jedna od najboljih maketa brodova u ovom mjerilu trenutno na tržištu. Svi nedostaci zahtijevaju tek nabavku nekih jetkanih dijelova, nikakvu mukotrpnu kirurgiju i prekrajanje. Ova maketa je drugi predstavnik poznatih klasa razarača iz II. svj. rata koje su osvjedočene u mjerilu 1/350, uz Tamiyin 1/350 USS Fletcher, dok uskoro iz WEM-a dolazi i britanska klasa Tribal. Za cijenu od oko 180 kn + 35 kn poštarine (carinu nisam platija, premda je paket otvaran na carini) dobije se lipa 34 cm maketa slavnog broda, istinski "nepotopivi" dodatak Tamiyinom 1/350 Yamatu na njegovom posljednjem putovanju. Ili kako je reka najslavniji i najekscentričniji od svih Yukikazeovih zapovjednika, kapetan Terauchi Masamichi, u obraćanju posadi prilikom preuzimanja zapovjedništva 10.12.1943.: "Ja sam zapovjednik Yukikazea i Yukikaze neće potonuti!"

LITERATURA

Profile Morskie 24 - Yukikaze

Monografie Morskie 4 - Niszczyciele Japońskie 1920 - 45, AJ Press, Gdynia, 1996.

J.V. Apalkov / P.P. Vasiljev, Boevje Korabli Iponskogo Flota - Esmincji i Minonoscji 10.1918. - 8.1945., Tom II, Sankt Petersburg, 2002.

Nihon kuchiku kan shi (Japanese Destroyers) - Sekai no kansen (Warships of the World) # 34

Random Japanese Warship Details - Vol. 2