Otvoreni maketarski forum Forum Indeks


Mjesto za sve maketarske teme i dileme
 
 FAQFAQ   TražiTraži   Lista članovaLista članova   Grupe korisnikaGrupe korisnika   RegistracijaRegistracija   ProfilProfil   PrijavaPrijava 

Prijavi se za provjeru privatnih porukaPrijavi se za provjeru privatnih poruka   

Jugoslavenski tenkovi

 
Započni novu temu   Odgovori na temu    Otvoreni maketarski forum Forum Indeks -> - od 1945. do 1991.
Vidi prethodnu temu :: Vidi sljedeću temu  
Autor Poruka
AleksandarMorozov

Član od: 03 Stu 2006
Poruke: 1726
Mjesto: Petrova rupa
PorukaUpisano: Sri Sij 13, 2016 3:36 am    Naslov poruke: Jugoslavenski tenkovi Citiraj ovaj komentar

Što znate o jugoslavenskim tenkovima? Čuli ste za Osamdes'četvorku...i to je to, jel' da? Možda pratite i njen ratni i posljeratni razvoj kroz naš M-84A4, M-84D i/ili M-95 Degman, a možda i kroz srpski M-84S...kroz veći ili manji tehnološki oslonac na M-91 Vihor. Ma super. A jeste li čuli za šifru Kapela? Joj pa to vam je Osamdes'četvorka. E sad...ako niste čuli za šifru Kapela, onda vjerojatno niste čuli ni za šifru Galeb, šifru Violina niti šifru Kondor. No, da krenemo redom.

Dakle...četres'osme se dogodila „rezolucija Informbiroa“ iliti „Titovo povijesno NE Rusima“ iliti „odyebi od karaule druže Brko“ što je rezultiralo činjenicom da smo izbjegli sudbinu ostalih sa svim prednostima i nedostacima, da su osnovani nesvrstani sa svim prednostima i nedostacima, da smo se približili zapadu sa svim prednostima i nedostacima, da je krenuo razvoj svega s osloncem na vlastite snage sa svim prednostima i nedostacima. Pa eto. Posljedica toga da se krene u razvoj (i proizvodnju) svega s osloncem na vlastite snage je i odluka, donešena 49., da se razvije domaći tenk. Izdane su zapovjedi i krenulo se u rastavljanje Tetke do zadnjeg vijka, mjerenje svega u mikron i kopiranje. E sad...kopiranje. Ne, ne...ne kopirati. Zapovjed je bila napraviti još bolje. U biti, sve je, navodno, počelo 26. veljače 1949. Taj dan je Prvi Drug osobno malo svratio u Centralnu tenkovsku radionicu Petar Drapšin u Mladenovcu. „Drugovi? Možete li PROIZVODITI tenk?“. Možete 3 puta pogađati što su okupljeni radnici jednoglasno odgovorili...no, siguran sam da ćete pogoditi od prve. Nakon stišavanja ovacija, Prvi Drug je rekao „Onda imate zadatak.“. Time je i formalno donijeta odluka o proizvodnji domaćeg tenka.
Formirani su razvojni timovi (koji će, u budućnosti, činiti jezgro razvoja svih jugoslavenskih oklopnih vozila, zaključno sa šifrom Kapela sudjelujući u svemu tome što osobno, a što kao učitelji mladih inženjera). Ekipa iz CTR Petar Drapšin je snimala i izrađivala dokumentaciju mototransmisione jedinice (paketa snage), hodnog postroja i drugih agregata, ekipa iz Đure Đakovića je snimala i radila na dokumentaciji oklopa (tijela i kupole), Kragujevčani (Zavod No.11) su radili na naoružanju, a dečki s Vojno-tehničkog instituta su rješavali elektriku, optiku, a kasnije i kupolu. Ubrzo su se uključili i Rakovički IMR, zatim Lola Ribar i mnogi drugi. Njihovim se radom došlo do šifre Vozilo A (gdje gdje i Tip A ili Teški tenk vozilo A).
E? A znate li tko je vodio finalizaciju cijele priče? Upravnik CTR Petar Drapšin, bojnik (major) Anton Kurt. To vam je onaj genijalac koji je ugradio PAK-40 na Stjuarte u 1. tenkovskoj za vrijeme rata. Dakle, ne nekakav partijski uhljeb već stručnjak. Uglavnom, zahvaljujući onom legendarnom poletu i entuzijazmu iz tog vremena, drug Anton je, nakon samo godinu dana, na prvomajskoj paradi stao pred Prvog Druga, salutirao, podnio prijavak „Druže Maršale, zadatak izvršen!“...i protutnjao sa svojim tenkovima ispred počasne lože (ne bez problema jer je u Kolarčevoj ulici jednom tenku zaglavila upravljačka ručica, no vješti se vozač snašao, u vožnji ga, bez zaustavljanja, okrenuo na mjestu deblokirajući ručicu i nastavio dalje kao da se ništa nije dogodilo. Prisutna raja se oduševila tim manevrom misleći da je dio programa).
Svi timovi su odradili odličan posao...jer...jedino što su imali od originalne sovjetske dokumentacije su tehnička dokumentacija za klip i karike. Sve ostalo su radili jednostavnim zanatskim kopiranjem bez ikakve tehničke dokumentacije, nacrta, proračuna ili ispitivanja materijala.
E sad...što su postigli tim odlično odrađenim poslom? Mislim...ako je sve tako super, zašto Vozila A nije proizvedeno više od 5 (9) komada? E pa zato što je tenk ipak tada bio preveliki zalogaj za domaću industriju. Kao prvo, original NIJE nadmašen. Vozilo A je u nečemu bolje, no u nečemu je i lošije od T-34/85 model 1946. Kao drugo, izrađen je radionički, a ne industrijski jer ni jedan potencijalni kooperant, a još manje finalizator, nisu bili spremni i sposobni za velikoserijsku proizvodnju bilo čega...a kamoli za ujednačenu (visoku) kvalitetu proizvoda. Ni sama proizvedena vozila međusobno nisu bila identična i čak ni mnogi dijelovi nisu bili međusobno zamjenjivi. Bio je 146mm viši od Tetke, 2,7-3 tone (ovisi koji) teži od Tetke, a pojedini su dijelovi izrađeni proizvoljno od neadekvatnih materijala. Ocijenjeno je da je vatrena moć veća od originala (isti top ali umjesto ciljnika TS-15 s Tetke, ugrađen je njemački TZF s Pancera 4...dakle, precizniji) ali je pokretljivost manja, a broj moto sati između 2 otkaza mizeran jer su tolerancije na motorima bile prevelike, a primijenjeni materijali loši. Getriba je, također, bila jako nepouzdana i strašno bučna. Isto tako, preglednost iz kupole je bila katastrofalna. Mjerenja kažu da je mrtav kut za zapovjednika bio od 4,5 do čak 87 metara, a za ciljatelja od 19,2 do 42,7 metara (strašno). Jedino što je radilo besprijekorno su bili dijelovi i sklopovi koji NISU bili domaće proizvodnje...a to su: ciljnik (njemački TZF), spregnuta i prednja strojnica (njemačka MG-42), PZ strojnica (američki Browning M2) i radio (britanski SET-19WF). Ukratko, original NIJE nadmašen. Eyebiga.
Ali...steklo se iskustvo...primijenjeno na idućim projektima tenkova, OT-a, BOV-ova, BVP-a...zaključno sa šifrom Kapela.

Inače, jedan primjerak Teškog tenka Vozilo A imate u muzeju na Kalemegdanu, a na netu hrpu fotkica i crteža...pa ću vam ovdje pokazati tek neke rijeđe.





Iako se odustalo od projekta proizvodnje prvog domaćeg tenka, Vozila A, nije se odustalo od daljih pokušaja u narednim godinama. Ohrabreni stečenim iskustvima, stručnjaci Mašinskog biroa i novoizgrađene tvornice FAMOS, su napore usmjerili na usvajanje proizvodnje getribe i motora V-2 tenka T-34, što je i dovršeno 1954, odnosno 1957. godine, kada se krenulo sa serijskom proizvodnjom. Nakon odustajanja od daljeg razvoja Vozila A, izrađene su studije o razvoju Vozila B. Ono je zamišljeno kao samovozno topničko oružje s topom od 90mm. Razmtrana je i mogucnost otkupa licence za proizvodnju tenka neke druge zemlje (Francuska, Britanija, Švicarska, Njemačka), te se nakon proučavanja više uzoraka tenkova iz zapadnih zemalja i terenskog ispitivanja dva francuska tenka AMX-13, zaključuje da postojeći tenkovi ne odgovaraju našim potrebama, zahtjevima i ekonomskim mogućnostima pa se 1955. godine donosi odluka o daljem razvoju domaćeg tenka. Tokom 1955. godine u Mašinskom institutu je započet rad na idejnom projektu srednjeg tenka M-320. Obavljeno je ispitivanje karakteristika svih dostupnih tenkova (T-34, M-4, M-47, SO M-18 ), mnogi podsustavi su detaljno snimljeni, izvršene su detaljne numericke analize važnijih podsustava i vuče te je predloženo optimalno rješenje za naše uvjete i mogućnosti. M-320 je, u stvari, jednostavno spoj Tetke, Šermana, Patona i Helketa u paket čiji oblik podsjeća na sve njih ali nije ni jedan od njih. Dakle, nikakva topla voda već (čak poprilično vješt) spoj postojećega.



Međutoa, vec se 1956. odustaje i od ovog projekta i napori se usmjeravaju na poboljšavanje T-34, obzirom da je proizvodnja nekih podsustava tog tenka već bila usvojena. Na Glavnom vojnotehničkom savjetu JNA, održanom u veljači 1956. zaljučeno je da se pokrene projekt modernizacije tenka T-34 pod oznakom M-628, šifra Galeb. U okviru projekta razmatrane su dvije varijante: AC s topom 85mm, domaćom strojnicom M-53, američkim radiom SET-19, poboljšanim motorom s izmijenjenim sustavom napajanja gorivom i podmazivanja, petobrzinskom getribom i poboljšanim elektroinstalacijama i uređajima. Druga varijanta, AR, je imala top kalibra 90mm i PZ strojnicu 12,7mm, plus poboljšanja kao kod verzije AC Najveći zahvat je , svakako, bila ugradnja topa od 90mm. Ispitivanje T-34 sa ovim topom je obavljeno od prosinca 1958. do siječnja 1959. Ustanovljeno je da top 90mm nije mogao probiti pancirnu ploču debljine 100mm, pod kutem od 30 stupnjeva s udaljenosti od 500 metara. Također, usporedbom sa standardnim T-34/85 ustanovljeno je da brzina gađanja sa 7-8 pada na 4 granate u minuti, da brzina okretanja kupole sa 4-5 obrtaja pada na 3-4, a borbeni komplet se smanjuje sa 55 na 47 granata. Pokretljivost i brzina su, također, nesto manji, a zbog dužeg topa su i mogućnosti svladavanja prepreka nešto lošiji. Kasnije su projektirana i druga poboljšanja sustava upravljanja, napajanja gorivom, ugrađene su dimne kutije, a razmatrana je i ugradnja topa 20mm. U 1957. godini proizvedena je probna serija od 5 komada, ali bez topova i radija.
Zanimljivo je to što su Česi i Slovaci negdje otprilike u to vrijeme radili istu stvar s istim tenkom. Ugradili su D-10 od 100mm na Tetku i dobili T-34/100...također slijepu ulicu baš poput M-628 šifra Galeb. Ipak, za razliku od Čeha i Slovaka, naši su inženjeri pokušano i provjereno dobro primijenili na Tetkama iz našeg arsenala. Primjer toga, a da se vidi iz vana, je montiran M2 na kupoli i antena američkog radija.

Postojao je i projekt M-634, šifra Violina. To je načelno neizmjenjen M-4 Šerman s motorom V-2 od 500 konja (i potrošnjom od 220 litara dizela na stotku, a ne 440 litara benzina) i getribom s T-34/85. Iskreno...jasno mi je kako su ugurali V-2 u Šermana...no, pojma nemam kako su riješili i pripadajuću getribu jer je Tetki cijeli sklop prijenosa snage iza kod motora, a na Šermanu je sve to naprijed vozaču pred nogama. Možda je priča o Tetkinoj getribi patka, a u stvari je ostavljena Šermanova, uz neke izmjene zbog razlika u zakretnom momentu i broju okretaja. Uglavnom, šifra Violina je ostala na pokušaju...što možete primjetiti ako pogledate film Kelijevi heroji, oslušnete zvuk tih Šermana i obratite pažnju na boju dima iz auspuha. Svi Šermani iz filma su original benzinci. Isto tako, teoretski bi se M-634 šifra Violina mogao relativno lako izraditi od postojećih maketa Šermana.



Paralelno s projektom M-628 šifra Galeb, u periodu 1956-63 godine rađeno je i na projektu novog srednjeg tenka oznake M-636 šifra Kondor. To je potpuno nova konstrukcija tijela i kupole, poboljšanog ovjesa s torzijskim polugama, topom kalibra 90mm, mase 35 tona, brzine 45 km/h i petočlane posade (iz nekog je razloga zadržan strojničar u tijelu iako je to već tada bio anakronizam iz prošlog rata). Visina je trebala biti kao kod T-34, ali sa puno boljom čeonom zaštitom (oklop od 105mm na prednjem dijelu kupole). Motor je bio provjereni V-2 ali nabrijan na 600 konja. Planirano je da proizvodnja M-636 započne 64. u Famosu, kapacitetom od 30 vozila godišnje. Taj je plan bio vrlo optimističan ako se uzme u obzir kako je ta tvornica baš tad kretala s proizvodnjom OT-a M-60. Naravno da je bilo i drugih problema. Naime, željezara Ravne je proizvodila kupolu. Gotove su kupole trebale biti prevožene u Bratstvo u Novom Travniku gdje bi se ugrađivao novi top od 90mm (Bratstvo ga je trebalo proizvoditi tempom od 200 komada godišnje). Nakon toga je sve trebalo biti preveženo u Sarajevo u Famos i tamo se trebalo finalizirati 30 tenkova godišnje. No, u samom su startu Slovenci malo zakazali s proizvodnjom i to na način koji uopće ne liči na njih. Naime, Bosanci su u N. Travniku otkrili da skoro polovina odljevaka iz Ravnog ne valja...da je škart. Oni su uredno napravili top od 90mm i pripremili serijsku proizvodnju...no, ogradili su se od daljnje odgovornosti zauzevši stav da će ih proizvoditi 200 komada godišnje samo ako Slovenci riješe problem kvalitete svojih odljevaka. Slovenci su problem riješili pa nije morala biti angažirana Nikšićka željezara koja je bila dio plana B. Međutim, zbog zastarjelosti nekih podsustava i primijenjenih tehničkih rješenja...i prije svega, zbog zatopljavanja odnosa sa SSSR-om i otvaranja mogućnosti uvoza novih sovjetskih tenkova T-54...1961. se odustalo od projekta M-636 šifra Kondor.



Obzirom na osobno prisustvo Prvog Druga i Prve Drugarice, stvar je ozbiljna. Wink




No, nakon nabavke prvih T-54A krajem 1961. godine i konsultacija s tadašnjim Saveznim sekretarom za narodnu obranu, generalom Ivanom Gošnjakom, početkom 1962. godine, pokrenut je projekt M-636D, što je, u osnovi, M-636 šifra Kondor ali sa sovjetskim topom od 100mm i sovjetskim ciljnicima. Ubrzo je pokrenut i projekt T-34D...što je bio pokušaj kopiranja tenka T-54...također na inicijativu generala Gošnjaka. Planirano je da se, kroz prototipsku predseriju od 5 tenkova, do 1965. godine, uhoda proizvodnja tenka T-54A (pod oznakom T-34D), s time da naši T-34D moraju zadržati karakteristike originalnog T-54A i da im dijelovi moraju biti međusobno izmjenjivi. Jedina razlika je trebala biti u tome što T-34D ne bi na kupoli imao DŠK već M2, a spregnuta bi mu bila, najvjerojatnije, američka M-1919 rekalibrirana na kalibar 7,92mm, a ne sovjetska SGMT (pitaj Boga zašto). Isto tako, originalni sovjetski radio 10RT25E je trebao zamijeniti domaći radio Pliva, a zapovjedni bi tenkovi imali i dodatni američki radio AN/GRC9. IC uređaj je trebao biti kopija onog s M-47 Patton II, no kako nije odgovarao, odlučeno je da se kopira sovjetski IC far s T-54A. Zanimljivo je to što su oklopne ploče trebale biti nabavljene iz Poljske jer ih domaća industrija nije mogla proizvesti...ali isključivo legalnim, otvorenim, komercijalnim putem. Naime, naša tadašnja industrija je tek trebala naučiti kako se proizvode oklopne ploče deblje od 100mm...a prednja ploča tijela na T-54 je debela 203mm. I nije samo to bio problem. Naime, trebalo je savladati mnoge elemente motora i setove alata za njegovu proizvodnju, optiku za ciljnike, električna oprema, pojedini elementi sustava stabilizacije topa, svašta nešta. Unaprijed se znalo da je postavljeni rok za proizvodnju predserije jako tijesan i da će se morati pristupiti industrijskoj proizvodnji bez ikakvih radioničkih kopiranja kao kod prethodnih projekata. Ipak se krenulo u projekt T-34D i do jeseni 62. je već 2/3 tehničke dokumentacije bilo završeno...no, na kraju su presudile pare. Naime, izračunato je da će jedan T-34D koštati 180.000.000 dinara. Trogodišnja proizvodnja u serijama od po 20 tenkova T-34D sa sudjelovanjem domaćih dijelova od 70% koštala bi 12,2 milijarde dinara...dok bi isti broj tenkova T-54A s rezervnim dijelovima, uvežen iz SSSR-a koštao 10,2 milijarde dinara...i to je bilo to. Čista matematika.
Zanimljivo je to što je projekt M-636D, ondosno, T-34D rađen pod velikim velom tajne. Svaki...ali bukvalno svaki...dokument koji je imao ikakve veze s tim projektom je označavan onom famoznom najstrožom crvenom „Strogo pov.“ oznakom, čuvani su u posebnim sefovima i strogo je vođena evidencija tko dolazi u dodir s bilo kojim dokumentom, a kopiranje je strogo nadgledano. Isto tako, svako fotografiranje je morao odobriti osobno načelnik Uprave OJ JNA. Čak su se i u telefonskim razgovorima koristile šifre M-636D s nekim dodatnim oznakama tipa MK za mjenjačka kutija ili G za gusjenice i slično.
Ubrzo je shvaćeno da je kopiranje T-54A tada bio prevelik zalogaj za Jugoslaviju. Već u jesen 1963. godine, Uprava OJ JNA predlaže napuštanje projekta M-636D, odnosno, T-34D i nastavak nabavke tehnike u skladu s tada važećim planom Majevica. Već nakon 2 mjeseca, general Ivan Gošnjak donosi odluku da se napusti projekt M-636D kao cjelina ali da se nastavi rad na pojedinim podsustavima kao što su motor i getriba, top i još neki. Time se definitivno odustalo od projekta jugoslavenskog tenka i sve su snage usmjerene na uspješne projekte OT-a, budućeg BVP-a, BOV-a i slično. Do realizacije projekta jugoslavenskog tenka je ipak došlo 20 godina kasnije kroz projekt šifra Kapela...ali tek nakon potrebne akumulacije znanja i iskustva, razvoja tehnološke baze i prije svega, kupovine licence.



One koji cijene ovo što prikupih, obradih, napisah i objavih...lijepo molim da me podrže s ispravkom ovoga što nažvrljah...s dopunama...i s, prije svega, fotkama i crtežima. Teškog tenka Vozila A ima po netu jer je izložen na Kalemegdanu...no, Galeba nema, a Violine i Kondora jako malo. Također, dobro bi došao tekst o projektu šifra Kapela skupa s fotkama i/ili crtežima prototipova. Isto tako, ako se nekome bude dalo, neka napiše nešto i o ostalim projektima drugih oklopnih vozila. Na primjer, Šerman s topom od 122mm i slično. Unaprijed se zahvaljujem. Smile

I da...ako se netko uhvati pisanja o BVP-u M-80...da se slučajno nije usudio čitati neke zapadne autore pa trljozgati o tome da je uzor bio BMP-1/2...jer nije. Uzor je bio francuski AMX-10. Wink
_________________
Uprava Državne Bezbjednosti, viši radnik na određenim poslovima
Natrag na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Poky

Član od: 16 Lis 2005
Poruke: 4676
Mjesto: Zagreb
PorukaUpisano: Sri Sij 13, 2016 10:22 am    Naslov poruke: Citiraj ovaj komentar

Ja ću samo reći da mi se sviđa kako si napisao članak i da sam naućio mnogo toga novoga Klap klap
_________________
Poky
Natrag na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji e-mail
Tomo

Član od: 06 Stu 2005
Poruke: 1656
Mjesto: Varaždin
PorukaUpisano: Sri Sij 13, 2016 10:24 am    Naslov poruke: Re: Jugoslavenski tenkovi Citiraj ovaj komentar

AleksandarMorozov Napisao/la:
U biti, sve je, navodno, počelo 26. veljače 1949. Taj dan je Prvi Drug osobno malo svratio u Centralnu tenkovsku radionicu Petar Drapšin u Mladenovcu. „Drugovi? Možete li PROIZVODITI tenk?“. Možete 3 puta pogađati što su okupljeni radnici jednoglasno odgovorili...no, siguran sam da ćete pogoditi od prve. Nakon stišavanja ovacija, Prvi Drug je rekao „Onda imate zadatak.“. Time je i formalno donijeta odluka o proizvodnji domaćeg tenka.


Ovo je mit.
No svaka čast na trudu u pisanju ovog podužeg posta.
Evo onda da dobrinesem s anegdotom vezanom u tip A.
Znači taj tenk je služebno prikazan prvi i jedini puta na paradi u Bg.
Ešalon je išao ravno i onda je na kraju ulice trebalo skrenuti oštro desno.
Kad su tenkovi Tip A došli do tog oštrog skretanja na jednom se zaglavila poluga za upravljanje pa vozač nije mogao skrenuti udesno. Stoga je umjesto toga napravio okret od 270 stupnjeva ulijevo kako bi skrenuo udesno.
Okupljena masa je počela oduševljeno pljeskati jer je mislila da je ta pirueta dio showa. Very Happy

Inače zanimljiv tenkić.
Počeo sam ga mrljit u 1/48 prije više godina, no već je zadnjih 5-6 "na čekanju.. Sad

Natrag na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji e-mail Posjeti web-site
vrsa

Član od: 21 Lis 2005
Poruke: 2064
Mjesto: all over the place
PorukaUpisano: Sri Sij 13, 2016 11:58 am    Naslov poruke: Citiraj ovaj komentar

Sve pohvale za ovaj post tj. mali članak. Ovo osim tenka A su nove informacije za mene.

Ovo samo dokazuje koliko jako puno truda, vremena i novaca treba da se steku znanja o ovakvo specifičnim tehnologijama, a koliko ih je lako izgubiti.
_________________
Tko vrijedi taj maketari.
Tko maketari taj vrijedi.
Tko ne vrijedi taj ne maketari.
MAK REOPLAN - Split
Natrag na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
AleksandarMorozov

Član od: 03 Stu 2006
Poruke: 1726
Mjesto: Petrova rupa
PorukaUpisano: Sri Sij 13, 2016 3:45 pm    Naslov poruke: Citiraj ovaj komentar

Bravo Tomo. To je to. Konstruktivni ispravak i dopuna. Ostali? Fotke? Crteži? Smile

Btw...poštovani kolega Tömëk...svaka čast na maketi...no, čini mi se da si kupolu promašio (ma znaš i sam) i uopće ti ne zavidim na poslu koji ćeš morati uložiti da bi ju doveo u red. Wink

Hm. Kad opet nabavim Zvjezdinu Tetku...mislim da ću se i ja upustiti u izradu Vozila A. Referenci po netu ima dovoljno. Možda jednig dana izradim i Violinu. Ne bi trebalo biti teško. No, M-320 i Kondor bi se morali gotovo u cijelosti samograditi...što je teško ali nije nemoguće...kad bi samo negdje izronili crteži. Zato, poštovani auditoriju, dajte, molim vas, nađite i objavite to. Smile
_________________
Uprava Državne Bezbjednosti, viši radnik na određenim poslovima
Natrag na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
2851cz

Član od: 11 Lip 2012
Poruke: 866
Mjesto: Osijek
PorukaUpisano: Sri Sij 13, 2016 5:44 pm    Naslov poruke: Citiraj ovaj komentar

Gle ja imam neke nacrte za violinu...
Natrag na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
AleksandarMorozov

Član od: 03 Stu 2006
Poruke: 1726
Mjesto: Petrova rupa
PorukaUpisano: Sri Sij 13, 2016 8:20 pm    Naslov poruke: Citiraj ovaj komentar

2851cz Napisao/la:
Gle ja imam neke nacrte za violinu...


S gudalom ili...? Very Happy

Ako imaš...za tenk...objavi...molim lijepo. Wink
_________________
Uprava Državne Bezbjednosti, viši radnik na određenim poslovima
Natrag na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
AleksandarMorozov

Član od: 03 Stu 2006
Poruke: 1726
Mjesto: Petrova rupa
PorukaUpisano: Sri Lip 01, 2016 12:49 am    Naslov poruke: Citiraj ovaj komentar

Komplet za konverziju klasične Tetke u Teški tenk vozilo A...u muškom mjerilu. Wink

http://renax-sharkit.blogspot.hr/2016/05/vozilo-yougoslav-t-34-variant-available.html
_________________
Uprava Državne Bezbjednosti, viši radnik na određenim poslovima
Natrag na vrh
Vidi profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Pokaži ranije poruke:   
Započni novu temu   Odgovori na temu    Otvoreni maketarski forum Forum Indeks -> - od 1945. do 1991. Vremenska zona: EET (Europa)
Stranica 1/1

 
Idi na:  
Ne možete slati svoje poruke u ovom forumu
Ne možete odgovoriti na teme ili poruke u ovom forumu
Ne možete izmijeniti vlastite poruke
Ne možete obrisati vlastite poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u anketama foruma


Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
Prerada na hrvatski jezik.
Igloo Theme Version 1.0 :: Created By: Andrew Charron