Hasegawa 1/700 USS South Dakota BB-57

Essex · Gost

Proizvođač: Hasegawa (Japan)
Mjerilo: 1/700
Kataloški broj: Water Line Series No.119
Cijena: 83,00 kn (LoM)
Broj dijelova: 205 (svi plastični)

UVOD

26. listopada 1942. u pomorsko-zračnoj bitki kod otočja Santa Cruz američka mornarica je izgubila nosač aviona USS Hornet iako su ga branile četiri krstarice. U istoj bitki nosač USS Enterprise je osta sačuvan premda ga je štitija samo jedan bojni brod. Tajna je upravo u tom bojnom brodu – USS South Dakota BB-57!

POVIJEST

Američki je Kongres 1938. godine usvojio zakon o povećanju ratne mornarice (FY 39 Naval Appropriations Act) kojim je odobrena gradnja novih bojnih brodova. Prvotna namjera je bila da se u programu obuhvate i izgrade dodatna dva bojna broda klase North Carolina (uz postojeće USS North Carolina BB-55 i USS Washington BB-56) ali je zapovjedništvo ratne mornarice zahtijevalo nove bojne brodove. Nova klasa je označena ka klasa South Dakota. Originalno, samo su dvi jedinice, USS South Dakota BB-57 i USS Indiana BB-58, odobrene ovim zakonom ali Amerikanci su se vjerojatno prepali obavještajnih podataka koji su nedvojbeno pokazivali kako Japanci planiraju nove superbojne brodove klase Yamato, stoga se 25.6.1938. donosi Deficiency Appropriations Act kojim su odobrena još dva 35.000 tonska bojna broda ove klase – ovi su naručeni ka USS Massachusetts BB-59 odnosno USS Alabama BB-60 (iako su u to vrime radovi na dizajnu superiornije i modernije klase Iowa bili daleko dogurali).
Kod klase South Dakota po prvi put se pokušala osigurat adekvatna zaštita od topničke paljbe kalibra 406 mm (16in), a da se pri tome ne priđe tonaža od 35.000 tona koja je zadana Washingtonskim i Londonskim pomorskim ugovorima, i žrtvuje brzina koju su postizale North Caroline (28 čvorova). To je dovelo do mnogih kompromisa i projektantskih inovacija (8 različitih dizajna je bilo predloženo), ka šta je postavljanje unutarnjeg bočnog oklopa zakošenog pod kutom od 19°, dok su istodobno odbačeni protutorpedni blisteri. Rezultat je bija lošija ukupna kakvoća bojnih brodova klase South Dakota od onih prethodne klase North Carolina…

South Dakota je dovršena 20.3.1942. nakon čega su uslijedile pokusne vožnje i uvježbavanje posade (do kolovoza 1942.). Teška situacija na južnom Pacifiku uvjetovala je slanje bojnog broda na najgore moguće misto u to doba na svitu (osim možda Staljingrada) – u vode oko Solomonskih otoka. Ka dio udarne skupine nosača USS Enterprise (Task Force 16) svoje vatreno krštenje doživljava kod Santa Cruza 26.10.1942. di se sjajno iskazala učinkovitom vatrom svojih brojnih PZO topova i srušivši 26 japanskih aviona. Tom prilikom zadobila je pogodak 250 kg bombom u povišenu pramčanu 406 mm topovsku kulu ali je oklopna stijenka izdržala te nije bilo žrtava. Evo nekoliko prizora bitke…

South Dakota ka anđeo čuvar Enterprisea. Obrušavajući Aichi D3A2 Val pada u plamenu pogođen topovima South Dakote. Bomba koju je izbacija promašila je nosač (al je bilo blizu…)

U jednom trenutku South Dakota je toliko bila prekrivena dimom od paljbe svojih PZ topova da su na Enterpriseu mislili da je pogođena i da gori, te su je radiom pitali triba li pomoć!

Par torpednih Nakajima B5N2 Kate (s nosača Zuikaku) izvlači se nakon torpednog napada na South Dakotu. Desni se na vrime pridomislija (vidi se di skriće udesno žureći da se udalji iz baražne vatre njenih PZ topova) ali livi ju je odlučija priletit – i uspija je, ali je oboren nakon šta je priletija krmu… Oba torpeda su promašila

Još jedan oboreni Japanac (pljusak ispred pramca Enterprisea - slika dole); South Dakota je krajnje desno (vidi se bljesak njenih 127mm topova po sredini broda).Da nije bilo South Dakote Enterprise bi u ovom napadu najvjerojatnije bija doslovno rastrgan jer je admiral Nagumo na njega posla sve avione s kojima je raspolaga nakon šta je potopija nosač USS Hornet

Kaotične noćne bitke kod Guadalcanala također nisu mogle mimoić ni South Dakotu. Tijekom Druge pomorske bitke kod Guadalcanala (u noći 14.-15. studeni 1942.) s eskadrom admirala Kondoa (bojni krstaš Kirishima, teške krstarice Atago i Takao) teško je oštećena (primila je 40 direktnih pogodaka granatama 356mm, 203mm, 155mm i 127mm s udaljenosti 5000-7000 m). U ovoj bitki South Dakota se gadno zamirila drugom američkom bojnom brodu, USS Washingtonu. Naime, koristeći batine koje je Dakota primala od Japanaca, Washington se neopaženo uspija privuć na 5000 m i otvorit vatru 406 mm topovima na Kirishimu – rezultati su bili porazni te je japanski bojni krstaš potonija za nekoliko minuta. Za to vrime prilično slupana Dakota se odlučila povuć pošto više nije mogla utjecat na ishod bitke. Kako su joj sva sredstva veze bila uništena, na Washingtonu o tome ništa nisu znali te su to protumačili ka kukavički bijeg i ostavljanje suborca usrid bitke na cjedilu. Otada je posada Washingtona South Dakotu zvala SD («Suck my Dick»), animozitet između posada ovih dvaju bojnih brodova doveja je do toga da su im do kraja rata bili zabranjeni istodobni izlasci na kopno (uuuu, bilo bi makljaže u lučkim barovima…)
Na popravku je do veljače 1943., potom u osiguranju konvoja u sjevernom Atlantiku. Od 20.11.1943. ponovo u akcijama na Pacifiku, u pratnji nosača aviona i tako do kraja rata. Prebačena u pričuvu 31.1.1947. Sa flotne liste brisana 1.6.1962. Prodana 25.10.1962. u rezalište Lipsett Division, Luria Bros. & Co., Inc. i izrezana 1963.

USS South Dakota odlikovana je s 13 ratnih zvjezdica za svoju službu u WW2.

Taktičko-tehnički podaci

Brodogradilište: New York Shipbuilding, Camden, New Jersey
Kobilica: 5.7.1939.
Porinuta: 7.6.1941.
Dovršena: 20.3.1942.
U pričuvi: 31.1.1947.
Brisana: 1.6.1962.
Standardna istisnina: 37.970 tona
Maksimalna istisnina: 44.519 tona
Duljina preko svega: 207,3 m
Duljina na vodenoj liniji: 203,0 m
Širina: 33 m
Gaz: 10,7 m (pri 44.519 tona)
Oklopna zaštita: pojas 310 mm, paluba 146-152 mm, barbete 287-439 mm, topovske kule 184-457 mm, zapovjedni toranj 184-406 mm
Pogonska skupina: 4 parne turbine General Electric, 8 kotlova Babcock & Wilcox, 130.000 KS, 4 vijka
Brzina: 27,8 čvorova
Doplov: 15.000 Nm pri 15 čvorova
Naoružanje: 9 16in (406 mm)/45 (3x3), 16 5in (127 mm)/38 (8x2), dok se lako PZO topništvo tijekom rata minjalo i to:
ožujak 1942. – 20 1.1in (28 mm) (5x4), 34 20 mm Oerlikon (34x1), 8 0.5in (12,7 mm) (12x1)
studeni 1942. – 16 40 mm Bofors (4x4), 20 1.1in (28 mm) (5x4), 57 20 mm Oerlikon (57x1), 16 0.5in (12,7 mm) (16x1)
veljača 1943. – 68 40 mm Bofors (17x4), 57 20 mm Oerlikon (57x1)
kolovoz 1945. – 68 40 mm Bofors (17x4), 72 20 mm Oerlikon (72x1)
Hidroplani: 3
Posada: 1793 (1942), 2364 (1945)

MAKETA

Maketa se još jedno Hasegawinu staro izdanje, djeluje jednostavno jer svi su dilovi raspoređeni na samo 4 okvira ali pažljivim prebrojavanjem dolazi se do brojke od 205 dilova što baš i nije malo. Kvaliteta izrade je jako dobra te odljeva gotovo i nema.

Trup

Trup se sastoji od dva dila: podnice (na koju dolazi standardni Hasegawin uteg pošto je ovo waterline model) i gornjeg dila trupa zajedno s palubom. Ovdi se nalazi i najveća pogreška na ciloj maketi: forma brodskog pramca. Usporedimo li slike vidi se da je South Dakota imala «tupi» pramac, ovaj na maketi bija bi primjereniji vitkom pramcu bojnih brodova klase Iowa namijenjenom postizanje velikih brzina.

Ali šta je tu je; i supermoderni Trumpeter je na svom novom Hornetu totalno falija formu pramca stoga ovoj maketi staroj 20 godina to neću uzet za veliko zlo – šta ne valja, popravit će se.
Ka kod Trumpeterovog Bismarcka, i ovdi paluba nije jedinstvena već se sastoji od tri dila. Međutim, za razliku od Bismarcka, kod South Dakote su spojevi paluba izuzetno pametno raspoređeni: prvi je na prijelazu pramčane palube na povišenu glavnu, dok je drugi na krmi di drvena paluba prelazi u čeličnu. Naprave li se kako triba bit će gotovo nevidljivi te kitanje neće bit potribno. Naravno panelizacija je prisutna na svim palubama. Kod trupa triba spomenit i još jednu primjedbu: sidra su izlivena u sidrenim oknima te izgledaju jeftino i neugledno stoga preporučam da se prebruse i zamine novim.

Nadgrađe

Jedna od prepoznatljivih odlika bojnih brodova klase South Dakota bilo je kompaktno nadgrađe koje je protivničkom topništvu tribalo pružat što manji cilj. USS South Dakota je bila jedinstvena u svojoj klasi jer je bila predviđena ka admiralski brod i dosta se razlikovala od svojih polusestara. Imala je jednu razinu (palubu) više na zapovjednom tornju (za smještaj dodatnog osoblja) stoga je ka kompenzaciju dodatnoj težini koja je mogla ugrozit stabilitet broda (osobito u olujnim moru) dobila samo 8 dvostrukih kula 127/38 mm PZ topova (preostale 3 jedinice imale su 10).
Na nagrađe nemam nekih velikih primjedbi što se tiče izrade (jedino su topnički ravnatelji i ciljničke sprave 406 mm i 127 mm topova možda malo nedorečeni) ali razmještaj (i nedostatak!) pojedinih dilova opreme je zbilja čudan. Također ima dosta nelogičnosti (onaj u Hasegawi šta je proučava nacrte stvarno je radija priko k…): 1) 40 mm i 20 mm PZ topove ne prate pripadajući i odnosno adekvatni fire directori (ispada da vatrom ovih topova upravljaju ciljnici 127 mm topova), 2) raspored, vrsta i broj ovih topova sugeriraju razdoblje kraj WW2 međutim jarboli i radarske antene se nisu makli dalje od 1942., 3) nedostaju brodske dizalice! (ne mogu virovat kako su to mogli zaboravit – ja ih doduše imam na lageru al je stvarno nevjerojatno kako im se moga dogodit takav previd).
Također kapa dimnjaka ne valja ništa, zatvara dimnjak ka kakav čep te ju je potribno prepravit ili scratchat.

Naoružanje

Konfiguracija naoružanja u potpunosti odgovara stanju iz kolovoza 1945. Glavni topovi South Dakote bili su 406 mm Mark 6 (16 inča) razmišteni u tri trostruke kule. Na pramčanoj su smještene mnogobrojne splavi za spašavanje, dok se na povišenoj pramčanoj i krmenoj topovskoj kuli nalaze galerije s 20 mm i 40 mm topovima. Kule su pristojne izrade, cijevi se mogu podizat i spuštat, jedino šta fali su blast bags ali to se da lako napravit.

Pomoćno topništvo činilo je 16 topova od 5 inča (127 mm), univerzalne namjene, smještenih u 8 dvostrukih kula. PZ topništvo bilo je zastupljeno s 68 Boforsa 40 mm u 17 četverocijevnih postolja. Tri ova postolja Dakota je imala na pridnjem kaštelu (jedan na samom vrhu pramca, dva sa strane) što joj je davalo karakterističan izgled po kojem se odmah može pripoznat na fotografijama (mada je njihova stvarna uporaba bila dvojbena jer, pri velikoj brzini u kombinaciji s valovitim morem, pramac je zaranja dosta duboko u more – na nekim slikama ova trojka je čak prekrivena ceradom). I ovi topovi su solidni, ima nešto flasha na nekim cijevima al to je zanemarivo.

S 20 mm Oerlikonima bit će posla jer će na svima tribat napravit rez po sredini štitnika. Kako ovih topića ima ukupno 72, triba se naoružat strpljenjem…
Dva Kingfishera su amo reć OK, nemaju doduše propelere i imaju samo središnji plovak dok će one ispod krila tribat napravit.

Sastavnica

U odnosu na Kaginu ova je na engleskom, također pregledna i razumljiva. Upute za bojanje su naravno opet krive. South Dakota je jedina od svoje klase cili rat provela obojana u Measure 21 (tzv. Navy Blue System).

Sve okomite površine bojane su u Navy Blue 5-N, dok su sve horizontalne površine vidljive iz zraka bile premazane Deck Blue 20-B. Ova shema bila je iznimno učinkovita protiv aviona (kad su 1945. napadi kamikaza postali neizdrživi, gotovo svi američki kapitalni brodovi su prešli na ovu shemu, odnosno na novu Measure 22). S druge pak strane pružala je slabu zaštitu protiv podmornica i protivničkog topništva (novi Essex nosači šta su ulazili u službu krajem 1943. bili su obojani u Measure 21; u kratkom periodu tri su, jedan za drugim, torpedirani od strane japanskih podmornica stoga ih je mornarica prebojala u maskirne Measure 31,32,33).

Naljepnice

Uključuju naljepnice za USS South Dakotu i USS Alabamu, drugi brod ove klase iz Hasegawinog Water Line programa, i to: brojeve na pramcu i krmi, ime broda na krmi, oznake za Kingfishere te američke zastave.

ZAKLJUČAK

Maketa je takva kakva je, ima nedostataka ali se svi mogu popravit. Jednostavna je za sastavit i sigurno će predstavljat užitak složiti je. Neki dilovi nisu baš reprezentativni poput dizalice za hidroavione i katapulta al Hasegawa u svojoj ponudi ima i PE set za ovaj brod. Uglavnom, jako lip brod i sigurno ću nabavit i preostale 3 jedinice ove klase pa s njima na neku dioramu. Sve preporuke za USS South Dakotu BB-57 ili kako je njena posada zvala – Battleship X!

Tri bojna broda klase South Dakota u akciji bombardiranja čeličane u Kamaishiju, otok Honshu, Japan, 14.7.1945. Snimljeno sa USS South Dakote, iza nje je USS Indiana, slijede je USS Massachusetts te teške krstarice USS Chicago i USS Quincy

LITERATURA

Ian Sturton, All the World´s Battleships – from 1906 to the Present, Conway Maritime Press, London, 2000.

Squadron/Signal Publications, Warships No.4, US Battleships in Action, Part 2, 1984.

Profile Morskie 18, USS Alabama, Wyszkow, 1999.

Dictionary of American Naval Fighting Ships, Vol. VI, USS South Dakota BB-57, str. 561-564

Tanelorn · Upisano: Pon Ožu 20, 2006 9:53 am Naslov poruke:

Jos jedna odlicna recenzija, svaka cast na trudu! Klanjanje

_________________
Last night fear knocked on my back door. Faith answered!
There was no one there!

Grunf · Administrator

Zanimljivo i puno zanimljivosti iz povijesti-super Very Happy

imwhoim01 · Gost

Darijo · Gost

svaka ćast