Dc3 c47 Dakota li2 u Jugoslaviji

dalibor · Upisano: Sri Lis 21, 2020 4:31 pm Naslov poruke:

https://www.youtube.com/watch?v=WWnX_uaTiFA&feature=emb_logo

plus vis plus prkos

Zoran Petek · Upisano: Pon Velj 06, 2023 10:51 am Naslov poruke:

Pokazatelj kako se vremena mijenjaju

Sovjetska Grupa Sokolov izvela je bez gubitaka niz letova iz Italije za podršku partizanima 1944. Izvukli su Tita iz Drvara i evakuirali brojne ranjenike, kao npr. iz Brezne u kolovozu 1944.

Poznati su npr. br.7, pilot N.A. Trofimov; 9, pilot A.A. Kuricin; 10, 42-92762, pilot Mihajlov.

Stari članak (iz 1996.), u mom prijevodu s ruskog:

Stariji poručnik Vladimir Fjdorovič Pavlov

Od 1944. do 1945., dok je letio na C-47 iza neprijateljskih linija, stariji poručnik Vladimir Fjdorovič Pavlov imao je više mučnih trenutaka. U to je vrijeme letio na više od 80 misija u Jugoslaviji iz zračne luke u blizini Barija, kako bi opskrbio jugoslavenske partizane na njemačkom teritoriju. Sve su misije bili letovi na grube sletne piste, koje su jugoslavenski partizani žurno pripremali na planinskim pašnjacima.

Iako su svi letovi bili opasni, onaj na kom je Pavlov letio u noći 22. kolovoza 1944. godine, još uvijek mu je u živom sjećanju 52 godine kasnije. Misija je bila rizična, ali ne i neobična: noćni let za opskrbu partizanske grupe okružene njemačkim snagama. Nakon što je C-47 sletio partizanski zapovjednik brzo je prišao Pavlovu. Kako se teret istovario, zapovjednik je rekao Pavlovu da će morati preuzeti neočekivane putnike. Pavlov se zabrinuo. Vrijeme se bližilo i nestrpljivo je želio poletjeti. Zastao je da posluša molbu partizanskog zapovjednika. Trideset i dva američka letača našla su se u partizanskoj grupi nakon što su oborena u misijama iznad Rumunjske. Amerikanci su krenuli s partizanima prema prijateljskim linijama kad su ih Nijemci okružili. Jedini bijeg bio je preko grubih šumskih staza i neravnog planinskog terena. Većina srušenih letača, ozlijeđena tijekom spašavanja ili oslabljena dugim kopnenim putovanjem, nije bila u stanju pokušati proboj. Suočili su se sa smrću ili zarobljavanjem od strane Nijemaca.

Vođa partizana i Pavlov shvatili su da je C-47 jedina šansa za bijeg Amerikanaca. Pavlov je bio sumnjičav, 32 putnika mogla bi biti previše za polijetanje s kratke livadne piste. Da još više zakompliciraju situaciju, neka stabla rasla su na samom drugom kraju piste. Iskustvo i hladna računica, a ne hrabrost, pomogli su Pavlovu da donese odluku. Dobro je poznavao C-47, njegove mogućnosti i ograničenja, a impresionirala ga je njegova snažna pouzdanost. Ne jednom, već dvaput, pregledao je uzletnu pistu i zaključio da je uzlet moguć. Zamolio je vođu partizana da njegovi ljudi posjeku drveće i gurnu avion natrag do granice livade. Polijetanje je bilo uspješno, ali loše vrijeme donijelo je novu opasnost. Oblaci su se zatvorili oko C-47, prisilivši Pavlova da se spusti s visine od 10.000 stopa i nastavi spuštati u potrazi za probijanjem oblaka. S malo goriva i svjesni da se više nemaju kamo vratiti, Pavlov i njegovi putnici sada nisu imali drugog izbora nego nastaviti.

Uletjeli su u grmljavisku oluju i ubrzo je munja pogodila C-47. Bljeskovi su zaslijepili Pavlova i njegovog kopilota u sekundi. Letjelica je ostala u oluji 37 minuta, koje Pavlov opisuje kao "neku vrstu pakla". Kako danas kaže, "stvorio se osjećaj bespomoćnosti. Pod vatrom biste mogli pokušati izbjeći ili jednostavno odletjeti, ali ništa niste mogli učiniti da izbjegnete oluju." Pavlov je održavao svoj avion u pravcu i nadao se da će uočiti svoje uzletište. Napokon je ugledao čistinu kroz rupu u oblacima i sigurno sletio.

Spašeni Amerikanci zahvalili su se ruskoj posadi stiskom ruku i zagrljajima. Stariji američki letač prišao je Pavlovu, ali jedina riječ koju je izgovorio, a koju je Pavlov mogao razumjeti je "kapetan". Pavlov sa žaljenjem kaže da ne zna ime nijednog od putnika te noći. Pavlov u vezi s tom misijom priznaje da mu je te večeri "košulja bila zalijepljena od znoja za stražnji dio sjedala." Konačno je obavio više od 250 misija iza neprijateljskih linija, za koje je dobio zlatnu zvijezdu medalje Heroja Sovjetskog Saveza, najveću počast svoje zemlje.

Nakon rata Pavlov je ostao u zrakoplovstvu Sovjetske vojske i povukao se kao pukovnik. Po posljednjem izvješću bio je umirovljenik i živio je sa suprugom u Moskvi. U svibnju 1992. prisustvovao je obilježavanju Dana pobjede. Sudjelovala su i dva američka zrakoplova na humanitarnim misijama u Rusiji. Pavlov je rekao da mu je važno na Dan pobjede razgovarati s Amerikancima koji bi mogli biti sinovi ili unuci onih koje su spasili prije gotovo 50 godina.